Ne cvjetaju nam ruže - posebno ne iz eko uzgoja

Ekološka poljoprivreda jamči održivu budućnost Hrvatske i ima nepobitno strateško značenje za razvitak ruralnih prostora kojih nam zasigurno ne manjka. To je konstatirala hrvatska Vlada u veljači 2011., kada je usvojen Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede (APREP) za razdoblje 2011.-2016. Ministarstvo poljoprivrede, kako kažu, "prepoznalo je ekološku poljoprivredu kao bitan poduzetnički koncept, pa je cilj APREP-a ubrzati razvoj, primarno osigurati opskrbu domaćeg tržišta, a potom proizvoditi i za izvoz".

Tijekom mandata Jadranke Kosor, najavljeno je da će do 2016. pod ekološkim uzgojem biti osam posto poljoprivrednog zemljišta, odnosno 90.000 hektara zemlje, a lista ekoproizvođača povećat će se navodno, sa 1000 na 5000 gospodarstava. 2016. se bliži, a rezultati ostvareni u međuvremenu nisu za pohvalu. Pripremajući temu o neiskorištenom ekopotencijalu u proizvodnji hrane, novinarski tim portala Poslovni.hr u Ministarstvu poljoprivrede zatražio je aktualne podatke o površinama pod ekološkim uzgojem. No, dobili su samo nepotpune podatke iz 2011. godine. Ukupno je te godine obrađivan 1,1 milijun hektara, pod ekouzgojem bilo je 32.036 hektara, odnosno 2,9 posto. Istodobno, na internetskoj stranici Agencije za plaćanja, izvršne ruke Ministarstva poljoprivrede, piše da je za proizvodnu 2012. prijavljeno 27.180 ekohektara i 1708 ekoproizvođača, što je 4856 manje obrađenih ekohektara. Podaci iz 2012. naspram 2011. govore da bi provedba Akcijskog plana mogla ostati tek na papiru, iako je tržište gladno hrane iz ekološkog uzgoja.

10 milijardi eura - velik potencijal i izazov za hrvatski ekoagrar

S konvencionalnom poljoprivredom Hrvatska ne može ni sanjati ravnopravnu tržišnu utakmicu s europskim poljoprivrednicima. U ekološkoj proizvodnji hrane situacija je pak obrnuta. S obzirom da Hrvatska u nekoliko stavki prednjači među europskim zemljama, ne samo zbog iznimnih zemljopisno-klimatskih prednosti nego i činjenicom da je očuvana od industrije i zagađenog okoliša te da su velike površine zarasle u korov i ne obrađuju se desetljećima, može se bez zadrške reći da imamo potencijal za eko uzgoj - kao nijedna članica Europske unije. Usto, ekološki uzgoj donosi i bolju zaradu u odnosu na cijene hrane iz konvencionalnoga uzgoja, na hrvatskom je tržištu eko hrana skuplja oko 30, na zapadnoeuropskom i do 80 posto. Godišnja vrijednost globalnog tržišta ekoloških proizvoda, procjenjuje se, prelazi 45 milijardi eura, od čega se na europsko tržište odnosi gotovo polovica, oko 21,5 milijardi eura. Najsnažnije tržište unutar europskih granica po potrošnji ekološki proizvedene hrane njemačko je s vrijednošću od oko 6,6 milijardi eura.

Činjenica da tržište EU uveze 50 posto ekološke hrane koju godišnje konzumira, a riječ je o iznosu većem od 10 milijardi eura, velik je izazov i za hrvatski ekoagrar. Činjenica je da imamo milijun hektara zapuštenoga poljoprivrednog zemljišta koje je u vlasništvu države, pa je tako Tihomir Jakovina najavio i veliku zemljišnu reformu kojom će u funkciju staviti neobrađene površine, otvoriti 50.000 radnih mjesta i ostvariti prihod od najmanje sedam milijardi kuna godišnje. Sve je ostalo samo na priči. Koliko je hektara u međuvremenu stavljeno u funkciju, nepoznanica je, no ministru još nije kasno da dio državnih oranica ciljano prepusti u zakup poljoprivrednicima koji će na tim površinama pokrenuti ekološki uzgoj voća, povrća i žitarica.

Koliko je točno goveda, ovaca, koza ili peradi u eko uzgoju? Nitko ne zna. Potpore za ekološko stočarstvo su kao i za konvencionalni uzgoj. Iz Ministarstva kažu kako se ne možemo pohvaliti velikom proizvodnjom ekološkog mlijeka na većim farmama, jer proizvodnja se uglavnom odvija na malim gospodarstvima s malim količinama ekološkog mlijeka i mliječnih proizvoda. Proizvodnja ekološkog mlijeka je, kako kažu, isplativija zbog veće cijene, i kada bismo imali dovoljne količine, mogli bismo ga nesmetano plasirati na zajedničkom tržištu.

Pravo pitanje je, zašto od strane države nema većeg interesa za ekološku proizvodnju hrane? Još uvijek čekamo rezultate Akcijskoga plana kojim je obećano mnogo, a za to imamo još samo dvije godine. Osam posto hektara i 5000 gospodarstava, rekli su. Kako to namjeravaju ostvariti, nisu objasnili. Možda i za to postoji razlog, jer kako kažu, sve se događa s razlogom. Možda ni oni sami ne znaju. Gledajući stanje u Ministarstvu poljoprivrede, svima nam je jasno da im ne cvjetaju ruže, a pogotovo ne iz eko uzgoja.

Foto: RGBStock.com