Može li se očekivati rast ekološke proizvodnje bez domaće proizvodnje ekološkog sjemena?
Proizvodnja hrane za vlastite potrebe u Republici Hrvatskoj i dalje je vrlo prisutna, ponajviše u sjeveroistočnom dijelu i ostalim ruralno siromašnijim županijama. Takvi proizvođači sami sebe ne smatraju profesionalnim proizvođačima, već poljoprivredu smatraju tradicijom, a vlastiti im proizvodi osim podizanju kvalitete života, služe i podizanju ekonomskog standarda.
Prosječna veličina domaćeg gospodarstva iznosi 5,3 ha, a Hrvatska se s 0,63 ha poljoprivrednog zemljišta po stanovniku smatra jednom od bogatijih zemalja po pitanju poljoprivrednog zemljišta. Obzirom na navedeno, u malih je gospodarstava česta pojava korištenja naturalnog sjemena, kojima ekonomska isplativost nalaže korištenje sjemena vlastite proizvodnje.
Postavlja se pitanje: Kako do eko sjemena dolaze oni koji planiraju uložiti u razvoj ekološke proizvodnje, koja je kako u nas tako i u svijetu poticana dodatnim iznosima potpora?
Zbog još uvijek relativno očuvanog okoliša i poljoprivredne tradicije, ekološka poljoprivreda predstavlja izuzetnu mogućnost za razvoj domaće proizvodnje. Unatoč tome, zastupljena je tek na 3,12% površina, dok je europski prosjek 5,7%.
Pogledajte još: Katalog biljnih vrsta
Prema podatcima Ministarstva poljoprivrede, u Bazu proizvođača poljoprivrednog reprodukcijskog materijala iz ekološke proizvodnje uvedena su dva dobavljača ekološki proizvedenog sjemena povrća, kao i ljekovitog bilja, dok je za žitarice i voćne sadnice registriran samo jedan dobavljač.
Zanimljivo je istaknuti da za ekološko sjeme krmnog bilja i sjemena uljarica, kao i sadnica loze te maslina, nemamo registriranog dobavljača!
Ekološko sjemenarstvo zahtjevnija je grana proizvodnje od konvencionalnog sjemenarstva te takvo sjeme zaslužuje osobitu vrijednost. Zahtjevnost proizvodnje očituje se u visokim uvjetima prirodne otpornosti na bolesti i štetnike te na prilagođenost lokalnim uvjetima.
Može li se očekivati rast ekološke proizvodnje bez domaće proizvodnje ekološkog sjemena?
Certificirana domaća proizvodnja sjemena odvijala se u 2013. godini na 19.131 ha oranica, 1.368 ha površina za uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja te 167 ha povrća.
Danas u gradovima postaje sve učestaliji trend organizacija edukacija i radionica o uzgoju sjemenskog materijala, permakulture i ekološkog načina uzgoja. Varaždin u suradnji s udrugom Gredica jedan je od pozitivnih primjera gradova u kojima su iskorišteni gradski vrtovi za uzgoj i proizvodnju korisnog bilja.
Uočivši u svom okruženju želju građana za vrtlarenjem, a nemogućnost dolaska do zemljišta grad Varaždin donirao je zemljište za projekt Čudesni vrtovi Varaždina, za koji je udruga Gredica osvojila treću nagradu na međunarodnom natječaju za društveno inovativne projekte SozialMarie, u konkurenciji od 308 prijavljenih projekata. U godinu dana vrt je okupio preko 100 vrtlara.
Primjer strastvenog kolekcionara je i Trudi Boršoš, koja kraj Požege u svom vrtu čuva 500 vrsta autohtonog sjemena rajčice. Razmjena sjemenskog materijala i pokretanje sjemenskih banaka u svijetu je uobičajeno, a Boršoš upozorava na stanje na domaćem tržištu: "Prije 15 godina na tržnici ste mogli kupiti desetke vrsta rajčice, a danas ih se može nabrojati na prste jedne ruke."
Tekst je izrađen prema dokumentu Sjeme na udaru, autorice Sunčane Pešak, dostupnom ovdje.
Foto: Udruga Gredica
Tagovi
Autorica
Marina Bošnjak
prije 9 godina
Poštovani Đuro, navedeni je članak, kao što je i navedeno, rađen prema informacijama gospođe Sunčane Pešak. Njezinu tvrdnju o količini korištene poljoprivredne površine po gospodarstvu potvrđuju podatci Godišnjeg izvješća o stanju poljoprivrede u 2012. godini, koji na str. 100. navode i veći broj - odnosno 5,6 ha po gospodarstvu. Naravno da statistika ne može uvijek biti odraz stvarnosti, ali tim se podatcima trenutno raspolaže.Lijep pozdrav,