Anita Pintar: Potencijal je svuda oko nas, treba ga samo iskoristiti

U Čabru, na krajnjem sjeveru Gorskog kotara, obitelj Pintar bavi se proizvodnjom ekoloških proizvoda i ne odustaje od borbe za opstanak, čuvanja tradicije i starih sorti voćaka. 

Krenuli su s 10 krava, sa sivo-smeđim alpskim govedom, no s vremenom su prešli na pasminu holstein, tako da je sada stado miješano. "To nam odgovara jer želimo imati i mlijeko i meso. Htjeli smo zapravo staru sortu goveda, ali nije išlo jer je bilo problema s bolestima”, rekle su nam sestre Anita Pintar i Adriana Tomazini.

Ledolom uništio voćnjak

Prije desetak godina započeli su suradnju sa slovenskim Zavodom za kmetijstvo koji im je, kažu, od velike pomoći oko uzgoja i liječenja stoke, kvalitete sijena, zasijavanja travnjaka. Puno su im pomogli nakon ledoloma tako što su došli orezati voćke da bi se lakše obnovile i kako bi se spasile autohtone sorte.

Prije 10 godina je, podsjetimo, padala strašna ledena kiša nakon koje je uslijedio ledolom uništavajući šume, ali i voćnjake. Njihov je voćnjak bio prepolovljen i mnoge stare sorte voćki su nestale, no Anita je neke uz pomoć slovenske Savjetodavne službe uspjela spasiti.

Čabar je smješten na samoj granici sa Slovenijom. Oko 300 metara od njih je izvor Čabranke, rječice koja dijeli dvije zemlje. Mjesto gdje se nalazi OPG Pintar je zavučeno, u okolici nema industrije niti prometa pa tako niti zagađivača.

Za krave im treba od 60 do 90 tona sijena, a svi dodaci koje kupuju su ekološki. Proizvodnja mlijeka je u njihovoj obitelji oduvijek takva, sva hrana je prirodna, nikada nisu koristili gnojiva.

Vrhunska kvaliteta i bakina receptura

Škripavac, sir s medvjeđim lukom, svježi sir s vrhnjem, polutvrdi sir Činkel, jogurti... Sve su to mliječni proizvodi ovog OPG-a koji posljednjih deset i više godina redovno na međunarodnoj smotri "Dobrote slovenskih kmetij” osvajaju nagrade.

Vrhunsku kvalitetu potvrđuje i činjenica da svih petstotinjak kilograma sira, koliko prosječno mjesečno proizvedu, bez poteškoća nađe put do kupaca. Ekološki proizvodi su na tržištu traženi i nema ih puno, kaže Anita, tako da sve prodaju, bez obzira što je cijena nešto viša od većine ostalih proizvoda na tržištu.

"Cijenu naših ekoloških proizvoda ne možemo podizati zbog standarda u zemlji”, pojašnjava. No, iako su njihove nešto više, nisu toliko visoke da si ove proizvode ne bi mogli priuštiti i kupci s nižim primanjima, kao što su umirovljenici.

Na upit o tajni kvalitete vrlo traženog čabarskog škripavca, Anita odgovara kako nema tajne, već se radi o tradicionalnoj izradi sira u koju je nju i sestru davno uputila njihova baka. Ona ih je kao djevojčice čuvala i učila štošta raditi, između ostaloga i sir.

"Kada sam kretala s ovim poslom, želja mi je bila izrađivati sir kao baka Marija. Drago mi je da sam uspjela, jer taj okus koji ima, isti je onaj okus sireva koje smo Adriana i ja jele u djetinjstvu. Mi smo, po savjetima struke, dodali samo neke manje elemente”, otkriva Anita.

Osluškivanje prirode

Nikada ne forsiraju prirodu i životinje - koliko mogu dati, toliko oni prime. "Ono što nam da naš voćnjak vješto preradimo, kao i ono što uberemo u prirodi. Potencijal je svuda oko nas, treba imati volju željeti ga iskoristiti, naučiti kako, i odvažiti se to učiniti”, poručuje Anita.

Aroma bilja koje bere na imanju zbog različitih vremenskih prilika svake je godine drugačija. Kada ima dosta sunca, biljke su jake i mirisne - pune arome, dok uz mnogo kiše gube na intenzitetu mirisa i ljekovitosti.

"Kod nas je klima dosta varljiva, nepredvidiva tako da prije svake radnje moramo osluškivati prirodu, provjeravati vremensku prognozu, čak i pratiti kakva je situacija s divljim životinjama”, naglašava veliku povezanost s prirodom.

