Što (ne)očekivati od ekološke proizvodnje?

"Kad me ljudi pitaju trebaju li se baviti ekološkim uzgojem ili konvencionalnim, moj odgovor je uvijek isti. Ako me to pitaš, onda za tebe definitivno nije ekološka proizvodnja", kaže Tomislav Haršanji koji na taj način uzgaja lijesku.

Eko uzgoj od poljoprivrednika traži da probleme spriječi prije nego što nastanu, jer kada se pojave, mogućnosti za njihovo rješavanje znatno su manje.

"Poljoprivreda je u današnje vrijeme klimatskih, ali i ekonomskih promjena poprilično izazovna djelatnost, a kad je povežeš s principima ekološkog uzgoja, koji mogu djelovati isključivo preventivno, a ne kurativno, stvorio si prepreku koju je gotovo nemoguće preskočiti", poručio je.

Upravo zato, kaže, u eko proizvodnji ne treba očekivati ono što je mnogim proizvođačima najvažnije, a to je stabilnost.

"Ako dođemo do toga da se nešto dogodilo što nam nije bilo u planu, ekološki pristup bez moćnih kemijskih preparata jednostavno vam ne omogućava popravak. Ako do razvoja bolesti dođe, ekološki pripravci su rijetko kada dovoljno učinkoviti. A ako dođe do prodora velikog broja štetnika, u većini slučajeva nema spasa", ističe Haršanji.

Poljoprivrednici utječu na 20 posto rezultata

Konvencionalna proizvodnja ipak raspolaže s više alata kojima se može reagirati kada se pojave bolesti, štetnici ili drugi problemi.

"Poljoprivreda se svodi na set pravila, kalendar aktivnosti s jedne strane, nekakve alate koje moraš iskoristiti u određeno vrijeme, bilo to gnojivo, zaštitno sredstvo ili fizička aktivnost njege tog usjeva", priča.

Zanima vas nešto na ovu temu? Pitajte našeg proizvođača u komentarima ili na e-mail: isavjeti@agroklub.com

Kod ekološkog uzgoja dio tih alata jednostavno nije dostupan. "Taj se broj alata, odnosno količina oružja koje imaš za borbu protiv prirodnih nepogoda smanji gotovo na nulu", napominje.

Zbog toga je prevencija ključna. Proizvođač mora razmišljati nekoliko koraka unaprijed, od izbora biljaka i načina sadnje do održavanja tla i nasada. "Sve se svodi na nekakvu prevenciju, znači zapravo sprječavaš da do bolesti dođe", ističe Haršanji.

To obuhvaća sadnju vitalnog bilja, izbjegavanje monokulture, kombinaciju biljaka koje se međusobno štite, formiranjem uzgojnih oblika koji su možda prozračniji te, u konačnici, mehaničkim zahvatima kojima čuvamo vlagu, rješavamo se bolesti i sprječavamo razvoj štetnika.

"Gledao sam kako mi 30 tona višnje propada jer je kiša padala tri tjedna u periodu kad je bilo toplo. Gljivična oboljenja su doslovno pojela list koji je opao s biljke još krajem lipnja, a plod jednostavno nije mogao dozrijeti", govori.

U takvim situacijama nema brzog rješenja koje će preokrenuti rezultat. Prema njegovom iskustvu, poljoprivrednik ionako ima ograničenu kontrolu nad konačnim rezultatom proizvodnje.

"Često kažem da poljoprivrednici svojim aktivnostima utječu na možda 20 posto rezultata u proizvodnji, a ostalih 80 posto ovisi o kiši, suncu, vjetru, ledu, geografskoj poziciji i sličnim čimbenicima koji su u potpunosti izvan naše kontrole", ističe.

U ekološkoj proizvodnji taj se prostor dodatno sužava. "Kad si eko proizvođač, taj se tvoj utjecaj na proizvodnju smanjuje na svega možda pet ili deset posto", poručio je.

Ekologija kao način života, a ne samo način proizvodnje

Ipak, priča o ekološkoj poljoprivredi za Haršanjija nije samo priča o riziku, slabijem prinosu i ograničenim mogućnostima zaštite. Upravo u prihvaćanju neizvjesnosti vidi njezin dublji smisao.

"Uzgajanje hrane po ekološkim principima je prije svega stil života, filozofija koja te priprema na maksimalnu neizvjesnost, na odvojenost od rezultata rada i potpuno povjerenje u prirodu kao silu koja će tvoju proizvodnju, pa zapravo i tvoj život, na neki način izbalansirati sama", smatra on.

Takav način razmišljanja, kaže, ne ostaje samo u voćnjaku ili na polju.

"Naučiš da ne očekuješ previše, cijeniš ono što imaš i ono što dobiješ, jačaš svoj karakter da budeš otporan na iste scenarije možda u drugim sferama života te naučiš da, neovisno o tome što te danas muči, sutra zapravo krećeš ispočetka", poručio je.

Tlo ostaje budućim generacijama

Najveći problem vidi u tome što tržište još uvijek ne vrednuje u dovoljnoj mjeri sve ono što ekološka proizvodnja donosi izvan samog prinosa.

"Nažalost, ono još uvijek ne priznaje vrijednost ovako proizvedene hrane. No štitiš svoje tlo i ostavljaš ga plodnim za generacije koje dolaze, koje će, nadam se, uvidjeti ključnu poveznicu između zdrave hrane i takvog društva", kaže Haršanji.

Upravo zato njegov zaključak nije da ekološka proizvodnja nema smisla, nego da prije ulaska u nju treba biti svjestan što ona traži i što ne može obećati. "Spremnost da rezultat ne bude uvijek onakav kakav smo planirali jedan je od temeljnih principa", zaključio je.

Ovaj materijal nastao je u sklopu projekta "Učinkovit prijenos znanja u poljoprivredi putem interneta - iSavjeti" koji se financira u sklopu intervencije 77.03 - Potpora za EIP operativne skupine iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027.