• Podravski ugljeničari
  • 30.11.2015. 13:25

Proizvode drveni ugljen kao i prije 100 godina

Ugljenice su vremenom malo promijenile oblik, no sve drugo je ostalo isto. Procesom karbonizacije od drveta nastaje drveni ugljen, koji se osim u ugostiteljstvu, koristi i razne medicinske svrhe.

  • 4.153
  • 250
  • 0

Brojne obitelji koje žive na području općine Rasinja, gdje se Podravina spaja s potkalničkim brežuljcima, desetljećima imaju svoje ugljenice u kojima proizvode drveni ugljen. Nekada su ugljenice bile isključivo okruglog oblika, napravljene od blata, a danas ima i četvrtastih, izgrađenih od cigle i žbuke. Jedna od takvih je i ona obitelji Stunjek iz mjesta Prkos.

"Imamo dvije, a ova je stara nešto više od 10 godina. Prije je posao vodio otac Milan, a posljednje četiri godine ja. Naravno otac i majka Marija, kao i nekoliko prijatelja, pomažu mi u poslu, jer drva treba u šumi napiliti i dovesti ovdje, nabacati u ugljenicu i stalno paziti dok sagorjevaju. Ugljen nastaje pri termičkoj razgradnji drva koje ima oko 15% vlage, bez prisustva kisika, pri toplini većoj od 200 °C", pojašnjava nam Dejan Stunjek, dok otac i dva pomagača, istovaruju još jednu prikolicu upravo dovezene sirovine.

Neke vrste drvenog ugljena mogu se koristiti više puta, a neke samo jednom

Srećom, šuma u ovome kraju ima puno, pa ih ne treba transportirati izdaleka. Najkvalitetniji ugljen nastaje od graba i bukve.

"U principu su za proizvodnju drvenog ugljena dobra sva drva, no ako želite kvalitetniji proizvod, onda je najbolje koristiti ona od bukve, johe i graba. Jer od njih dobiveni ugljen, možete koristiti i po nekoliko puta. Primjerice, ako imate roštilj, nakon jednog pečenja, ostatak ugljena posipate pepelom, slijedeći put pepeo pometete s njega i ugljen je ponovno spreman za roštilj. I tako i do tri puta. Ali, onaj napravljen od, recimo, vrbovine, može se upotrijebiti samo jednom. U ugljenicu se mogu staviti i sirova drva, ali sa suhima je posao puno brži i jednostavniji", priča nam Dejan.

Za hladna vremena, lakše je raditi kraj toplih ugljenica

U prosjeku se od 150 kilograma drva dobije 100 kg drvenog ugljena. Ovisno o količini i vrsti drveta koja se stave u ugljenicu, proces proizvodnje odnosno karbonizacija, traje između jednog i tri tjedna.

"Ugljenice rade i ljeti, kao i sada kada je hladno. Svatko je pali kada mu najbolje odgovara. Na neki način, meni je lakše raditi za prohladna vremena, jer usput se i griješ, dok ljeti, kad su ionako visoke temperature, još dodatna toplina od ugljenica baš i nije nešto što ti treba. No, ako nam fali proizvod, radi se", ističe Dejan Stunjek.

Iako je, dok smo razgovarali, oko nas bilo sve puno dima, ne možemo reći da nam je previše smetao. Ipak doznajemo, uvijek se nađe i onih kojima ugljenice nisu po volji.

Nekim mještanima smeta dim, pa zovu inspektore

"S vremena na vrijeme znaju mi neki ljudi poslati inspekciju. Evo bila je jedna baš i nedavno, ali uvjerili su se da je sve u redu. Ugljenice su na otvorenom, u njima izgara čisto drvo i dim, kao što i sami možete osjetiti, nema ružan miris. A i propisno su udaljene od kuća. No uvijek se netko nađe kome, unatoč svemu, taj dim pravi probleme. A i kad krenete roštiljati, isto morate najprije zapaliti taj drveni ugljen, dim vam je blizu i udišete ga, ali nisam još nikoga čuo da ne voli roštiljati, jer mora imati posla s drvenim ugljenom, vatrom i dimom. Tako da se ne brinemo puno zbog toga. Znamo da radimo sve kako treba, pa kad inspekcija i dođe, nemamo razloga za brigu", ističe Dejan Stunjek.

Najveća potražnja za drvenim ugljenom je, naravno ljeti. Stunjeki kažu da većina kupaca dolazi direktno k njima, jer tako vide da doista kupuju kvalitetan, domaći ugljen. Proizvode iz ovdašnjih ugljenica koriste i mnogi ugostitelji po Jadranu, ali dolaze i oni kojima treba samo za obiteljske roštiljade.

Pomaže kod probavnih problema i izbjeljuje zube

Zato ga i članovi obitelji Stunjek pakiraju u veće i manje vreće. Cijena mu je dvije i pol kune za kilogram. Ipak da čekaju samo na pojedinačne kupce, posao bi bio vrlo nesiguran i slabo isplativ. Stoga se ovim poslom bave, u prvome redu, kao kooperanti jedne veće tvrtke. Iako nas drveni ugljen sve najprije asocira na roštilj, dobro je znati da se koristi i u medicini, primjerice kod probavnih problema i trovanja, u stomatologiji za izbjeljivanje zuba, ali i kao sirovina za proizvodnju olovaka. Pa kada slijedeći put odete u neki trgovački centar, umjesto uvoznog, kupite drveni ugljen hrvatskih proizvođača, jer i iz priloženih slika vidite da se kod njegove proizvodnje itekako treba oznojiti. Bez obzira koje je godišnje doba. A i jeftiniji je od stranog.


Fotoprilog


Tagovi

Rasinja Podravina Potkalnički brežuljci Ugljenice Drveni ugljen Blato Cigla Žbuka Stunjek Dejan Stunjek Milan Stunjek Marija Prkos Termička razgradnja Kisik Vlaga Grab Bukva Joha Vrbovina Roštilj Pepeo Karbonizacija Temperature Dim


Autorica

Sandra Špoljar

Autorica i upravna pravnica Sandra Špoljar dolazi iz Koprivnice, gdje je na razne načine, tradicijom i obiteljski, vezana uz poljoprivredu. Godinama je radila kao novinarka u informativnom programu HTV-a te za Plodove zemlje i Agroglas.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi