Začin vrijedan zlata, pučki lijek

Danas je šafran običnom svijetu najkorisniji kao lijep ekološki doživljaj, kada u ožujku valovite osunčane padine zalije svojim plavim valovima, kao što smo jučer snimili u okolicu dvorca Januševec koji obnovljen služi kao deponij Državnoga arhiva na rubu metropole. Manje je poznato da se u nekim zemljama Mediterana uzgaja kao poljoprivredna kultura, a u svrhu sabiranja žutih račvastih tučaka, koji su kao najskuplji začin poznati od najstarijih povijesnih vremena. Šafran kao začin, doslovce vrijedan zlata u odnosu 1 : 1 kako pišu stare knjige, osim što je jelu davao posebnu aromu služio je i kao bojilo (zasigurno zdravije od današnje E žutila sintetičkog karamela) za razne vrste hrane, posebice tijesta i sl.

Šafran se u pučkoj medicini rabi kao lagano umirujuće sredstvo i protiv grčeva i napetosti u trbuhu, ali ima i opasnog dvojnika - otrovni mrazovac. Oko razlikovanja ima nejasnoća čak i u ozbiljnim knjigama, pa ćemo navesti iskustva i mišljenje puka naših krajeva.

Šafran se u našim krajevima pojavljuje u proljeće (Crocus Vernus) i osim račvastih žutih tučaka ne mora imati obavezno tri crvena prašnika (končića) koji prelaze izvan čašice latica kao što je negdje predstavljen.

Mrazovac (Cholchicium Autmnale) narod „smješta“ u jesen i razlikuju ga po znaatno širem listu, po kojem je opet opasna zamjena i za medvjeđi luk. Smatralo se da je mrazovac divlja samonikla biljka, a šafran kultivirana vrtna lukovica, no očito ima različitih pojava u različitim podnebljima.

Zato kulinarskim istraživačima savjet - kušajte samo ono što je pouzdano determinirano.

Autor: Rajko Polić

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor