Svoje proizvode uzgajaju na tradicionalan način s puno ručnog rada te prodaju na osječkoj tržnici gdje imaju stalne kupce.
"Imali smo zemlju i počeli pomalo raditi na njoj. Nisam bila zaposlena, a tu su djeca koju moraš školovati. Da ne volim ne bih to radila“, prisjetila se Janja Lukač zbog čega se odlučila još prije 50-tak godina baviti proizvodnjom povrća.
Danas se njihov OPG može pohvaliti raznovrsnom ponudom, od mrkve, peršina, salate do batata i raštike.
U cijelom poslu pomaže joj sin Damir koji se s radom na zemlji upoznao još u djetinjstvu kada je pomagao svojim roditeljima.
"Od osnovne škole, srednje do fakulteta. Prihvatio sam se toga, ukomponirao sam mamino iskustvo i znanje stečeno na fakultetu i rezultati su tu“, kazao je sugovornik.
Svoje proizvode uzgajaju na tradicionalan način s puno ručnog rada tako da je, u šali voli reći Damir, motika glavno sredstvo, odnosno alat u borbi protiv korova. "Ona je glavni herbicid u proizvodnji“, ističe dodajući kako iako nemaju certificiranu ekološku proizvodnju smatra da spadaju u ekološke proizvođače s obzirom na to da ne koriste nikakve kemikalije.
Rezultati ovog uspješnog poslovanja najbolje se mogu vidjeti u izreci mame Janje koja kaže "imamo svega po malo, odnosno onoliko koliko kupci u određenom trenutku trebaju."
Što se tiče prodaje na tržnici, Damir kaže da na nju idu po zimi dokle god ima robe. "Imamo svoje mrkve, peršina, kelja, ali i batat, tikve i neku robu koja je uskladištena i koju iznosimo cijelu zimu dok ju ne prodamo. A kada to završimo onda već dolaze prve rotkvice, mladi luk, salate i onda sve ispočetka“, objašnjava.
Svoje proizvode pažljivo čiste i pripremaju za tržnicu na kojoj imaju stalne mušterije.
A bez obzira koliko ga vole, uzgoj povrća težak je i pomalo rizičan posao, naglašava gospođa Janja.
"Kopa se svaki dan koliko stigneš i riskiraš hoće biti ili neće. Naiđe nevrijeme pa moraš raditi od jutra do sutra“, kaže ova 80-godišnjakinja kojoj je draže, kako naglašava, provoditi vrijeme u bašči nego kod kuće.
Tagovi
Autor
