• Recikliranje
  • 13.10.2015. 12:30

Kako kompostirati uz pomoć glista?

Eko-kutija je odličan način reciklaže organskih ostataka iz domaćinstva, škole, restorana, itd. Ovaj način reciklaže je posebno zgodan za ljude koji žive u stanu, ili nemaju uvjeta da recikliraju svoj otpad u dvorištu.

  • 1.618
  • 196
  • 0

Eko-kutija predstavlja način recikliranja kućnog organskog otpada pomoću glista i mikroorganizama. U ovu svrhu se najčešće koristi obična crvena glista iz stajnjaka (Eisenia fetida), koju možemo kupiti u svakoj ribolovnoj prodavaonici, ili iskopati oko bilo koje staje.

Pored toga što se oslobađamo nepotrebnih ostataka na sasvim prirodan i ekološki način, dobivamo i odličan visokohranjivi glisnjak, koji se može koristiti za sadnju i prihranjivanje cvijeća, povrća, voća, vrta i tome slično, a dobivamo i stalan izvor glista (za pecanje, za ishranu drugih životinja). Ovo je vrlo jeftin način reciklaže, budući da ne zahtijeva velika početna ulaganja, kao ni ulaganja u održavanje sustava, jer taj višak bi ionako završio kao otpad na smetlištu.

Postoje razni oblici i varijante eko-kutija. Oni moderniji se lako mogu kupiti putem interneta ili naručiti iz inozemstva. Međutim, ovo su relativno skupe stvarčice, a ponekad i neodgovarajuće za naše uvjete, tako da je jeftinija izrada vlastite kutije, prema svojim mogućnostima, raspoloživom materijalu, potrebama i količinama otpada. Ovakve kutije se vrlo lako i brzo prave od različitih materijala. Tako se može napraviti kutiju od plastike, drveta, metala, pa čak i od platna. Ali, za kakvu god se odlučili, treba uvijek imati na umu osiguravanje optimalnih uvjeta.

Koji su optimalni uvjeti za održavanje eko-kutije?

Kako bismo uspješno formirali i održavali eko-kutiju, potrebno je obratiti pažnju na četiri parametra: temperatura, vlažnost, pH vrijednost podloge i zasićenost kisikom. Također, glistama smeta amonijak i svjetlost. Od svjetlosti bježe skrivajući se u podlogu.

Temperatura

Temperatura utječe na metabolizam glista, kao i na način njihove distribucije i aktivnosti. Optimalna temperatura je 19 - 20° C. Naime, pri ovoj temperaturi je najbrže razmnožavanje. Glistama najviše odgovara konstantna vrijednost temperature kao što je u podrumima ili ostavama. Ako ne postoji mogućnost držanja glista na takvim mjestima, treba se potruditi i naći im mjesto koje neće biti previše hladno ili previše toplo.

Vlažnost

Optimalna vlažnost je 65% do 80%. Vlažnost je moguće odrediti specijalnim uređajima - vlagomjerima koji vrlo točno i vrlo brzo odrede postotak vlažnosti ili jednostavnom praktičnom metodom: u šaku se uzme rukohvat zemlje, pri tome vodeći računa da se ne zahvate i gliste, zemlja se stisne i ako iz tako iscijeđene zemlje izađe par kapi vode, to je pokazatelj optimalne vlažnosti. Ukoliko je zemlja suha, mora se navlažiti. Ovo se vrlo lako može odraditi prskalicama za cvijeće. Ako je, pak zemlja prevlažna, treba dodati neki suhi materijal kao što je papir, karton, suho lišće, slama ili slično, kako bi upio višak vlage.

pH vrijednost podloge

Gliste su relativno tolerantne na pH. Optimalna pH vrijednost je oko 5.5 - 6.0, mada bez problema mogu živjeti i u uvjetima kiselije (do 4.5) ili alkalnije (do 7.4) sredine. pH vrijednost može se odrediti digitalnim pehametrima sa sondom, lakmus (pH) papirima. Ako je sredina kiselija od optimalne, dodavanjem izmrvljene obične školske krede ili samljevene ljuske jajeta povećat će se pH vrijednost. Ako je, s druge strane, sredina alkalnija od optimalne, dodaje se CaSO4 (kalcij-sulfat). Kalcij-sulfata ima u mineralnom obliku kao anhidrit, a također se nalazi i u gipsu.

Zasićenost kisikom

Budući da nemaju posebne organe za disanje, gliste uzimaju kisik i daju ugljik-dioksid cijelom površinom tijela, preko kože, difuzijom. Gliste su vrlo osjetljive na nedostatak kisika i na njega reagiraju smanjenom aktivnošću, prestankom hranjenja, a ako je kisik potpuno odsutan - uginu. Gliste bježe iz podloge koja je prezasićena vodom. Ukoliko se poštuje optimalna vrijednost vlage, neće biti problema sa zasićenosti kisikom. Da ne bi došlo do stvaranja anaerobne sredine, eko-kutija treb imati perforirano dno kako bi se omogućilo otjecanje viška tekućine.

Kako pravilno postaviti eko-kutiju?

