Dok EU otvara vrata genskim škarama, raste sjeme koje otpornost gradi bez patenta

Ako uđete u talijansko polje riže u okviru inicijative ”Riso resiliente”, prvo što ćete primijetiti jest da nešto ne štima. Neki klasovi imaju osje, neki nemaju. Boje se razlikuju. Oblici se razlikuju. Agronomu odgojenom na ujednačenosti to izgleda kao greška u sjemenu. Nije greška.

To je službeno notificirani ekološki heterogeni materijal (EHM), jedna od 49 takvih "sorti" koje su do travnja 2025. notificirane u Europskoj uniji.

Što je zapravo EHM

Kategorija je uvedena Uredbom o ekološkoj proizvodnji (EU) 2018/848 i namjerno ne odgovara definiciji sorte. EHM nije mješavina sorti niti sintetička sorta koja se svake godine iznova stvara od istih roditelja. To je populacija koja se održava masovnim (bulk) uzgojem - sije se, žanje i ponovno sije, i pritom se mijenja.

Upravo je to poanta. Biljke unutar populacije genetski se razlikuju, pa svake sezone one koje bolje podnesu tu godinu, to tlo i tu bolest ostavljaju više potomstva. Sorta se, doslovno, uči vašem polju. Znanstvena literatura tu dinamičnost povezuje s puferiranjem klimatskih ekstrema te stabilnijim prinosom i kvalitetom.

Cijena je jednostavnost: nema DUS testiranja (različitost, ujednačenost i stabilnost, od engl. Distinctness, Uniformity and Stability, postupak utvrđivanja novih biljnih sorti, op.ur.), nema VCU-a (eng. Value for Cultivation and Use, ispitivanje gospodarske vrijednosti sorte, op.ur.). Umjesto registracije ide se na notifikaciju - opisni dosje s fenotipskom karakterizacijom, agronomskim svojstvima, roditeljskim materijalom i opisom postupka oplemenjivanja, plus reprezentativni uzorak sjemena nadležnom tijelu.

Brojke koje pokazuju da to nije eksperiment:

• U prvih 12 mjeseci od stupanja okvira na snagu 2022. notificirano je 27 EHM-ova.
• Do travnja 2025. bilo ih je 49 u EU iz 8 država članica i 16 biljnih vrsta.
• Sedam ratarskih vrsta: ječam, bob, kukuruz, riža, raž, suncokret i pšenica. Devet povrtnih: među njima rajčica, paprika, salata, grah, patlidžan i tikvica.
• Površine u vegetacijskoj sezoni 2023./24.: više od 1.000 hektara u Europi - od toga pšenica preko 600 ha, kukuruz preko 400 ha i raž preko 150 ha. Riječ je o konzervativnoj procjeni prikupljenoj od samo dva trgovca ekološkim sjemenom (danski Landsorten i njemački BioSaat), pa stvarna površina zasigurno je veća.

Vrijedne su i pojedinačne stavke. Austrija ima notificiranu raž koju su stvorili i održavaju sami poljoprivrednici, prilagođenu vrlo specifičnim planinskim uvjetima - ime Berglandroggen, planinska raž, govori sve. Češka je s osam notifikacija najjača u povrću: dvije rajčice, tikvica, paprika, salata, grah, patlidžan i kukuruz. Slovenija ih ima četiri - grah, mnogocvjetni grah, špinat i blitva/cikla. Hrvatske na tom popisu zasad nema.

Tržište, a ne subvencija

Ono što EHM izdvaja od dobronamjernih pilot-projekata jest da iza njega stoje lanci. U Italiji su razvijene populacije pšenice ”Evolutionary Populations” s izvrsnom pekarskom kvalitetom i otpornošću na bolesti, a zanatski pekari traže baš tu kvalitetu. Slična situacija se događa i u Danskoj i Njemačkoj, gdje su uspostavljeni vrijednosni lanci za kukuruz, raž i pšenicu; te oplemenjivači, sjemenari, poljoprivrednici, trgovci i prerađivači surađuju s ciljem stvaranja proizvoda koji će lakše pronaći svoje mjesto na tržištu.

