Ivana Marković dolazi iz Sikirevaca, sela smještenog u Posavini, a u doticaj s poljoprivredom došla je rano zahvaljujući obitelji i susjedima. Magistra je ekološke poljoprivrede koja aktivno uzgaja koke nesilice, te proizvodi domaće povrće i cvijeće.
Ivana Marković dolazi iz Sikirevaca, sela smještenog u Posavini, a u doticaj s poljoprivredom došla je rano zahvaljujući obitelji i susjedima. Magistra je ekološke poljoprivrede koja aktivno uzgaja koke nesilice. U ovo se vrijeme diči s 22 njih i 19 pilića. Njezine koke dnevno proizvedu od 6-10 jaja, što je smatra, slaba nesivost.
“Hranimo ih kukuruzom i brašnom jer to vole jesti. Dnevno pojedu 2 kg brašna i pola kilograma kukuruza. Koljemo ih kad dosegnu težinu od 2 kg i starosnu dob od 1 godinu. Na žalost, u zadnje vrijeme se susrećemo s pomorom koka zbog visokih temperatura. Ne znamo kako zaštititi svoje koke od uginuća, što nam predstavlja veliki problem i zadaje velike gubitke”, objašnjava Ivana koja koke nesilice drži u ekstenzivnom uzgoju u ograđenim površinama preko dana gdje mogu jesti i travu, a preko noći ih zatvara u kokošinjac gdje su se same naučile otići.
Govoreći o kokošinjcu, Ivana je napomenula da je površine je 2x3, što je, smatra, za njih dostatno s obzirom na to da se penju po prečkama na kojima spavaju. Ova gospodarstvenica često kupuje mlade dvotjedne piliće od poznanika jer ne želi izgubiti domaća jaja u slučaju nasađivanja kvočki. Prve koke nesilice kupila je od poznanika iz Gundinaca, kada je u uzgoj krenula s 10 koka i jednim pijetlom. Pijetlovi se, prema njezinoj priči drže dobro i ne ugibaju.
Osim kokama, Ivana se bavi i proizvodnjom cvijeća i povrća. U proizvodnji povrća susreće se sa štetnicima od kojih osobito izdvaja krumpirove zlatice koje uništavaju krumpir, rajčicu i patlidžan. Smatra da je sve teže proizvesti domaću i ekološku hranu.
“Krumpirove zlatice smo ove godine spriječili na vrijeme, pa nisu uspjele napraviti tolike velike štete kao prethodnih godina. Ove nam godina dosta problema zadaje suša, a nemamo navodnjavanje jer je investicija u navodnjavanje kap na kap skupa zbog čega sami nosimo vodu iz bunara. Nadamo se da ćemo uz pomoć vlastitih financijskih sredstava iduće godine provesti navodnjavanje kap na kap na površinu od pola jutra zemlje. Time ćemo pospješiti prinose, očuvati zasađene kulture od suše i pokazati da se može svojim radom prehraniti svoju obitelj“, dodaje.
Ivana kao magistra eko poljoprivrede smatra da je ekološka poljoprivreda nedovoljno zastupljena na malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, te da istu sama država ne potiče dovoljno. Smatra da bi se svatko trebao okrenuti ekološkoj proizvodnji ili pokušati zakoraknuti u istu na malim parcelama, pa se dalje u slučaju zadovoljstva i uspjeha širiti. Nedovoljno je, tvrdi, edukacija u segmentu ekološke proizvodnje zbog čega gospodarstvenici i dalje ostaju skeptični prema ovakvom vidu proizvodnje.
“Od svih grana poljoprivrede, smatram da je voćarstvo najpogodnije za ekološki uzgoj upravo stoga što lješnjak, primjerice, ne zahtijeva preveliku zaštitu i otporan je. Kao najrizičnijom granom ekološke poljoprivrede smatram ratarstvo zbog velikih površina koje je, teoretski, nemoguće zaštiti na ekološki način", tvrdi.
Tagovi
Autorica