Prije početka pravljenja kutije, treba isplanirati njenu veličinu na osnovu tjedne proizvodnje kuhinjskog otpada. Glistama treba oko 1.000 do 1.200 cm2 prostora za svakih 500 grama organskog otpada tjedno. Prema ovim normativima, dolazi se do zaključka da pri proizvodnji oko 1.5 kg organskog otpada tjedno, što odgovara standardnoj dvočlanoj obitelji, površina kutije treba biti oko 3.000 do 3.600 cm2, dok je za četvoročlanu obitelj proizvodnja organskog otpada 3.5 kg tjedno, i tada je potrebno oko 8.000 cm2 površine.

Kutiju treba postaviti na sjenovito mjesto, gdje se može osigurati relativno konstantna temperatura, odnosno bez prevelikih oscilacija u temperaturi. Na dno kutije postavlja se prostirka koja je početna hrana i supstrat za gliste. Za prostirku se mogu koristiti usitnjene novine, papiri, kartoni, suho lišće, usitnjena slama, piljevina pa čak i zreli stajnjak. Pri upotrebi eko-kutija u stanu, najbolje se pokazalo dodavanje usitnjenih vlažnih novina preko kojih se dodaje sloj zemlje debljine 2 do 3 cm. Uvijek je bolje kombinirati više vrsta materijala za prostirku, kako biste omogućili glistama što veći izbor hranjiva.

Način hranjenja glista

Glistama se mogu u dodavati svi otpaci biljnog porijekla. Treba samo biti pažljiv sa agrumima, koje ne treba dodavati u većim količinama u odnosu na ostali otpad, budući da smanjuje pH vrijednost supstrata. Tako, na primjer, ne bi trebalo u količini od 0.5 kg otpada biti više od jednog komada naranče, mandarine, limuna, grejpa. Što se tiče otpadaka životinjskog porijekla - ne smiju se dodavati! Dakle, u eko-kutiji se nikako ne smije naći meso, kosti, životinjska mast, mlijeko i mliječni proizvodi. Otpaci životinjskog porijekla su između ostalog bogati proteinima, što dovodi do zakiseljavanja podloge pa gliste vrlo često uginu od tzv. trovanja proteinom.

Isto tako, može doći do izdvajanja amonijaka i metana i pojave neugodnih mirisa u samoj kutiji. Najbolje je imati posudicu sa poklopcem u koju će se u toku tjedna odlagati sav kuhinjski otpad (ljuske krumpira, stari kruh, ostaci luka, paprike i slično), koji će se jednom tjedno usitnjavati u blenderu ili sjeckalici ili davati glistama neusitnjeni. Treba imati na umu da, što je hrana usitnjenija, brže će se preraditi. Hranjenje se vrši tako što se otkopa jedna horizontalna traka zemlje koja stoji preko novina, doda se hrana, a zatim se zatrpa zemljom koja je prethodno sklonjena. Na taj način neće doći do stvaranja neugodnih mirisa i dolaska dosadnih insekata (mušica, obada i slično). Svaki sljedeći put se pravi nova traka u koju se sipa hrana. Kada se dođe do kraja kutije, kreće se opet od prve trake.

Svakih 60 dana vadi se glisnjak

U zavisnosti od broja glista i učestalosti hranjenja, na otprilike svakih 60 dana se može vaditi glisnjak. Sav organski otpad, kuhinjski ostaci, bit će prerađeni u glisnjak izrazito tamne boje. 10 dana prije vađenja glisnjaka se prestaje sa hranjenjem. Vađenje glisnjaka se vrši na taj način da se cijeli materijal istrese na novine ili ceradu, formira se oblik kupole, osvjetli jakim svjetlom (lampe ili sunce) i sačeka se da se gliste povuku dublje u supstrat, budući da im smeta svjetlost.

Zatim se skida površinski sloj supstrata do prvih glista. Sačeka se kratko vrijeme da se gliste opet povuku i postupak se ponavlja do kraja. Glisnjak se zatim ostavlja na tamno i provjetreno mjesto, povremeno se prevrne kako bi sazrio. Zreli glisnjak ima miris zemlje, grudvičast je i ne prlja ruke. Glistenjak se može prosijati kroz sito, kako bi se dobila finija struktura, ali nije obavezno. Eko-kutija se postavlja iz početka, gliste se vraćaju i počinje novi ciklus.

Doprinos manjem zagađivanju okoline

Eko-kutija je odlično rješenje za urbane sredine, i za sve one koji imaju svijest o problemu zagađenja životne sredine. Na ovaj način doprinosi se i manjem zagađivanju okoline, jer se organska materija na deponijama raspada prilikom čega nastaju razni štetni spojevi, među kojima i metan. Upotrebom eko-kutija, ti problemi nestaju. Svaka promjena, ma koliko bila mala, je vrlo značajna. Ako već postoji šansa da se smanji zagađenje životne sredine, iskoristimo je.


Tagovi

Kompostiranje Gliste Eko kutije Zagađivanje okoline Prihrana Vlažnost Vlagomjeri Svjetlo Otpaci biljnog porijekla Nedostatak kisika Reciklaža


Autor

Bogdan Cekić

Bogdan Cekić

Magistar poljoprivrede, zaljubljenik u prirodu i aktivni borac za zaštitu životne sredine.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi