Nekorištenje ekoloških gnojiva stvara problem degradacije, a gnojidba svake četiri godine stvara problem ekološkog opterećenja, navodi doc.dr.sc. Brigita Popović s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku.
Poljoprivredna proizvodnja s razvojem tehnologije i znanosti postala je puno više od tek obične zemljoradnje ili uzgoja stoke i peradi. Činjenica je da upravo obiteljska poljoprivredna gospodarstva osiguravanju budućnost ruralnog područja Hrvatske, a današnji im alati pružaju mogućnost planiranja proizvodnog procesa kao sastavnice upravljanja do u najsitnije detalje, a sve kako bi se očuvalo tlo i u konačnici dobio kvalitetan, prepoznatljiv, zdrav i konkurentan proizvod.
Jedna od prednosti članstva u Europskoj uniji, kada govorimo o proizvodnji hrane, leži u raznolikosti njezinih proizvoda i njihovim posebnim obilježjima koja su povezana s različitim geografskim područjima i različitim tradicionalnim metodama proizvodnje te koja omogućuje jedinstvene okuse pružajući raznovrsnost i autentičnost koju potrošači sve više traže i u Uniji i izvan nje.
Nažalost, ekološka (organska) gnojidba je i dalje, unatoč zagovaranju iste, nedovoljno rasprostranjena kod gospodarstvenika s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Razlozi tome nisu neznanje ili manjak interesa, već nedostupnost ekoloških gnojiva i skup transport. U skladu toga, doc.dr.sc. Brigita Popović s Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, poručuje da nekorištenje ekoloških gnojiva stvara problem degradacije, dok gnojidba svake četiri godine stvara problem ekološkog opterećenja.
Prema službenoj definiciji, degradacija je postupno snižavanje, smanjivanje ili gubljenje nekog svojstva, (npr. štetno djelovanje površinskog spiranja tla i time smanjenje njegove plodnosti, prekomjerno iskorištavanje šuma i sl.), odnosno, degradacija tla je pad kvalitete tla uzrokovan ljudskim aktivnostima.
“Organska gnojidba ima višestruki učinak na tlo i poljoprivrednu proizvodnju, odnosno izravan fertilizacijski do kojeg dolazi dodavanjem različitih količina i oblika glavnih biljnih hraniva, dopunski fertilizacijski koji nastaje dodavanjem sekundarnih biljnih hraniva i mikroelemenata, te kondicionerski učinak do kojeg dolazi popravljanjem svojstava tla.
Ekološka gnojiva uvijek sadrže sva hraniva koja biljke trebaju. Da je tome tako, dokazuje i prehrambeni lanac. Biljke usvajaju hraniva iz tla u mineralnom obliku, potom ih fotosintezom ugrađuju u organsku tvar. Životinje konzumiraju biljnu tvar i ugrađuju je u svoju organsku tvar, a ostatak izlučuju u krutom, tekućem i plinovitom obliku. Dakle, izlučevine životinja i ostatci životinja i biljaka imaju isto podrijetlo – organsku biljnu tvar s usvojenim mineralnim hranivima iz tla.”, priča doc.dr.sc. Brigita Popović koja smatra da su značajne karakteristike zrelog stajskog gnoja niži sadržaj ugljika, manji gubitci dušika, viši sadržaj fosfora i kalija te deficit slamnatih dijelova.
"Govorimo li o svježem (nezrelom ili nezgorenom) stajskom gnoju, bitno je napomenuti da ima nepovoljna fizikalna svojstva, teško raspodjeljivanje po parceli i zaoravanje, niži sadržaj fosfora i kalija i širok C:N odnos. Iskoristivost hraniva iz stajskog gnoja, ako govorimo o idealnim uvjetima, u prvoj godini nakon zaoravanja iznosi: 20-30% dušika (a svježeg i do 50%), 15-20% fosfora i 50-60% kalija. U slučaju deficita dušika, tlo postaje izrazito depresivno i daje manje rezultate", objašnjava.
Kada govorimo o osnovnim svojstvima svih ekoloških gnojiva, bitno je napomenuti da sadrže sva hraniva koje biljke trebaju, imaju produženo djelovanje, povećavaju biogenost tla i sadržaj organske tvari tla, te smanjuju rizik ispiranja hraniva i često su jeftinija jer su proizvedena od otpada ili nusproizvoda.
Tla s puno ekološkog gnojiva zadržavaju više vlažnosti i hranjivih tvari, te potiču rast mikroorganizama iz tla koji potiču zdravije biljke i razvoj korijena. Kad se ista potroše, struktura tla se pogoršava, tlo postaje sve teže, a ujedno i sve manje sposobno držati vodu i hranjive tvari.
Tagovi
Autorica
