Osnovna je svrha ekološke proizvodnje zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša te zaštita potrošača. Kao takva definirana je hrvatskim zakonom, međunarodnim pravima te prolazi kroz proceduru i ispitivanja prije nego dobije takvu oznaku.
Ekološki proizvodi proizvedeni su sukladno Uredbama EU, Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda RH, pratećim Pravilnicima i njihovim izmjenama i dopunama. Pravo prodaje i deklariranja proizvoda pod nazivom ekološki imaju samo oni koji se proizvode i prerađuju sukladno spomenutoj regulativi, sustavno su praćeni, za proizvodnju posjeduju potvrdnicu i kao takvi su upisani u ekološki upisnik.
Najviše zabluda vezano je uz terminologiju bio/eko i organski, što su zapravo sinonimi, no u Hrvatskoj se uvriježeno koriste termini eko proizvod i eko uzgoj, dok je u inozemstvu najčešći izraz organic ili biologisch. Jedna od čestih zabluda kod hrvatskog potrošača jest što misli da je sve što je domaće i ekološko. Tome pridonose i kumice na tržnici koje stalno viču da imaju ekološke proizvode, no onda se ispostavi da zapravo nemaju certifikat pa prema tome to nije ekološki proizvod.
Pojam zdrava hrana predstavlja nespretan i nepravilan izbor riječi, jer prema "Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica", svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi, u suprotnom, ne smiju biti dostupni potrošaču, odnosno, moraju biti uklonjeni s prodajnog mjesta.
Pravi eko proizvod mora imati certifikat da ste se na svom imanju u preradi, skladištenju i uvozu pridržavali svih pravila koja nalažu odredbe zakona. Osim toga, to znači da je proizvodnja nadzirana - odnosno proveden stručni nadzor, da je nad njim provedena kontrola, za ekološke proizvode obavezan je stručni nadzor najmanje jednom godišnje, proizvod mora biti bez GMO-a, bez ionizirajućeg zračenja što je strogo zabranjeno, i bez sintetičkih tvari za poboljšanje rasta biljaka i životinja, i najmanje 95% sastojaka iz eko proizvodnje.
No, i preostalih 5% mora biti dozvoljeno - što je propisano pravilnikom - dodaci hrani, postoji popis tvari dozvoljenih u eko proizvodnji. Oni se mogu koristiti i iz konvencionalne proizvodnje, ali samo ako su dozvoljeni. Dakle tih 5% ne može biti bilo što, već s popisa pravilnika o preradi i skladištenju ekoloških proizvoda. Ako neki proizvod ima 70% ekoloških sastojaka, to nije eko proizvod, već se samo na deklaraciji može navesti da je jedan od sastojaka npr; šljiva iz ekološkog uzgoja.
Potrošači trebaju biti upoznati šta je to ekološki proizvod i kako to mogu prilikom kupnje provjeriti. Ekološki proizvod koji je reguliran Zakonom, mora imati eko markicu i certifikat, potvrdnicu, sa vrstama i količinom proizvoda. Svaki kupac ima pravo tražiti na uvid potvrdnicu.
OPG Mladen Mihaljević u Dalju ima ekološki nasad voća na 4 ha, jabuke, marelice, višnje. Cijelo domaćinstvo je uključeno u rad na OPG-u. Svoje proizvode prodaju poznatim kupcima i na sajmovima. Alma Mihaljević iznijela nam je probleme s kojima se susreću u praksi.
"Osnovana je Zadruga za dobru ekonomiju, a glavni problem je zaštita ekološkog proizvođača. Svašta se prodaje pod ekološkim proizvodima, ljudi nisu upućeni. Po površinama ima malo ekološke proizvodnje, a proizvoda puno. Potrošači trebaju biti upoznati šta je to ekološki proizvod i kako to mogu prilikom kupnje provjeriti. Organizira se puno sajmova sa ekološkim nazivom, a na njima su prisutna samo jedan, dva ekološka proizvođača. Pozdravljaju ekološku tržnicu.
Osnovane su grupe solidarne razmjene iz kojih je jedan dio prešao u solidarne ekološke grupe, SEG, koji su organizatori ekoloških solidarnih tržnica i po tome se razlikuju, jer sami organizatori vrše kontrolu nad proizvodom. SEG se povezuje kroz Hrvatsku, imaju dobru komunikaciju sa proizvođačima. Radi se balans; ako u određenom trenutku jedan SEG ima višak proizvoda, stavlja se na raspolaganje u druge dijelove Hrvatske.
eko proizvode
Ekološki proizvođači su jedino tu trenutno zaštićeni. SEG-ovi organiziraju tržnice, a štandovi su besplatni. Prisutni su u Osijeku, Rijeci, Puli, Višnjanu i Rovinju. Solidarne ekološke grupe imaju oštar pravilnik, organiziraju se proizvođači jednom tjedno, poslije podne da su dostupni potrošaču. Unaprijed dogovaraju količine, važna je kontrola i solidarnost. Organiziraju i humanitarne akcije. Proizvodi na tržište dolaze u različito vrijeme te je potrebno organizirati dogovorenu proizvodnju. Potrebno je educirati proizvođače, što je prirodno i zdravo, ekološko, što je to i što donosi.
Važnost je prehrambeni suverenitet, registrirani proizvođači i prava potrošača. Zadruga je novonastala u razvoju, dijeli se na 3 razine: energija, gradnja i hrana, potreba za dobrim idejama, inicijativa za zdravom, solidarnom ekonomijom, širenje proizvodnje i potrošnje. Zadruga je za osjetljive skupine, kako pomoći. U planu su SET tržnice, solidarne, kontrolirane u terminu koji svima odgovara."
Potrošači sve više traže upravo eko proizvode, a s ovom oznakom će to biti i lako provjerljivo. Potražnja je, u Europskoj uniji, pa i Hrvatskoj, veća od ponude.
Tagovi
Autorica