Kod povrća je potencijal još manje iskorišten, a usmjeren je na okus, kvalitetu, lokalnu prilagodbu i robusnost - dakle upravo na ono što male proizvođače razlikuje od uvoza. Uz to, u Europi je više od 50 inicijativa za ekološko oplemenjivanje razvilo najmanje 230 ekoloških sorti od 49 biljnih vrsta. Nije riječ o niši od nekoliko entuzijasta.

Zašto onda to ne raste brže

Ne raste brže zato što je registracija "normalne" sorte i dalje utrka koju mali teško trče. Konkretan primjer iz dokumentacije: nova sorta tikvice mora biti testirana na 81 svojstvo prema CPVO protokolu za različitost, ujednačenost i postojanost. Uniformnost u toliko svojstava znači da se usput izgube svojstva povezana s vitalnošću i otpornošću biljke - i da oplemenjivač troši novac na ujednačavanje osobina koje tržištu ništa ne znače. Postupak registracije provodi se u pojedinoj državi članici ili na razini EU-a i traje dvije do tri godine za ratarske i povrtne vrste.

Dodatni problem: ekološke sorte oplemenjuju se u ekološkim uvjetima, ali se službeno VCU testiranje uglavnom provodi u konvencionalnim uvjetima, pa sorta na testu izgleda lošije nego što u praksi jest. Paralelni sustav za ekološke uvjete postoji samo za nekoliko vrsta u nekoliko država članica. Zato se u sektoru zagovara "frugalno" decentralizirano testiranje na gospodarstvima, s jeftinim, zajedničkim prikupljanjem podataka, umjesto skupih obveznih ispitivanja.

Zašto je ovo sada važnije nego lani

Razlog zašto je ovo sada važnije nego lani je zato što se otvorio drugi kolosijek. Europski parlament je 17. lipnja 2026. usvojio zakon o novim genomskim tehnikama, s primjenom od sredine 2028. Biljke iz kategorije NGT 1 tretirat će se kao konvencionalne - bez procjene rizika, bez obvezne metode detekcije, s oznakom samo na sjemenu.

Da to nije teorija, pokazuju i terenski podaci: u EU je tijekom 2025. prijavljeno 18 novih pokusa na otvorenom s genetski izmijenjenim biljkama, jednako kao 2024., a više od dvije trećine odnosi se na biljke uređene CRISPR-om. Pet prijava iz Španjolske, četiri iz Češke, po tri iz Danske i Italije, po jedna iz Belgije, Švedske i Nizozemske. Među njima su krumpir otporniji na plamenjaču (Danska, Nizozemska), jabuka Gala otporna na krastavost (Italija), Chardonnay otporan na gljivične bolesti (Italija), kukuruz tolerantan na sušu (belgijski VIB, testira se u Španjolskoj), riža otporna na smeđu pjegavost (Sveučilište u Milanu) i soja tolerantna na herbicid (Španjolska).

Popis je znanstveno impresivan. Ali u pravilu je riječ o jednom ili nekoliko ciljanih svojstava ugrađenih u jednu uniformnu sortu i sve to može biti patentirano, jer novi zakon patente ne uređuje.

EHM ide u suprotnom smjeru: mnogo svojstava, mnogo genotipova, bez patenta, i s pravom poljoprivrednika da sjeme zadrži.

Dr. sc. Monika Messmer (FiBL), znanstvena sukoordinatorica projekta LiveSeeding koji je te podatke prikupio, upozorava da će se ubuduće potrošači koji ne žele NGT moći osloniti isključivo na ekološku proizvodnju. Ako je tako, onda pitanje za sektor nije samo kako se obraniti od NGT-a nego ima li ekološko oplemenjivanje dovoljno sorti da tu potražnju uopće pokrije.

Gdje je tu Hrvatska

Postupak notifikacije EHM-a implementiran je u osam država članica. Hrvatska, kao ni većina zemalja jugoistoka EU-a, još nije među njima. Slovenski primjer s grahom, špinatom i blitvom pokazuje da za ulazak nije potrebna velika sjemenarska industrija, već je dovoljna populacija koju netko već desetljećima održava, uredan opis i nadležno tijelo koje zna što s tim papirom.

Uz razvoj EHM-a u ekološkim uvjetima koji traje tri do pet godina, tko počne sada, na tržištu je otprilike kad novi NGT propis stupi u primjenu.

Dodajte agroklub.com u omiljeni Google izvor