Osim općih zahtjeva biljaka prema ekološkim uvjetima, uzgajamo ih i kao miješane vrste koje zajedno harmonično rastu. Korjenske izlučevine ili mirisi jedne vrste mogu štititi drugu vrstu od bolesti i štetočina. Zato prilikom sjetve ili sadnje treba voditi računa o tome koje su biljke dobri, a koje loši susjedi.
Biljke utječu jedna na drugu na način da luče aktivne tvari – fitoncide. Fitoncidi su različite biološke aktivne tvari koje stvaraju biljke, a koje djeluju na životne procese susjednih biljaka i malih organizama poticajno ili sprečavajući. Oni mogu usmrtiti bakterije i gljivice, otrovati kukce i gliste, ali i potaknuti susjedne biljke na bujan rast ili totalno blokirati rast susjedne biljke. Oni su glavni krivac zašto postoje tabele dobrih i loših susjeda u vrtu. Nikad se ne radi o utjecaju samo dvije biljke jedna na drugu, tu je cijeli niz utjecaja okoline, živog svijeta, pH vrijednosti tla, okolnog bilja, koji itekako mogu utjecati na prvotni odnos spomenute kombinacije dvije biljke.
Prema Dragi Znaoru (Ekološka poljoprivreda, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1996.) biljke možemo podijeliti obzirom na namjenu i rezultate koji se postižu njihovim združivanjem pa prema tome razlikujemo:
Nepraktična strana slijepog držanja ovih pravila je ta da može biti riječ o biljkama koje su zasađene na istom prostoru, a zahtijevaju sasvim različitu gnojidbu te da se na taj način otežava rad mhanizacijom. Stoga je potrebno ove primjere prilagoditi vlastitim potrebama.
Izvor tabele je knjiga Bio-vrt Marie-Luise Kreuter.
Dobri susjedi na povrtnjaku:
Loši susjedi na povrtnjaku:
Postoji jedno pravilo vidljivo u tabeli loših susjeda, a to je da se uglavnom ne smiju kombinirati biljke iz iste porodice. Više je razloga za to. Biljke iz iste porodice trebaju ista hranjiva (neke trebaju više dušika, neke kalija) i uglavnom ih napadaju isti nametnici i bolesti. Stoga su odlične kombinacije bilja na jednoj gredici one gdje biljke imaju različite potrebe za hranjivima pa najbolje mogu iskoristiti resurse iz tla bez potrebe za dodatnom gnojidbom, imaju različito duboko korijenje i vanjski rast pa svaka na drugačiji način rahli zemlju i zauzima prostor (npr. luk i salata) te jedna drugoj svojim mirisom tjeraju nametnike ili jedna drugu štite od bolesti.
Kombinaciju mahunarki i kupusnjača je odlična jer omogućava dobru iskoristivost prostora. Primjer, sadnja dva reda niskog graha, a između jedan red kupusnjača: isprva je grah bujniji, a kad on rodi i završi berba, tad više počinju bujati kupusnjače i one dobivaju više mjesta na gredici. Istodobno, mahunarke obogaćuju tlo dušikom, a kupusnjače trebaju dosta dušika. Jedna od odličnih kombinacija su mrkva i luk. Razlog zašto ona funkcionira je što mrkva svojim mirisom tjera lukovu muhu, a luk svojim mirisom tjera mrkvinu muhu. Obje vrste vole dobro obrađenu zemlju puno humusa te imaju veće potrebe za kalijem pa je poželjno tu gredicu prije pognojiti i drvenim pepelom i obje će odlično reagirati na to. Kao rubnu kulturu, da bi se maksimalno iskoristio prostor, može se posijati salata ili rotkvica. Još jedna kombinacija, već stoljećima stara, je kombinacija kukuruza, visokog graha i tikve. Kukuruz je potpora visokom grahu, grah gnoji tlo dušikom, tikva koristi puno gnojiva koje proizvede grah te zaklanja i štiti tlo svojim velikim listovima. Paprika je iz obitelji pomoćnica, dakle srodnik krumpira i rajčice, a biljke srodnici vjerojatno imaju iste dobre i loše susjede pa ju se može se kombinirati s kupusnjačama i nevenom, što je inače i odlična kombinacija za rajčice. Ovo je kombinacija gladna hranjiva, pa obavezno treba paziti na plodored (predkultura prijašnje godine - mahunarke), ili bolje pognojiti gredicu prije sadnje.
Pšenica se bolje razvija i manje je napadaju bolesti ako u njenoj blizini rastu biljke kukolja, a uspješnom se pokazala i zajednica graha, tikvi i kukuruza. Neke biljke svojim mirisom rastjeruju štetočine i time štite, ne samo sebe već i svoje susjede pa će tako poneka rajčica posađena sa kupusom rastjerati štetočine koje napadaju kupus. Dobri susjedi paprici su špinat, salata i rotkvice, a loš mahune, dok se rajčica uspešno razvija u društvu kupusa, celera i pastrnjaka, a nešto slabije u prisustvu graška i krumpira.
Krumpir se loše slaže sa celerom i suncokretom, ali dobro uspijeva u društvu kupusa i špinata, dok su grašku dobri susjedi krastavac i salata, a loš - mahune. Mahune se uspješno razvijaju i rastu u blizini kupusa i cikle, a loše u prisustvu graška i graha, dok su dobro društvo salati kupus i rotkvice. Dobri susjedi krastavcu su crni luk i mahune, a loš rotkvica, dok celeru prija prisustvo salate, špinat, poriluk i mahune. Mrkvi su dobri susjedi sve biljne vrste, a na mnoge od njih i ona povoljno utječe tako što ih štiti od štetočina.
Za zdravi i raznoliki vrt neophodno je i začinsko bilje i cvijeće. Tako su najosnovnije biljke u vrtu neven i kadifice, koje svojim mirisom tjeraju nematode i tako djeluju ozdravljujuće na tlo. Dobro je u svaki slobodni kutak ubaciti neki cvijet koji će privlačiti korisne kukce u vrt ili začinsko bilje koje djeluje ozdravljujuće na tlo i svojim mirisom tjera nametnike.
Vrste koje su uvijek poželjne:
Prilikom sastavljana godišnjeg plana za sjetvu trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da se neke biljne vrste uspešnije razvijaju i rastu u prisustvu drugih biljaka koje ih štite od bolesti i štetočina, ali svakako treba imati u vidu i činjenicu da pojedine biljne vrste ometaju rast i razviće drugih. Pravilno odabrana kombinacija mješovitog uzgoja biljaka smanjuje upotrebu kemijskih sredstava, pri čemu se dobivaju zdraviji proizvodi.
Povezane biljne vrste
Sinonim: Žutelj, zimorod, ognjac | Engleski naziv: Common marygold | Latinski naziv: Calendula officinalis L.
Neven je ukrasna biljka, a suhi cvijet sve se više upotrebljava kao sastojak masti za liječenje upale sluznica i obnavljanje epitelnih stanica te kao antiseptik. Morfološke... Više [+]Tagovi
Autorica