Zatražen sastanak u Ministarstvu, realizacija plana povećanja ekološke proizvodnje je troma

Akcijskim planom, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva postavilo je cilj povećanja ekološke proizvodnje u Hrvatskoj s postojećih 8,07 posto poljoprivrednih površina na 14 posto do 2030. godine. 

No, unatoč tome trend rasta oscilira i nema pokazatelja koji bi upućivali na realizaciju plana, upozorava Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača (HSEP) čiji su članovi u Marinovcu Zelinskom na Eko OPG Čegec, održali redovnu godišnju skupštinu.  

Ističu pritom da je Strateški plan Zajedničke poljoprivredne politike podloga za realizaciju zacrtanog, ali dosadašnja pokazuje da je sam akt izuzetno opširan i kompliciran, te pokazuje tromost i ne daje očekivane rezultate. Jedan od značajnih pokazatelja realizacije plana su investicijske intervencije 73.10. "Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju" s ukupno raspoloživih 223.663.407,50 eura i 73.12. "Potpora malim poljoprivrednicima" čija je alokacija 30 milijuna eura koje, kažu, ne prepoznaju kritične i strateške sektore i presporo se realiziraju. 

"Možemo utvrditi da udio od 10% ukupnih sredstava iz intervencija 73.10 i 73.12 namijenjenih ekološkim proizvođačima nije ispunio očekivanja kako zbog premalog iznosa namijenjenih ekološkoj proizvodnji, tako i zbog činjenice da je većina rezerviranih sredstava prema vidljivim preliminarnim rezultatima natječaja, pripala velikim proizvođačima, dok su mali koji su okosnica ruralnog prostora, ostali bez potpore", naglašavaju. 

Posebice teška situacija je u povrtlarskoj proizvodnji 

Sa skupštine su poručili i da je ekološka proizvodnja zahtjevnija od konvencionalne kako u tehnološkom pogledu tako i agrotehničkom što u konačnici rezultira većim troškovima proizvodnje i utrošenom većom količinom rada, a prinosima manjim u prosjeku 30%. Činjenica je da su ekološki proizvodi na tržištu često u rangu cijena proizvoda iz konvencionalnog uzgoja, pa su potpore u ovoj proizvodnji presudne za održavanje i povećanje udjela ekološke proizvodnje. Kako navode, posebice teška situacija je u povrtlarskoj proizvodnji gdje potpore čine 3% prihoda, a udio ukupnih površina u ekološkom uzgoju na kojima se ono proizvodi iznosi svega 4%.

"Ovo ukazuje na to da potpore u ekološkoj proizvodnji za održivo gospodarenje i povećanje ukupne proizvodnje nisu dovoljne", jedan je od zaključaka. 

Poručuju da sustav mora prepoznati one korisnike potpora koji formalno zadovoljavaju uvjete, ali ne primjenjuju adekvatnu tehnološku i agrotehničku razinu i cilj im je jedino realizacija potpora u poljoprivredi. "To najčešće nisu mali proizvođači pa je šteta samim time veća i potpore za ozbiljne proizvođače su manje", napominju tražeći sastanak s predstavnicima resornog ministarstva i Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kako bi im dodatno iznijeli problematiku i tražili rješenja.          

Dodaju da je krajem prosinca 2024. godine objavljen tekst Natječaja sa prilozima i uvjetima realizacije za preradu poljoprivrednih proizvoda. Značajan broj ekoloških proizvođača zainteresiran je za ovu potporu, ali ono što je otežavajuće su propisi kojima se regulira prerada i koji ne prepoznaju male proizvođače koji često moraju zadovoljavati sanitarne, građevinske i porezne uvjete poput velikih proizvodnih sustava.

"Sve to zahtijeva preveliku količinu dokumentacije, projekata, elaborata te u konačnici i financijskih sredstava", upozoravaju dalje navodeći da dok primjerice Sloveniji na svakih nekoliko manjih mjesta postoji barem jedna mesnica s preradom poljoprivrednih proizvoda, u Hrvatskoj to u pravilu ne postoji. 

Prečesto sankcioniranje 

Isitču i da je administriranje te česte promjene zakonske regulative, koja uvjetuje obavljanje i praćenje poljoprivredne proizvodnje, postalo značajan problem. Količina podataka i uvjeti koje je potrebno ispuniti za nesmetanu realizaciju i zakonski ispravnu proizvodnju, prosječnom poljoprivredniku su teško razumljivi te su u nemogućnosti redovito i točno izvršavati tražene radnje i davati tražene podatke.

"Rezultat toga je često financijsko sankcioniranje onih koji te uvjete ne mogu zadovoljiti. Odluke o sankcijama dolaze u pravilu nakon izvršenih sankcija i često su netransparentne i plod paušalnih procjena", ističu. 

Kažu i da njihova iskustva i informacije s terena govore da sve više proizvođača koji su dugi niz godina predano radili i iskreno vjerovali u eko proizvodnju, u novom razdoblju izlaze ili namjeravaju izaći iz sustava ekološke proizvodnje. 

"Čine to jer se ne mogu nositi s administracijom i premalim iznosom potpora uz rast cijena inputa jer im nije osiguran dostojan dohodak za održivo gospodarenje na gospodarstvu koji bi im omogućavao pristojan život", zaključuju iz Saveza. 

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.