Od heljde i pira OPG Eko Breg proizvodi brašno, posije i mlince, a ljuskicama pune i jastuke

Pir, heljda, proso, ovce, svinje mangulice, tristotinjak kokoši samo su dio blaga kojeg na svojem imanju OPG Eko Breg imaju supružnici Roland i Renata Bakal. Bilježe oni već desetak godina postojanja u mjestu Osečka na potezu od Varaždina do Ivaneca. Zaljubljenici u prirodu željeli su, kažu, svojim radom bar malo "poboljšati” svijet, pa su se krenuli baviti eko proizvodnjom.

Heljda tradicionalna zeljarica Zagorja, Međimurja i Prekmurja

Odlučili su se ponajprije za uzgoj heljde, stare kulture i tradicijske zeljarice Zagorja, Međimurja i Prekmurja. Razlog je bio i to što je heljda u Hrvatskoj slabije zastupljena kultura, dok ju je prije dvadesetak godina uzgajalo gotovo svako gospodarstvo u zagorskom kraju.

"Uzgajala se heljda onako po starinski,na malim parcelama koje u nemalo slučajeva ni danas u potpunosti nisu združene", kaže Roland Bakal. Dodaje kako je razlog tome možda i to što je heljda prilično komplicirana uzgojna biljka, koja je u toj kategoriji i zbog složenog joj odljušćivanja, hladnog i toplog. Hladnim se ljuštenjem heljde dobiva tzv. bijela hajdina kaša koja se najčešće upotrebljava u klijalištu, dok se toplo ljuštena dobiva prethodnim parenjem. Baš je takva parena hajdina kaša i najzastupljenija na jelovnicima, a konzumira se u krepkim juhama, dobro se slaže s vrganjima, špekom, zamjenjuje i rižu u većini jela (punjena paprika, sarma, čušpajz). Hajdino brašno pak, koristi se za žgance, kruh, pogače, gibanice. Kako ne sadrži gluten poput drugih žitarica, heljdu mogu konzumirati i oboljeli od celijakije.

Uzgoju arhaičnog pira (poznat i kao Isusova pšenica) pribjegli su Bakali zato što im je korisna i kao plodoredna biljka od koje proizvode brašno, a godišnje ga proizvedu nekoliko tona kao i heljde.

"Pir je pogodan za ekološki uzgoj i zbog svoje vanjske ovojnice (pljevice) pa ne zahtijeva baš upotrebu umjetnog gnojiva niti insekticide”, kaže R. Bakal. Ističe kako su, da bi mogli ljuštiti heljdu i pir, izradili svoj stroj za ljuštenje, jer u Hrvatskoj takav nisu mogli pronaći. Uz združenu pomoć majstora, elektrotehničar po struci Roland Bakal sam je po uzoru na austrijski konstruirao ljuštilicu za pir, čija se cijena u prosjeku kreće oko 15.000 eura. Obavljaju stoga i usluge mljevenja i ljuštenja pira po cijeni od 1,5 kn po kilogramu. Iako se njihov stroj ne može mjeriti s onim industrijskim koji obrađuju pira na tone, Bakalov u potpunosti, kažu, zadovoljava njihove potrebe, ali i onih koji ga trebaju za proizvodnju brašna. Heljdu, doznajemo, na ljuštenje odvoze u Sloveniju jer je odljušćivanje te biljke itekako zahtjevno.

Pir koristan kao plodoredna biljka

Specifičnost je njihove proizvodnje i upotreba ljuskica od heljde kojima pune jastuke. Imaju ih u ponudi svojeg gospodarstva, a ponosni su, kažu, na njihovu zdravstvenu korist, jer ublažavaju glavobolju i poboljšavaju stanje vratne kralježnice. Naime, ljuskice se pri spavanju pomiču u skladu s pokretima glave masirajući tako vrat i mišiće ramenog pojasa. Namjeravaju supružnici raditi i antidekubitusne jastuke, kao i štep deke za obične i dječje krevetiće.

"Prije izrade jastuka, ljuskice ponajprije treba obraditi, pa smo u tu svrhu nabavili šestolitarski autoklav za sterilizaciju, u kojem pod pritiskom od 2,5 bara i temperaturi od 130 stupnjeva ostavljamo ljuskice otprilike pola sata. Tako se uništavaju bakterije, ličinke i drugi mikroorganizmi”, objašnjava postupak naš sugovornik. Imaju Bakali i eko certifikat za uslužnu eko preradu, a ponosni su što brašno melju u kamenom mlinu na djedovini supruge našeg sugovornika u Novom Marofu. Kamen je, kažu, stari vulkanski iz Dolomita, a mlin je tradicionalni, salzburški nabavljen iz Austrije od tvrtke koja se bavi takvom proizvodnjom. U svojem mlinu melju heljdu i ostale žitarice ali one koje su čiste i nemaju u sebi korova, lišća, prašine, ostataka zemlje, sjemenki i dr.

"Mlin je kapaciteta do osamdeset kilograma na sat, a samljeveno je brašno pravo, osjeti mu se težina i specifičnog je posebnog mirisa, na domaće. Dok se melje, po ruci se već zna u kojoj je fazi”, opisuje nam rad njihovog kamenog blaga. Ističe kako je osnova dobrog brašna kvalitetna sirovina, dobar kamen za mljevenje, ali i sita. Oni brašno od pira po kilogramu prodaju za 15 kn, isto kao i griz od te biljke odnosno kilogram posija od pira stoji im 10 kuna. Heljdino brašno košta im 20 kuna isto kao i hajdina kaša. Spravljaju radišni supružnici i mlince jer imaju svoju krušnu peć pa se slijedom toga iznjedrila i prerada kao i proizvodnja tjestenine, mlinaca i kruha. Proizvode im uvelike kupuju stare mušterije, ima kažu i novopridošlih kao i onih koji žele živjeti i hraniti se zdravo, po domaće. Sve je više ljudi koji žele život ”naših starih”, to više jer traže im jastuke od heljde ali i pira. Nerijetko kupci navode da ih osjećaj šuškanja kod takvih jastuka podsjeća na prirodu, zvuk vode, vjetra...

Grinje ne vole jastuke od heljde

"Kod heljdinih jastuka nema zagrijavanja kao u slučaju poliesterskih, jer su oni prozračni, što ne vole grinje, čest alergen u takvoj vrsti posteljine. Ljuskice su čvrste i krute pa im nisu poželjna hrana", objašnjava blagodati heljde naš sugovornik. Dodaje da su najzahvalnije dimenzije jastuka za spavati 60 x 40 cm, a cijena im je 229 kuna. Puno planova ima taj OPG koji obrađuje oko devet hektara nekoć zapuštene zemlje, ali i one koje su kupovali kako bi združili parcele.

"Prije nekoliko godina počeli smo otkupljivati zapušteno zemljište u Radovanu, u Varaždinskoj županiji na obroncima Ivanščice. Malo pomalo, naše su parcele rasle i danas imamo pet hektara zemljišta pod heljdom, pirom, lavandom ali i starim sortama jabuka i krušaka. Dva i pol hektara su pod ekološkim nadzorom”, nabraja što su sve radili unazad nekoliko godina. U budućnosti namjeravaju turistički zaokružiti ponudu imanja i učiniti održivo im gospodarstvo, koje će gostima ponuditi kvalitetu, ali do toga im valja još raditi i investirati. Treba im kažu svašta, ali ići će korak po korak. Imaju imanje, ali i zasad stare zgrade, no ne nedostaje im ideja.

Još bi bolje bilo, kažu, da uspiju ishodovati potrebne im građevinske dozvole kako bi mogli aplicirati za europske fondove i tip operacije 6.4.1 Programa ruralnog razvoja od 50.000 eura odnosno tip operacije 6.2.1 od 200.000 eura. Tada bi njihova eko priča išla dalje oplemenjena idiličnim šumovitim krajem sjeverozapadne Hrvatske s pogledom na Ivanščicu u dolini rijeke Bednje. Kako imaju dvoje djece Eko Breg, kažu, ima perspektivu za budućnost.