Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stvaraju prilike iz prepreka
  • 17.12.2024. 09:00

Nijedan OPG u Sloveniji nije toliko mali da se od njega ne bi moglo živjeti, ključna je ideja

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Malerič obrađuje 35 hektara zemlje i uzgaja 40 grla stoke. "Prodajemo sve što proizvedemo na gospodarstvu, bilo da se radi o svježemu mesu, brašnu ili tjestenini"

Nijedan OPG u Sloveniji nije toliko mali da se od njega ne bi moglo živjeti, ključna je ideja
Foto: Kmečki glas/Klara Lovenjak
  • 1.160
  • 97
  • 0

Prije manje od desetljeća Uroš Malerič završio je studij drvne tehnologije. Nakon diplomiranja upisao je magisterij, a 2015. godine bio je suočen s dvojbom: posao ili gospodarstvo. Poslije nekoliko poslanih molbi i nemogućnosti pronalaska odgovarajućeg posla, 2016. godine se odlučio baviti poljoprivredom. Gospodarstvo na kojemu je odrastao bilo je namijenjeno isključivo vlastitim potrebama, s jednom kravom, dva bika, konjem i nekoliko svinja.

Na početku je obrađivao 10 hektara zemlje, a zatim i naslijeđeno gospodarstvo od strica. Pridružila mu se i partnerica Anja s kojom je realizirao nove ideje. "Nakon diplome nagradio sam se kupnjom mlina jer obožavam kruh i tjesteninu. Upravo nas je ljubav prema ugljikohidratima i kćerina alergija na pšenicu potaknula na proizvodnju tjestenine od pira bez jaja. Tako smo započeli prodavati brašno, tjesteninu i govedinu", rekao je.

Danas ovaj slovenski OPG obrađuje 35 hektara zemlje i uzgajaju 40 grla stoke, a prodaju sve što proizvedu na gospodarstvu, bilo da se radi o svježemu mesu, brašnu ili tjestenini. "Uzgajamo krave dojilje s teladi, a stado obuhvaća križanke koje vuku podrijetlo od matične krave i dvije junice. Trenutno uključuje 15 krava i tri junice, a ostalo su telad i rasplodni bik pasmine limuzin. Smatram da uzgoj čistokrvnih pasmina stvara mnogo poteškoća, stoga dajemo prednost križankama koje su otpornije i zdravije".

Parcele na njihovu gospodarstvu prilično su usitnjene, iako su mnoge već okrupnili. Trenutno obrađuju oko 80 okrupnjenih površina poljoprivrednog zemljišta jednog poljoprivrednog gospodarstva iste namjene ili GERK-a.

"Kad sam se počeo baviti poljoprivredom, prosječna veličina GERK-a iznosila je tek 20 ara, no sada smo ga proširili na gotovo pola hektara. Vlasnici smo gotovo polovice zemljišta, dok drugu polovicu iznajmljujemo. Nešto smo dokupili od susjeda, ali inače ne namjeravamo kupiti veća zemljišta".

Staju je naslijedio zajedno s gospodarstvom i temeljito ju je obnovio. Sada radi na sustavu duboke stelje uz mogućnost slobodnog uzgoja i ispaše. Polovica staje u cijelosti je renovirana, dok drugu očekuje temeljitija obnova. Važno je naglasiti da nijedna životinja nije privezana i da se osjećaju ugodno na dubokoj stelji.

Nijedna životinja nije vezana, naglasio je Malerič

Sijeno kao temelj vrhunske kvalitete mesa

"Govedinu najviše prodajemo stalnim kupcima koji cijene kvalitetu naših proizvoda. Nasreću, potražnja je velika zahvaljujući dobroj usmenoj predaji, osobito među bazom kupaca koju smo stvorili tijekom krize uzrokovane koronavirusom. Trenutačno je potražnja čak i veća od ponude, ali ne kupujemo dodatne životinje jer je bitno da se sve uzgajaju na gospodarstvu od rođenja do klanja".

Tijekom sezone pasu na površini od sedam hektara, a zimi se drže u staji uz mogućnost puštanja na ispašu. Krmivo za životinje uglavnom se bazira na sijenu, dok se telad i krave nakon teljenja hrane manjom količinom travne silaže ili po mogućnosti sijenom s većim udjelom suhog krmiva. I tovne životinje tijekom posljednje trećine tova dobivaju samo sijeno. Krmivo je isključivo domaće i uglavnom se sastoji od mljevenih ostataka (mekinje), iako također dobivaju ječam i zob. Kukuruznim šrotom hrani se isključivo telad do godine starosti, dok se kukuruzna silaža ne koristi za hranidbu.

"Klaoničke mase naših životinja manje su zbog hranidbe nižeg intenziteta, što rezultira vrhunskom kvalitetom mesa koju kupci cijene. Za kupce pripremamo pakete različitih veličina na temelju narudžbe. Lokalno stanovništvo naši su redoviti kupci, iako su neki od njih iz drugih krajeva. Jednom mjesečno dostavljamo meso na kućnu adresu u Novo Mesto, inače dostavu prilagođavamo dogovoru".

Planiraju uzgajati najviše 50 grla stoke, što im je gornja granica. "Ne želimo povećati volumen, već zadržati kvalitetu rada i proizvoda te sve obavljati sami", dodaje.

Uroš je trenutačno zaposlen na gospodarstvu, a partnerica Anja trenutno je na rodiljnom je dopustu.

Vizija i promišljanja o budućnosti

Uroš je trenutačno zaposlen na gospodarstvu, a Anja je zaposlena na drugome mjestu i na rodiljnom je dopustu.

"Unatoč tomu razmatramo da mi se Anja pridruži u radu na gospodarstvu određeno vrijeme. Zajednička suradnja omogućila bi nam proširenje ponude i zadržavanje bliskog odnosa s kupcima, što teško mogu ostvariti sam", kaže. Uroševi roditelji i teta često im pomažu pri poslu, što je neprocjenjivo, osobito kada čuvaju njihove dvije kćeri. "Zahvaljujući njihovoj pomoći lakše je otići na godišnji odmor jer kod kuće ostaje netko tko se može brinuti o životinjama i provjeriti je li sve u redu s njima".

Ljudima žele ponuditi kvalitetnu i hranjivu hranu kojom su kupci zadovoljni. Mala trgovina u sklopu gospodarstva kod mlina za sada radi po dogovoru. "Želimo biti redovito otvoreni subotom i jedan dan u tjednu, ali to nam dosad nije uspjelo".

Većinu proizvoda s obiteljskog gospodarstva Malerič dostavljaju širom Slovenije u suradnji s Martinom ili Mamom Hobotnicom, koja okuplja slovenske poljoprivrednike i dostavlja njihove proizvode diljem zemlje.

"Imamo izuzetnu suradnju s njom jer nam ne određuje cijene proizvoda. To radimo sami, što znači da zajedno s Martinom određujemo cijenu koja je prihvatljiva potrošačima, ali i nama. Ovakav pristup omogućava razvoj malih gospodarstava i 'butik' proizvodnje, uz mogućnost daljnjega bavljenja održivom poljoprivredom. Stoga iznimno cijenimo ovu suradnju i vrlo smo zahvalni na njoj" ističu. 

Proizvodnja i ponuda

Polja se neprestano šire zbog povećanja količine obradive zemlje.

"Godišnje posijemo oko 10 hektara žitarica kao što su ječam, zob, pir, pšenica, raž, heljda i pšenoraž. Postupno smanjujemo sjetvu raži i pšenoraži, a razmatramo i ponovnu sjetvu lana koji je povijesno vezan uz Belu Krajinu, kao i suncokreta te drugih autohtonih belokranjskih sorti. Kukuruz za zrno uzgajamo na površini od 0,5 ha. Za plodored sijemo djetelinu koja obogaćuje tlo dušikom".

Proizvode zobene pahuljice, a od ostalih žitarica brašno i tjesteninu koje ne sadrže jaja zbog alergena. Jedan je od najistaknutijih proizvoda tjestenina s dodatkom spiruline koja je ekološki uzgojena u Gorenjskoj (Eko Janez). U ponudi također imaju krupicu, heljdinu kašu i novi proizvod - domaću granolu Belokranjski trio: Lepa Anka: mješavina s liofiliziranim bobičastim voćem, bez dodanih sladila, Zeleni Jurij: kombinacija spiruline i tamne čokolade te Kruške, jabuke, šljive: mješavina s cimetom i medom.

"Svaka vrećica granole priča priču o Beloj Krajini i povezuje tradiciju s inovativnošću", objašnjava Anja.

Na površini od 0,5 ha prostire se i voćnjak sa starim sortama voća. U slučaju velikog prinosa voća dio se suši u krušnoj peći ili sušnici. Sve granole isključivo proizvode od sastojaka pouzdanih slovenskih poljoprivrednika.

Sve granole isključivo proizvode od sastojaka pouzdanih slovenskih poljoprivrednika.