Primjerice, za košnju moraju barem 10 dana pa i dva tjedna imati u komadu suho i toplo vrijeme. "Onda svi dođu u pomoć jer je prava akcija. Treba što više u kratko vrijeme pokositi kako bi dobili vrhunsku kvalitetu sijena”, pojašnjava vrijedna Goranka.

Klimatske promjene

Ističe da su klimatske promjene jako vidljive - ljeto počinje sve kasnije, a zime zadnjih godina nije niti bilo. Uglavnom bude hladno, ali ne jako i nema snijega, kaže, tako da u proljeće čim krene toplo, kreće i kolanje sokova u voćkama. "Onda nam se dogodi mraz koji sve uništi. Mnoge godine su stoga bez ljetine”, opisuje.

Osim toga, prije nije bilo ni tako velikih suša kao ljetos kada je dugo bilo doista vruće. Kaže nam da prijašnjih godina, i ako je bilo velikih vrućina, potrajale bi najviše dva tjedna.

Ove godine je u jednom periodu bilo problema s kišom pa je bilje napala plijesan. No, oni tretiraju samo s prirodnim preparatima koje Anita sama pripremi - s preslicom, gavezom, koprivom, stolisnikom.

Cilj intervencije 70.04. Ekološki uzgoj je potaknuti primjenu praksi i metoda ekološkog uzgoja koje su korisne za okoliš (nekorištenje sintetskih mineralnih gnojiva kao i smanjenje korištenja pesticida) sa stajališta smanjenja emisija stakleničkih plinova, prilagodbe i ublažavanja klimatskih promjena. 

Kada voćke daju plod, dolazi im medo koji radi veliku štetu. Popne se, naime, na vrh voćke prilikom čega kandžama odere deblo ili polomi stablo. Zato su postavili električni pastir. No, košute i srne ga bez poteškoća preskoče i obrste sve do čega dođu.

Mladi se školuju, ali posla nema

"Djeca nisu ostala na gospodarstvu, a niti u Gorskom kotaru jer se nažalost ovdje nemaju gdje zaposliti. U poljoprivredi je pak jako puno posla, a nije velika zarada”, opisuje naša sugovornica.

Tako je i kod susjeda, dodaje, djeca se školuju, a nema za njih radnih mjesta. "Država i županija bi trebale pomoći da se mladi zadrže u ovom kraju, da im se omogući svoje znanje iskoristiti ovdje gdje su rođeni, da ne moraju odlaziti od kuće”, apelira Anita.

Njena sestra, Adriana Tomazini, nadovezuje kako su se tvornice pozatvarale i mnogi objekti zjape prazni. Šteta je to, trebalo bi ih dati na korištenje bilo kome tko želi nešto pokrenuti, mišljenja je. "Djeca bi ostala, vole ovaj kraj, ali nemaju od čega živjeti”, zaključuje.

Adriana smatra kako bi mladima trebalo osigurati određene olakšice jer je ovdje život skuplji, troškovi su veći. "Ljudi ovdje trebaju jače i skuplje automobile, zimske gume, treba im toplija i kvalitetnija odjeća”, navodi nekoliko primjera.

Daleko su od svega, nastavlja, automobili se više troše, troši se više goriva... Sto kilometara ima do Rijeke, isto toliko do Ljubljane.

Priroda je najbolji liječnik

Adriana se prisjeća kako je nekada u ovom kraju svaka kuća imala po jednu-dvije krave. Samo 80-ih godina prošloga stoljeća, bilo je oko 900 grla, navodi, dok danas na području Čabra jedino oni drže muzne krave.

"Poneki još imaju sistem krava-tele, ali nikom se više ne isplati proizvoditi mlijeko. Prostor se zapustio, šuma je preuzela... mladih nema ili nemaju volju. Možda i imaju, ali bi ih trebalo potaknuti”, poručuje Adriana.

I za kraj nam Anita govori kako bi voljela da njihovo gospodarstvo bude primjer mladim ljudima, da vide kako se može od toga živjeti, da je lijepo živjeti u prirodi i u skladu s njom, da je moguće imati to sve i od toga osigurati egzistenciju.

"Ono što je možda i najvažnije je činjenica da je priroda najbolji liječnik, u njoj se čovjek opušta, nema ovdje stresa. A za svaku ljudsku boljku ili bolest postoji biljka koja tome može doskočiti”, zaključuje Anita Pintar.

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Pogledajte video prilog: