Ekološka, organska ili biološka proizvodnja?

Ekološka poljoprivreda uređena je nacionalnim zakonima i pravilnicima o ekološkoj proizvodnji te propisima Europske Unije pa osim velike predanosti i truda oko usjeva odnosno nasada, takva proizvodnja zahtijeva i dobro poznavanje zakonskih odredbi, njihovo redovito praćenje te ponajviše slijedivost dokumentacije.

Iako su ekološka, biološka i organska poljoprivreda sinonimi, a u Hrvatskoj se službeno koristi naziv ekološka poljoprivreda (od tuda i naziv - eko markica), nerijetko se na prodajnim mjestima može naći i drugačije označen proizvod, bez eko markice, ali sa natpisom: eko/bio/organski.

Kako se obmanjuju potrošači?

Znak ekološkog proizvoda EU je obvezan u označavanju ekoloških proizvoda. Ukoliko se navode pojmovi "bio", "eko" ili "organski" na proizvodima, a nisu označeni tim znakom, potrošači o takvim proizvodima trebaju obavijestiti Ministarstvo poljoprivrede - Sektor inspekcija u poljoprivredi jer se u tim slučajevima radi o obmani potrošača.

Uloženi trud na usjevu odnosno nasadu može biti sasvim jednak kod proizvoda sa ili bez eko markice, ali sami troškovi, uloženo vrijeme i trud u slijedivost te dokazivanje slijedivosti, vođenje dokumentacije - nije.

I najmanja greška u proizvodnji može značiti gubitak markice

Eko markica se ne stječe samim upisom u Upisnik ekoloških gospodarstava već kontroliranim i kontinuiranim radom od upisa i kroz prijelazno razdoblje koje može trajati tri ili više godina. Čak i jednom stečeno pravo označavanja proizvoda eko markicom ne znači bezuvijetno zadržavanje iste jer i naoko najmanja greška u proizvodnji, distribuciji ili dokumentaciji može značiti gubitak eko certifikata (eko markice).

Različiti pojmovi zbunjuju kupce

Kupca nažalost mogu zbuniti različiti pojmovi tako da na kraju više ni sam nije siguran što kupuje, a pojmovi na koje često nailazimo su:

• Eko proizvod s eko markicom: iz kontrolirane ekološke proizvodnje. Također na prodajnom mjestu ili od proizvođača možete zatražiti i važeći certifikat za taj proizvod na uvid. Ukoliko nije proizveden u Hrvatskoj, proizvod može imati i natpis bio ili organic, ali uvijek s pripadajućom eko markicom. SAD-ov ekvivalent eko markice je "USDA organic" markica.
• Proizvod s eko, bio ili organic natpisom, ali bez eko markice: zakonski se smatra obmanom potrošača i kao takav se ne bi smio nalaziti na tržištu. To i dalje ništa ne govori o kvaliteti samog proizvoda, već samo da on ne posjeduje dokumentaciju kojom kvalitetu može potvrditi. Ukoliko se radi o nekom prerađenom proizvodu, npr. jabučni voćni sok, proizvođač može uz takav proizvod napomenuti da (ako je to tako) je sok napravljen od jabuka iz ekološke proizvodnje. No možda sok sadrži i neke druge sastojke (npr. šećer, neko drugo voće) i to u količini više od 5% ukupnog sastava, koji nisu iz ekološke proizvodnje te za takav prozvod ne može dobiti eko markicu, iako glavni sastojak proizvoda ima eko certifikat. U tom slučaju bi takav natpis morao i dalje biti kao napomena na ili uz deklaraciju sastava, a ne u nazivu proizvoda.
• Ekološka proizvodnja u prijelaznom razdoblju: proizvođač ako želi može u napomeni uz proizvod navesti da je proizvod u "prijelaznom razdoblju" odnosno "konverziji". To znači da je proizvođač upisan u Upisnik ekoloških proizvođača sa zemljištem i tom kulturom, ali još nije u statusu E, odnosno taj proizvod još nema eko certifikat, ali se proizvodi po principima ekološke proizvodnje.
• Eko certifikat, ali ne onaj koji tražite: ekološki proizvođači mogu dobiti certifikat za zemljište koje je upisano u Upisnik ekoloških proizvođača i za koje su prošli prijelazno razdoblje. Tada će na certifikatu samo pisati hektri površine, a ne sami proizvod/kultura.
• Proizvod integrirane proizvodnje: integrirana proizvodnja nije ekološka proizvodnja niti je prijelazno razdoblje ekološke proizvodnje. Integrirana proizvodnja ima vlastite zakonske okvire i zaseban Upisnik. Integrirana proizvodnja podrazumijeva uravnoteženu primjenu agrotehničkih mjera u svrhu proizvodnje ekološki i ekonomski prihvatljivih proizvoda uz minimalnu uporabu agrokemikalija, a svrha integrirane proizvodnje je proizvodnja ekonomski isplativih i ekološki prihvatljivih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, u cilju zaštite zdravlja ljudi, životinja, prirode i okoliša te zaštite interesa potrošača.

Zakonska upotreba riječi eko, bio, organski

U moru proizvoda koje nalazimo na tržištu i mnogo načina označavanja, u želji da se proizvod približi kupcu često se koriste riječi koje zakonski i nisu samo riječi: eko, bio, organski.

Proizvođači koji su krenuli s ekološkom proizvodnjom nerijetko odustaju nakon što ih preplave zakonski okviri i dokumentacija. Oni koji nisu odustali i napokon plasiraju svoj proizvod s eko markicom na tržište, primorani su se nositi i s konkurencijom koja im to zapravo ne bi trebala biti.

Ukoliko kao kupac niste sigurni, zatražite certifikat i provjerite datume te navedene proizvode. Proizvođač koji eko certifikat ima, sigurno ga neće skrivati.

Tolušić će vršiti kontrolu eko stanica

Na sličnu stvar upozorio je i ministar Tolušić. Danas svatko može staviti eko etiketu i postići višu cijenu svojeg proizvoda. Kako tome stati na kraj? "Ekološke certifikate izdaju ekološke stanice ovlaštene od strane Ministarstva poljoprivrede. Jedna od idućih akcija bit će upravo kontrola ekoloških stanica da provjerimo radi li se mimo propisa.

Ako imamo slučajeve da netko ima ekološke nasade oraha, a ta zemlja oraha nije vidjela, da netko ima ekološke nasade lješnjaka, a nije koristio ekološke sadnice, ostat će bez poticaja i kazneno odgovarati, a one ekološke stanice koje su izdale takve certifikate bit će zatvorene."

Autor: Maja Jakovinac, Foto: bigstockphoto.com, mangostock