Trud i rad na cijeni 

Profil njihovih kupaca obuhvaća vrlo širok raspon od umirovljenika i mladih obitelji do osoba različitih primanja.

"Zanimljivo je da ljudi s manjim primanjima često više cijene kvalitetnu domaću hranu od onih koji više zarađuju. Jedan od naših kupaca nedavno nam je rekao: Imam zaista malu mirovinu, ali radije ću platiti više za kvalitetne domaće namirnice nego da kasnije trošim novce na liječenje zbog konzumiranja jeftine hrane.“

Najviše proizvoda prodaju lokalnom stanovništvu u Beloj Krajini, gdje ljudi nemaju velika primanja, ali znaju cijeniti trud i kvalitetu domaćih proizvoda.

"Povezanost s lokalnim okružjem nadahnjuje nas da nastavimo svoju priču o održivoj i kvalitetnoj proizvodnji hrane".

Njihovo gospodarstvo od prošle se godine preusmjerava na ekološku poljoprivredu. Iako se nikada nisu intenzivno bavili poljoprivredom, odlučili su se usmjeriti na eko zbog kombinacije vrijednosti i sasvim pragmatičnih razloga, kao što su subvencije i natječaji. Prelazak im omogućava pristup fondovima u sklopu Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike do 2027. (SP ZPP 2023.-2027.) kojim se podupire ekološka poljoprivreda.

Njihovo gospodarstvo od prošle se godine preusmjerava na ekološku poljoprivredu.

Zahtjevni uvjeti i motiv za ekološku poljoprivredu

Odluka o prelasku bila je nekako logična zbog zahtjevnih uvjeta za bavljenje poljoprivredom u Beloj Krajini. Zbog smanjenja subvencija za OMD (područja s ograničenim mogućnostima za poljoprivrednu djelatost) broj bodova gospodarstva pao je s prethodnih 487 na trenutačnih 180.

"Zemlja je teška i ilovasta te puna kamenja, pa je i obrada skuplja zbog sporijeg rada i veće potrošnje goriva. Da se nismo preusmjerili na ekološku poljoprivredu, ostali bismo bez pomoći EU, što bi bio prilično nerazuman potez".

"Nemamo ekološki certifikat za proizvodnju jer smatramo da ljudi kupuju naše proizvode zbog toga što vjeruju u naš način rada, a ne zbog formalne oznake – certifikata. Naši kupci jednostavno cijene to što znaju od koga i što kupuju".

Ekološka poljoprivreda obuhvaća šire značenje: doprinosi očuvanju biološke raznolikosti, izvora pitke vode, plodnosti tla i poljoprivrednoga kulturnog krajobraza te zaštiti okoliša.

"Sve je to istina, ali u slučaju proizvodnje takvo gospodarstvo ne dobiva poticaje jer ondje sve ovisi o otkupljivačima. Oni bi morali platiti 20 % višu cijenu za podmirenje troškova certifikacije. Većina na to ne bi pristala, stoga zasad nećemo mijenjati postojeći način rada".

Subvencije i budućnost poljoprivrede

"Subvencije svakako pomažu poljoprivrednicima, ali bilo bi još bolje da se odnose na proizvedenu količinu hrane i samo na površine. Trenutačni sustav dopušta pojedincima da iskorištavaju subvencije, a ne proizvedu ništa za tržište, što i sam smatram velikim problemom", kaže Uroš.

“U Sloveniji ne postoji gospodarstvo koje je toliko malo da ne bi moglo pronaći mjesto na tržištu. Poljoprivreda je perspektivna, samo treba pronaći vlastiti put i tržišnu nišu. Uspjeh ćete ostvariti ako vjerujete u sebe, svoj rad i svoj cilj. Nužno je vidjeti širu sliku i prilagoditi se novim uvjetima.”

Njihovo se gospodarstvo neprestano razvija i traži nove prilike.

"Razmišljamo i o uzgoju mahunarki zbog velike potražnje za njima te izgradnji staklenika u kojem bismo proizvodili povrće. Vrijeme će pokazati hoćemo li nastaviti samo s uzgojem žitaricama ili ćemo proširiti proizvodnju i na povrće".

Pri proizvodnji žitarica oslanjaju se na tradiciju i kvalitetu. Brašno melju u stogodišnjem mlinu koji su obnovili uz pomoć oca i strica, a koji pokreće elektromotor. Melju ga odmah, zbog čega je uvijek svježe.

"Ljudi danas imaju problema s pšenicom zbog pretjerano intenzivnog uzgoja i prerade. Zbog navedenog intenziteta bijelo brašno gubi kvalitetu i uopće ne sadržava vlakna. Nekada je bijeli kruh bio blagdanski luksuz, a danas je postao glavna namirnica, što je nesumnjivo doprinijelo porastu šećerne bolesti", kaže Uroš.

Zbog toga i kćerine alergije, sami peku kruh od pira i miješanog brašna koji je zdraviji i hranjiviji.

"U Sloveniji ne postoji gospodarstvo koje je toliko malo da ne bi moglo pronaći mjesto na tržištu".

Važnost lokalne hrane i podizanje svijesti

Vizija njihova gospodarstva temelji se na svijesti o važnosti hrane koju jedu ljudi.

"Slogan naše farme Kad znam što jedem odražava taj pristup. Raduje nas podizanje svijesti o tome, pa čak i pomoću inicijativa, kao što su tradicionalni slovenski doručak i tjedan slovenske hrane, koje su iznimno važne za širenje svijesti o kvaliteti lokalne proizvodnje", uvjerena je Anja.

"Iako većina još uvijek dovoljno ne cijeni domaću hranu, taj se trend mijenja. Važno je da poljoprivrednici i općine surađuju te izgrađuju povjerenje i povezuju se s ljudima koji cijene naš trud i predanost".

"Svaku prepreku okrećemo u svoju korist. Alergija moje kćeri može predstavljati problem, ali odlučili smo stvoriti nešto pozitivno iz toga. Tako smo započeli proizvoditi vlastitu tjesteninu od pira, heljdino brašno pomiješano s pirom i goveđe hrenovke bez alergena“, objašnjava Anja.

Slažu se s time da je podrška slovenskim poljoprivrednicima i razvoju ključ napretka. Svi napredujemo uz pozitivnu promidžbu i suradnju.

"Stoga nam nije cilj samo privući kupce k sebi, već ih želimo naviknuti na vrijednost domaće hrane. Važno je da ljudi kupnjom podrže proizvođača i prerađivača, bez obzira na to jesmo li to mi ili drugi poljoprivrednici".

Nužno povezivanje

Poljoprivrednici u Beloj krajini nisu prije često surađivali. Napominju da se to počelo mijenjati tek u posljednjem desetljeću, između ostalog uvođenjem zajedničke robne marke Belokranjsko.

"Na taj su se način poljoprivrednici počeli povezivati i upoznavati. Udruživanje poljoprivrednika ključno je jer svi mi proizvodimo kvalitetnu i hranjivu hranu koja je još uvijek bolja od uvozne. Slovenija nema velike industrijske farme koje onečišćuju okoliš, stoga je svaka usporedba s inozemnim uvozom bespredmetna. Uvjeren sam da jedan brod koji dopremi stoku u Kopar iz Južne Amerike više zagađuje okoliš od svih slovenskih poljoprivrednika zajedno".

Uroš naglašava kako zavist i stav da su slovenski poljoprivrednici međusobna konkurencija nemaju mjesta u slovenskoj poljoprivredi.

"Svaki poljoprivrednik ima svoj put, svoj cilj i nitko nikome nije konkurencija. Slovenija ima nisku samodostatnost, što ostavlja mnogo prostora za rast. Najvažnije je uvjeriti ljude da vjeruju i podržavaju lokalne poljoprivrednike. To mora biti cilj poljoprivredne politike, kao i nas poljoprivrednika".

Uroš smatra da bi svaki poljoprivrednik barem jednom u životu trebao potaknuti nekoga na bavljenje poljoprivredom. "Već sam to uspio nagovaranjem svoga prijatelja s fakulteta – Mihe Kobale, koji danas uzgaja krumpir za Anu Roš. To doživljavam svojom misijom i nadam se da ću još nekoga usmjeriti na ovaj put".

"Nijedno gospodarstvo u Sloveniji nije toliko malo da se od njega ne bi moglo živjeti. Ključno je osmisliti pravu ideju i vjerovati u nju."

Tekst: Klara Lovenjak, Kmečki glas (SLO)

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

 


Fotoprilog


Tagovi

Kmečki glas ZPP Uroš Malerič Slovenija Uzgoj goveda Proizvodnja zoba Domaća granola


 

KMEČKI GLAS

Više [+]

Kmečki Glas je specijalizirani tjednik za poljoprivredu iz Slovenije


Partner

Zeleni ZPP, zeleni Život

Vurnikova ulica 2, 1000 Ljubljana, Slovenija
tel: +386 1 473 53 81, e-mail: info@czd-kmeckiglas.si web: https://kmeckiglas.com/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Mandićevac na blagdan sv. Vinka