Riješite se smrdljivih martina biljnim pripravcima

Štitaste stjenice su brojna porodica stjenica i uglavnom se radi o biljnim stjenicama, ali ima i predatorskih. Za povrtlare, voćare i vinogradare vrlo su važne stjenice iz porodice Pentatomidae. Za ove stjenice je karakteristično da izlučuju tvari neugodnog mirisa koji ostaje na plodovima voća i povrća.

Smrdljivi martini se posljednjih godina pojavljuju u velikom broju.

Ne podnose hladnoću

Tijelo ovih stjenica je spljošteno, a usni aparat je prilagođen za ubod i sisanje. Dužina tijela je od 10 do 13mm, a ženke su veće od mužjaka. Tijelo je zeleno ili smeđe obojeno ovisno o vrsti i doba godine. To ih čini gotovo neprimjetnim u prirodi. Prednji par krila je hitiniziran (očvrsnuo), a drugi par krila je opnast. Između pokrioca se nalazi štit.

Ne podnose hladnoću i s prvim jesenjim danima traže sklonište i tada ulaze u kuće i stanove kako bi prezimile na toplom. Tijekom zime padaju u stanje hibernacije iz kojeg se bude tijekom proljeća kada vrijeme postane toplije. Obično prezimljavaju u zasadima maline, ribizle, od drveća preferiraju johu i ariš.

Čim se u nasadima povrća, malinjacima, vinogradima formiraju plodovi koji svojom sočnošću i fazom zrelosti predstavljaju idealnu hranu, martini dolaze i najčešće na naličje lišća polažu jaja u skupinama. Ličinke su slične odraslim jedinkama samo su manje i prolaze kroz nekoliko faza razvoja. Pojavom ličinki započinje invazija i period intenzivne ishrane kada čine najveće štete.

Hrane se biljnim sokom i što je biljka ili njezin plod sočniji privući će više smrdljivih martina. Plodovi postaju ljepljivi, oštećeni od sisanja sokova i dobivaju neugodan miris od tvari koju luče martini. Najveće štete čine na rajčici, grožđu, paprikama, malinama, ribizlama, mahunama.

Suzbijanje

Moje iskustvo sa smrdljivim martinima je da su se prošle godine prvi put pojavili, napali bamiju i patlidžan koji je bio u blizini.

Najčešće se za suzbijanje preporučuju kemijska sredstva, ali je problem što se stjenice brzo naviknu na kemikalije. U borbi protiv smrdljivih martina koriste se brojni prirodni preparati koji nisu škodljivi za ljude i okolinu. U organskoj proizvodnji dopušteni su preparati na bazi piretrina, upotreba parazita Trichopoda pennipes i Trissolcus basalis koje parazitiraju jaja i ličinke, a vrlo su se dobrim pokazali i prirodni pripravci od lukovine, čili paprike ili gorušice.

Pripravak od lukovine (ljuske luka)

Uzeti 200g lukovine, preliti sa 10l vrele vode i ostaviti tijekom 5 dana. Nakon ovog perioda procijediti i dobivenu tekućinu koristiti za tretiranje biljaka. Kod jakog napada tretiranja se mogu ponavljati svaki dan (do 3x tijekom dana) u periodu od 5 dana.

Pripravak od čili paprika

Za pripremu ovog pripravka uzeti 100g čili (ljutih) paprika i usitniti ih. Usitnjenu papriku preliti sa 1l vode i kuhati tijekom 1h na laganoj vatri u poklopljenoj posudi. Ovako prokuhana tekućina se ostavi tijekom 2 dana, a nakon toga se procijedi. Za tretiranje uzeti 100ml dobivene tekućine i razrijediti sa 10l vode.

Pripravak od sjemena gorušice

Sjeme gorušice samljeti u prah. Potrebno je 0,5kg praha gorušice preliti sa 0,5l vrele vode, dobro izmiješati i ostaviti da se ohladi. Tekućinu procijediti i dosipati 9,5l vode da ukupno imate 10l tekućine kojom tretirate napadnute biljke.

Smrdljivi martini ne podnose miris češnjaka i mente. Sadite ih što više u blizini povrća i koristite za pripremu pripravaka za tretiranje.

Njihovi prirodni neprijatelji su gušteri, ose i ptice.

Ovo su biljne štetočine i ne napadaju ljude. Stambeni prostori im služe da se sakriju od hladnoće. Potrebno ih je izbaciti van, ali ih ne treba ubijati. Napadnuti smrdljivi martini izlučuju svoj smrad. Najviše će zaudarati ako ih ubijete i zato ih je bolje žive izbaciti. Najbolja zaštita je postavljanje mrežice na prozore koja će spriječiti da uđu u unutarnje prostore.

Foto: Pixabay/Brett_Hondow

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor