Paprat se najčešće označava kao korov, ali ima i čitav niz pozitivnih osobina. Mladi izdanci i korijen se koriste u gastronomiji, a primjenjuje se i u poljoprivredi.
Obična paprat ili orlova paprat, bujad, obična bujad, velika bujad Pteridium aquilinum je višegodišnja biljka koja se veoma često susreće u prirodi. Raste na zemljištima sa kiselom ph reakcijom i sušim zemljištima. Nastanjuje brdska područja, šume, šumske proplanke, zapuštena zemljišta, živice. Vrlo dobro podnosi zagađenost zraka i zemljišta pa je susrećemo pored puteva, u gradovima. Izrazit je kompetitor, potiskuje i guši ostale biljke. Kao korov je veoma otporan i teško se iskorjenjuje.
Lako se prepoznaje zbog svoje veličine i specifičnog izgleda. Izdanak je dugačak i veoma brzo se regenerira ako se prekine. Može narasti od 50 do 200cm. Korijen je rizomskog tipa, prostire se u dubinu od 10 do 50cm. Listovi mogu biti veoma velikih dimenzija, dužine i do 150cm. Oblik listova podsjeća na ptičje pero. Listovi imaju duge peteljke, a plojka lista je perasto razdijeljena. Cvjeta, odnosno stvara spore u periodu od lipnja do rujna. Najčešće se razmnožava sporama, ali može i vegetativno djeljenjem rizoma.
U suzbijanju papratii i sprječavanju širenja veliku ulogu igraju preventivne mjere. Paprat nastanjuje kisela zemljišta i promjenom ph reakcije zemljišta, kalcifikacijom, stvaraju se nepovoljni uvjeti za njen rast i razvoj.
Košenje mladih izdanaka i košenje prije stvaranje spora je još jedna preventivna mjera koja ima veliki učinak na smanjenje populacije paprati.
Ukoliko su livade, travnjaci i oranice zakorovljeni s paprati najbolje je sijati okopavine ili djetelinsko-travne smjese.
Za stoku je paprat otrovna, posebno može biti kobna za podmladak. Goveda paprat u ispaši izbjegavaju, ali na lošim pašnjacima pasu paprat. Ovakva grla lako oboljevaju, dolazi do pojave raka mjehura. Mlijeko i maslac od grla koja su pasla paprat dobivaju gorak okus. Suha paprat se može koristiti kao stelja u štalama, u hranidbi stoke izbjegavati sijeno u kojem ima paprati.
I za ljude je odrasla biljka otrovna, izaziva iste reakcije.
Mladi izdanci paprati su neotrovni i mogu se koristiti u prehrani, ali ih treba oprezno konzumirati. Pored mladih izdanaka koristi se i korijen. Mladi izdanci se beru tijekom ožujka i travnja, a korijen se vadi tijekom listopada i studenog. Mladi izdanci se beru dok su savijeni, čim se odmotaju ne smiju se koristiti u prehrani. Odmotani izdanci postaju žilavi i otrovni. Jedu se skuhani. Od mladih izdanaka pripremaju se juhe i variva. U japanskoj kuhinji su veoma cijenjenji i veoma često ih kisele u octu ili soja sosu. Korijen paprati sadrži mnogo škroba, zbog te osobine se vadio, sušio i mljeo u brašno od koga se pripremao kruh.
Prilikom branja mladih izdanaka bere se manje od pola izdanaka što omogućava dalji razvoj paprati.
Suhi listovi paprati se skupljaju tijekom jeseni s biljaka i njima se pune jastuci. Mogu poslužiti za izradu ležaja. Na ovakvim jastucima i ležajevima čovjek se dobro odmori. Smatra se da ovakvi ležajevi liječe reumu, giht, bolove od grčeva u udovima, reumatsku zubobolju i glavobolju.
Trudnice ne bi trebale koristiti paprat zbog djelovanja na maternicu.
U poljoprivredi paprat se koristi kao malč, gnojivo i za zaštitu bilja.
Svojim mirisom tjera uši, stjenice i druge insekte.
Malč od paprati je osobito koristan kao malč u češnjaku. Paprat sadrži sadrži mnogo kalija.
Pripravak od paprati se priprema od 1kg svježe ili 100g suhe paprati koja se prelije sa 10l vode. Ovaj pripravak se primjenjuje nerazrijeđen i razrijeđen. Razrijeđen pripravak se primjenjuje tijekom proljeća protiv lisnih ušiju, a razrijeđuje se vodom u omjeru 1:10.
Foto: Pixabay/PublicDomainPictures
Autorica