Godišnje prerade oko 600 tona žitarica na dva kamena mlina: Oni su pioniri eko poljoprivrede u Slavoniji

"Analize tržišta potvrdile su da smo među najprepoznatljivijim domaćim brendovima kada su u pitanju ekološke žitarice. S druge strane mi smo zaista najautohtoniji i među najvećim hrvatskim ekološkim proizvođačima i prerađivačima žitarica, ali i pioniri u ovom poslu “, započinje priču Josip Mihaljević, koji danas vodi tvrtku Eko-Jazo u Ivanovcu, nedaleko Osijeka.

Iza tog uspjeha stoje desetljeća rada, vizije i odvažnosti onih koji su prvi zakoračili u tada još nepoznato područje. Tvrtka je nasljednik OPG-a kojega su pokrenuli Ivan i Slava Jazbec,koji su bili među prvim ekološkim proizvođačima žitarica u Hrvatskoj. Poljoprivredom su se počeli baviti 1996./97. godine, u vrijeme kada je ekologija mnogima zvučala kao egzotičan pojam, a ne održiv poslovni model.

"Danas proizvodimo na pedeset hektara vlastite zemlje, uz dodatnu ugovorenu proizvodnju. U našem okruženju još oko stotinjak hektara obrađuje se po ekološkim principima, s kojima surađujemo“, dodaje Josip.

Godišnje prerade oko 600 tona žitarica na velika kamena mlina kapaciteta 300 i 500 kilograma na sat. Na jednom prerađuju kukuruz i proizvode krupicu i palentu, dok je drugi namijenjen pšenici, piru, ječmu, raži i zobi.

Nasljeđe vizionara

Ivan Jazbec, čovjek koji je pokrenuo cijelu priču, vrlo je brzo prešao na ekološku poljoprivredu, a svoje je iskustvo prenio na Josipa, koji se po OPG-u "motao od malih nogu".

"Bio je to trenutak tranzicije, kada se u Ivanovcu počelo ozbiljno razmišljati o tome da se žitarice ne samo uzgajaju, već i prerađuju u gotove proizvode“, napominje Josip.

Ivan Jazbec, pionir eko proizvodnje: Ljudi su nas u početku ismijavali i govorili da smo se vratili u prošlost

Uz podršku Fakulteta za agrobiotehničke znanosti u Osijeku (FAZOS) i projekta prekogranične suradnje, nabavljeni su prvi strojevi. Bio je to skroman, ali značajan početak: kameni mlin, stroj za pahuljice, ljuštilica za pir, stroj za dražiranje i pakirnica.

"Nismo imali od koga učiti ni vidjeti kako to funkcionira. Gospodin Jazbec je podnio najveći teret, učeći sve iz prve ruke, a ja sam bio uz njih“, prisjeća se Josip početnih dana, kada su takvi strojevi u regiji bili prava rijetkost.

Prekretnica je stigla 2014. godine, kada je dM raspisao natječaj "Najbolje dolazi iz prirode“, namijenjen domaćim proizvođačima. U konkurenciji od 170 prijavljenih, Eko-Jazo ušao je u uži krug, a 2015. potpisali su ugovor koji će im značajno odrediti daljnji razvoj.

"Od 16 proizvođača koji su tada ušli u lanac, danas smo na policama, uz još samo jednog kolegu, ostali jedino mi. Izdržali smo jer smo se uspjeli prilagoditi kapacitetima i zahtjevima velikog lanca“, kaže Josip.

Taj ugovor bio je ključni poticaj - donio im je stabilnu isporuku, ali i značajnu vidljivost na tržištu. Josip je na čelo tvrtke došao 2015. godine, istovremeno radeći dva posla. Nakon što su Jazbeci otišli u zasluženu mirovinu, dao je otkaz na drugom poslu te preuzeo potpuno vođenje tvrtke. Njegov cilj bio je širenje asortimana i prilagodba poslovanja potrebama tržišta.

"Imamo nekoliko stabilnih većih partnera poput Mini mljekare Veronika iz Zagreba i trgovine Mrkvica Dućan Zagreb, a dM nam je najveći partner. Suradnju povremeno ostvaruje i sa svim velikim trgovačkim lancima u Hrvatskoj“, kazuje Josip.

Inovacija na stolu

Danas Eko-Jazo u svom portfelju ima 54 artikla, no put do tih proizvoda bio je osoban. Naime, Josip i njegova supruga Ana svoju su djecu odhranili upravo na tim žitaricama, koristeći ih u prvim fazama dohrane.

"Iz tih svakodnevnih obiteljskih potreba počeli smo eksperimentirati s brašnom od pira, prahom datulje i sirovim kakaom. Pratili smo tržište i shvatili da su nam osnovne žitarice više nisu dovoljne te da brašno i griz mogu postati baza za nove proizvode“, kazuje Josip.

Tako su razvili gotove smjese, obogaćene sastojcima poput praha datulje. Prvi proizvod bila je "PIRočinka“ - mješavina bijelog i integralnog pirovog brašna, s ekološkim jajima u prahu i malo šećera od trske, namijenjena pripremi palačinki uz dodatak mlijeka.

"Nakon toga razvili smo "BABYčinku", verziju bez dodanog šećera, a zatim smo ponudu proširili varijantama s lješnjakom i orasima. Prateći interese kupaca, uveli smo i proteinske verzije, uključujući palačinke s proteinom graška", objašnjava.

Daljnjim razvojem, u suradnji s nutricionisticom Ivanom Domislović, osmislili su i posebne mješavine za kruh s brašnom od bučine golice i sikavice, uz strogo korištenje ekološki certificiranih sastojaka.

"Ne može biti bolje i kvalitetnije od domaće slavonske žitarice, mljevene na kamenom mlinu i spakirane u vlastitom domu“, ističe.

Borba s korovom i prirodom

Tvrtka, koja danas ima deset zaposlenih, na vlastitim površinama primjenjuje plodored. Obrađuju oko 50 hektara vlastite zemlje te dodatnih 21 hektar u zakupu, dok dio žitarica otkupljuju od kooperanata. U proizvodnji dominiraju kukuruz, ječam, raž, zob, pšenica i pir.

"To su žitarice koje sijemo na našim njivama, a kada neku kulturu preskočimo jednu godinu, uzimamo je od drugih kako bismo održali plodored i zaokružili proizvodnju. Najviše pak proizvodimo pir i kukuruz“, ističe Josip.

Suradnja s lokalnim ekološkim ratarima ključan je dio sustava. Proizvodnja se ugovara unaprijed, često prije same sjetve.

Za razliku od konvencionalne proizvodnje, gdje prinos kukuruza može doseći i do 15 tona po hektaru, u ekološkom uzgoju u Ivanovcu prinosi su oko 5 do 6 tona. Razlog je izostanak umjetnih gnojiva, herbicida i pesticida.

"Dok drugi tretiraju polja i trava stane, mi u kukuruz ulazimo i po deset puta s motikom. Kopamo, zagrtamo i ručno se borimo s korovom“, opisuje Josip.

Umjesto kemijskih sredstava koriste peletirano gnojivo, bakar i prirodne alge. Iako su prinosi manji, a tlo siromašnije dušikom, ono ostaje čisto, bez ostataka pesticida.

“Kako bi osigurali kvalitetnu sirovinu, unaprijed ugovaramo proizvodnju s lokalnim ekološkim ratarima, kojih srećom ima dosta u našem okruženju, uz precizno definirane uvjete, od sjemena do načina obrade, kako bi se osigurala stabilna i održiva proizvodnja“, opisuje Josip.

Zdravlje u školama

Jedan od najvećih ponosa tvrtke je proboj u školske kuhinje. Sudjelovali su u pilot projektu Grada Zagreba koji je omogućio da 31 osnovna škola nabavlja ekološke žitarice. Josip je osobno prezentirao muffine i palačinke kuharima i ravnateljima, a ugovor vrijedan više od 60.000 eura potvrdio je uspješnost projekta.

"Prednost je što radimo direktno sa školama, bez posrednika. Grad Zagreb najavio je širenje projekta i na vrtiće, što nam otvara dodatne mogućnosti“, kaže Josip.

Škole imaju različite potrebe i opremljenost kuhinja pa se narudžbe razlikuju - neke više koriste griz, druge gotove proizvode poput muffina. Iz Zagreba su suradnju proširili na Osijek i okolicu, gdje škole poput OŠ Mladost i Tenja redovito koriste njihove proizvode.

"Iskoristili smo priliku prije dvije godine kada je država uvela 1,30 eura po dječjem obroku. Zavod za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije preporučio je jelovnike s kukuruznom krupicom i grizom, pa smo školama ponudili i gotova jela za one koje nemaju mogućnost kuhanja. U tu svrhu opremili smo vlastitu kuhinju“, objašnjava.

Danas u ponudi imaju muffine, vafle, palačinke, griz i krupicu, pripremljene od ekoloških sastojaka - bez dodanog šećera, uz prirodne zamjene poput praha datulje i sirovog kakaa. Proizvodi se pripremaju ujutro i isporučuju isti dan, što im daje kratak rok trajanja, ali visoku svježinu, a suradnju imaju s deseta škola za koje pripremaju 2000 porcija tjedno.

Budući planovi

Unatoč postignutom, Josip ne miruje. Planiraju investiciju koja kroz mjere Osječko-baranjske županije može doseći 500.000 eura. U planu je nabavka novog mlina, silosa i modernizacija kompletnog procesa. Planiraju i izgradnju solara.

Milijun eura za mlinove: Pšenicu moramo prerađivati u Hrvatskoj

"Neprestano se suočavamo s izazovima u opskrbi električnom energijom, pa se solari čine kao idealno rješenje. U međuvremenu smo ishodili građevinsku dozvolu te pokrenuli projektiranje nove hale i cjelovite rekonstrukcije postojeće, uključujući nabavu novog mlina te pripadajuće infrastrukture poput silosa, kolnih vaga, pristupnih cesta za dovoz žitarica i manipulativnih površina", kazuje Josip.

Razvojni potencijal dodatno prepoznaje i u aktualnim županijskim mjerama potpore mlinarskom sektoru. Na području Osječko-baranjske županije godišnje se proizvede oko 384.000 tona pšenice, dok postojeći kapaciteti osam aktivnih mlinova omogućuju preradu svega 50.000 do 65.000 tona.

No, možda najveća promjena dolazi u vizualnom identitetu. Kroz suradnju s agencijom Merita,odlučili su provesti potpuni rebranding. Shvatio je da, iako su po kvaliteti među vodećima, ime Eko-Jazo kod dijela kupaca i dalje stvara asocijaciju na farmu ili stočnu hranu, ponajviše zbog starog logotipa s domaćim životinjama.

"Nova strategija postavlja osnivača, Ivana Jazbeca u središte, njegova silueta, godinu 1997. i slogan "Snaga slavonskih polja" postat će novi pečat kvalitete. To će biti spoj tradicije i modernog pristupa. Želimo privući nove kupce, a postojećima pokazati da iza svakog zrna stoje čovjek, znanje i godine rada“, kaže Josip.

Za liniju brzih mješavina planiraju i novi podbrend "Magico“, inspiriran Josipovom starijom kćeri Magdalenom.

"Ona je bila naš ‘pokusni kunić’ u dijelu svega toga što smo mi kušali i pravili, i na kraju krajeva sudjelovala je u reklamama za te proizvode. Ona, takva mala, potpuno je uživljena u posao, redovito nas obilazi i već sada kaže da će jednog dana biti buduća šefica Eko-Jaze“, zaključuje kroz osmjeh Josip.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor