Čudo prirode u srcu dalmatinskog krša

Mjesto Dograde je smješteno u općini Marina, na oko 7 kilometara od mora, u srcu dalmatinskog krša. Okruženo brdima sa sjevera i zapada, okrenuto moru prema jugu, zaštićeno od sjevernih vjetrova a okupano suncem, obdareno mnoštvom parcela veoma plodne zemlje, djeluje pomalo nestvarno. Kao da se Bog našalio i postavio ove čarobne vrtove. U mjestu sam posjetio obiteljsko gospodarstvo Marina Palade koji na svom imanju uzgaja sve što se od voća i povrća može uzgajati.

Oko dvjesto maslina, nekoliko tisuća trsova vinove loze, raznog voća, od kivija, smokve, badema, agruma i drugog mediteranskog voća do krušaka i jabuka. Sve to uspijeva veoma dobro i prava je milina provesti nekoliko trenutaka u tom čarobnom vrtu.

Marin je inače umirovljeni djelatnik brodogradilišta, ali ništa manje veoma vrstan poljoprivrednik koji sve svoje vrijeme posvećuje svojoj zemlji, na kojoj za svoje potrebe proizvodi i više tona raznog sezonskog povrća. No njegovi proizvodi odskaču od prosječnosti i prosto izgledaju nestvarni. Osim što su lijepi izgledom, ekološki uzgajani prava su poslastica.

Na pitanje kako sve to uspijeva s obzirom na poodmakle godine, on je kazao: Zahvaljujući životu u ovom ambijentu, okružen čistim zrakom i zdravom hranom, osjećam se još zdrav i snažan. Moja obitelj je tradicionalno poljoprivredna i sve sam ovo naučio od mojih predaka, čiju tradiciju poštujem još i danas. Neke poslove radim po savjetu struke ali veći dio radim kako su to moji stari radili. Tako ću i nastaviti jer moja obitelj i svi moji gosti veoma su zadovoljni svime što ja proizvedem.

Doista kušajući delicije sa marinove trpeze i ja sam se uvjerio u kvalitetu pršuta, ovčjeg sira, maslinovog ulja i dobre kapljice. Čovjek kada vidi ovu ljepotu vrtova, voćnjaka, maslinika, vinograda i polja sa zasađenim povrćem ne može ostati ravnodušan. Obilazeći razna mjesta u potrazi za vrijednim poljoprivrednicima, čestorazmišljam kako nismo niti svjesni kako nam je lijepa Domovina, samo kada bi znalinjome bolje upravljati. Pa i gospodin Palada je istog mišljenja jer se žali na neorganiziranu proizvodnju, nelojalan uvoz i neorganiziran otkup domaće proizvodnje. Isto tako smatra da poljoprivrednici veoma skupo plaćaju sjeme, zaštitna sredstva i gnojivo.

Još na ovom području poljoprivrednici mogu uzgajati zdravo povrće jer imaju vlastitu stoku i stajsko gnojivo, a zemlja još nije zagađena. No što to sve znači kad se na tržnicama i trgovačkim lancima prodaje mnoštvo poljoprivrednih proizvoda sumnjive kvalitete i znatno jeftinije. Pravu vrijednost eko proizvoda znaju mnogi građani ali kupovna moć im ne dopušta da je mogu kupovati.

Autor: Tomislav Drezga