Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Zmije otrovnice
  • 23.06.2013.

U potrazi za riđovkama na padinama Dinare

Oprez od ujeda poskoka i riđovki u dalmatinsko-hercegovačkom kršu. Stručnjaci upozoravaju kako su te ljutice najopasnije u svibnju, lipnju i srpnju

  • 4.589
  • 370
  • 0

Dokazano je kako najviše zmija otrovnica, poskoka i riđovki, u Hrvatskoj ima na području Dalmatinske zagore, odnosno dalmatinsko-hercegovačkog ljutog krša. Te su ljutice, upozoravaju stručnjaci, najopasnije u svibnju, lipnju i srpnju, dakle za najtoplijih ljetnih mjeseci, s kojima se ponegdje susreću i turisti dok hodaju na terenu. Poskoci su aktivni i u rujnu, pa sve do prvog mraza, kad se uspinju i na stabla. Zato stariji ljudi, bake i djedovi, i danas kažu djeci i unucima: »Ako odlazite u prirodu, dalmatinsko-hercegovački krš i u rujnu, i listopadu, bereš plodove sa stabala, dobro otvori oči što uzimaš rukama jer su tih mjeseci poskoci viđeni na granama čekajući svoju žrtvu. Ali dobro pazite i gdje staješ, jer ljutice najčešće ujedaju za noge«. Dodaju kako poskoka i riđovki gotovo nema tamo gdje ima mačaka i mungosa, ali i ježeva, ali nije poznato je li to i znanstveno potvrđeno.

Oprez od poskoka i riđovke u dalmatinsko-hercegovačkom kršu

Ne tako davno poskok je ujeo u ruku jednu ženu u zabiokovskom selu Slivnu, dok je plijevila vinovu lozu, a sličnih ujeda ima i u zadarskom zaleđu. Bilo je rano rosno jutro, tek što se sunce malko podiglo i obasjalo slivanjski krajobraz, marljiva Dalmatinka je uranila ne bi li što više uradila u vinogradu. Najadnom je osjetila ubod na ruci poput uboda ose, ali tada nije ni pomislila kako bi to mogla biri zmija otrovnica. Poslije dokazano kako je to bio poskok koju je ujeo iz lozina grma, ali ga žena u početku nije vidjela. I ona je potvrdila je kako je ubod bio malo jači od uboda pčele ili ose. Žena je bila prisebna, mirna, malo bolje je pogledala oko asebe, posebice lozin grm i tek tada ugledala poskoka. Ruku je odmah sama povezala iznad zmijina ujeda i brzo se vratila kući. Na njezinu sreću u kući je zatekla svoga sina koji ju je istog trenutka odvezao u Imotski, gdje je ženi pružena prva medicinska pomoć, čija je ruka bila jako natekla.

Iz Imotskoga su ju žurno prevezli na splitski KBC gdje je stručno pregledana i ostavljena na liječenju čak nekoliko dana. I ostala je živa zahvaljujući prisebnosti, osobnoj preventivnoj zaštiti, dakako i svome sinu, te medicinskom osoblju u Imotskom i u Splitu. Ali to nije usamljen slučaj, jer je poskok ujeo i jednu ženu u kućnom dvorištu ponad Panja u Cetinskom kraju. No, sličnih slučajeva ima još u zagori i Hercegovini gdje su ljudi od ujeda poskoka imali teških muka, od kojih su neki i preminuli. Kažu kako poskoci najčešće ujedaju u zaleđu Zadra, ljude i stoku, a tako se može zaključiti i na temelju provjerenih informacije koje pristižu s tog područja. Doduše, još nije zabilježen slučaj o tome kako je ljuta riđovka ujela neku osobu u dalmatinsko-hercegovačkom podneblju vjerojatno i zato što ona, kažu stručnjaci, obitava uglavnom na planinskim predjelima iznad 800 metara namorske visine.

Prva pomoć je presudna

Kad je riječ o zmijinu ugrizu, stručnjaci savjetuju najmanje dva osnovna načina ponašanja, točnije dva postupka pružanja prve hitne medicinske pomoći. Pomoć na terenu bolesnik pruža sam sebi pomoć (samopomoć) ili mu to, pak, čini neka druga osoba ako se slučajno zatekne u njegovoj blizini, i to odmah nakon ujeda. Bolesnika najprije treba smiriti, hrabriti, staviti mu povesku nekoliko centimentara iznad zmijina ujeda te, što je moguće brže, prevesti do najbliže zdravstvene stanice. Dio tijela, a najčešće je riječ o udovima (ruci ili nozi), valja imobilizirati kako bi se zaustavili ili smanjilo širenje otrova. Najprikladnija poveska je elastična traka koju treba toliko stegnuti da se samo jedan prst može s teškoćom provući ispod nje, ali se time ne smije prekinuti cirkulacija. Dakako tu traku valja postupno otpuštati. Najsigurnija je druga faza pružanja stručne medicinske pomoći bolesniku od ujeda zmije otrovnice, i to u zdravstvenoj ustanovi.

Što se, pak, tiče isisavanja zmijskog otrova iz rane, stručnjaci kažu kako ono može biti korisno samo ako se primjeni u prvih pola sata od momenta ujeda zmije, naravo pod uvjetom da onaj tko isisava zmijin otrov iz rane ima sve zdrave zube, te da nema bilo kakvu ranicu u usnoj šupljini ili na usnama. U protivnom može sam sebe otrovati. Isisavanje se ne preporučuje makar bi se ono moglo uspješno obaviti preko gumene membrane koje, kažu stručnjaci, u nas još nema u sastavu pribora za prvu medicinsku pomoć. Ni stavljanje leda na mjesto zmijina ujeda, ne bi li se ublažila bol bolesnika, također se ne preporučuje jer ni to ne može neutralizirati zmijin otrov.

Naprotiv, to kratkotrajno hlađenje može dovesti do oštećenja već povrijeđenog tkiva bolesnika zbog njegove loše cirkulacije. Stručnjaci ističu kako je u svemu tome najvažniji što brži transport bolesnika do najbliže zdravstvene ustanove. Bolesnik bi u načelu trebao biti na nosilima s imboliziranom ranom, ne bi smio trčati niti se napinjati, zamarati, puno govoriti. Ali toje sve vrlo teško ostvariti kad se dogodi nesreća, a ljudi, koje ujede poskok, postanu prirodno panični. Ako bolesnik mora pješačiti, neka hoda posve lagano, u kratkim stankama, ali nikako ne smije trčati.

Ujela ga zmija, pa ništa

Kad je o zmijama otrovnicama riječ, posebice riđovkama, na području Dalmatinske zagore, uz granicu Bosne i Hercegovine, primjerice na padinama planine Dinare na 1600 metara nad morem, žive posebne vrste riđovki, zmije otrovnice - šarka berus-berus i žutokrug. Za te su se vrste zmija zainteresirali i češki poznavatelji i 'ljubitelji' zmija. Oni najčešće potkraj svibnja i početkom lipnja tijekom godine posjećuju te predjele Dalmatinske zagore, zajedno s članovima Udruge zaštitara prirode i gmazova iz Praga. Najzanimljivije im je bilo prvi put s kad su se susreli s dalmatinsko-zagorskom riđovkom i žutokrugom. Češki stručnjaci za gmazove ističu kako su te zmije otrovnice čak endemska vrsta zmija na cijelom području Hrvatske, i to na padinama Dinare gdje tvrdeći kako na toj planini nema poskoka.

»Ljubitelji gmazova, dakako i zmija otrovnica, češkim su istraživačima u Splitu preporučili mene za vodiča, budući da sam i ja te riđovke na obroncima planine Dinare viđao još tijekom Domovinskog rata. Takvih vrsta više nigdje nema u nas, ima ih samo na Šar-planini. Osim splitskih članova, u jednoj dosadašnjoj ekspediciji bili su Jiri Holšek te još jedna mlada članica Lucija. Oni su tražili samo dvije vrste otrovnica: riđovku i žutokruga. I pronašli su ih zahvaljujući baš meni jer sam se s navedenim vrstama zmija često susretao na toj planini. Češki stručnjaci su ih i fotografirali, snimili i odnijeli na filomvima, video-zapisima u Prag. Inače, ti se praški stručnjaci dugo bave istraživanjem gmazova, dakako i zaštitom poskoka i riđovki. Kazali su mi da su endemske vrste zmija ljutica zastupljene samo na planini Dinari«, ističe Stipe Petričević iz Obrovca Sinjskog, inače poznati zaljubljenik prirode, posebice pećina i jama te ljekovitih trava, dakako i fotograf.

Lov na zmije riđovke u Dinarskom gorju

Uz vožnju automobilom, nedavno su članovi ekspedicije prepješačili i dvadesatk kilometara na planini Dinari kako bi se susreli s riđovkom i žutokrugom. Ali kažu kako im se napor itekako isplatio. Lucija i Jiri su postigli cilj i u cijelosti obavili svoju zadaću na terenu, postavljenu još u dalekom Pragu. Zadovoljni su napustili Dinaru gdje su, kažu, prvu riđovku na toj planini vidjeli tek iznad 800 metara nadmorske visine. Radosni su napustili i Dalmatinsku zagoru, obećavši kako će joj se opet vratiti, baš kao i staništu ljutih otrovnica na Dinari, kakve žive samo na tom prostoru u Hrvatskoj. Dobro upućeni kažu kako bi se i ta aktivnost mogla ukomponirati kao dopuna i kao dopuna ruralnog izvoznog turizma na izvanhrvatskom tržištu u sklopu agrohobija, te uvrstiti u turistički biznis?

»Češki su zmijolovci odnosno stručnjaci na gmazove obećali kako će ubuduće sa svojim prijateljima dolaziti u Hrvatsku i kao turisti te u svojoj zemlji poticati hrvatski turizam. Kažu kako će im u trajnom sjećanju ostati i igre sa zmijama ljuticama poput riđovke, kakvu je Lucija držala na svojoj ruci, na dlanu jedne ruke i omotanu oko prstiju. Začudo, nije ju ujela. Ali je riđovka ujela Jirija Hološeka, no on zbog toga nije osjetio nikakve tegobe. Taj je stručnjak za gmazove, tvrdi, imun na otrov dalmatinskozagorske riđovke, za kojom se u potrazi zaputio čak iz Praga«, komentira Stipe Petričević.

Postupak pružanja prve pomoći osobi koju je ugrizla zmija ljutica

No, naši vrhunski stručnjaci dr. Valent Vnuk i dr. sc. Ingrid Bošan-Kilibarda, autori priručnika Prva pomoć, poručuju kako se s poskocima, riđovkama... ne smije igrati te su o tim ljuticama uz crteže napisali, vezano i za postupak pružanja prve pomoći osobi koju je je ugrizao poskok ili riđovka. I oni su su ustvrdili kako u našoj zemlji postoje dvije vrste zmija ljutica: poskok i riđovka. Tako su i napisali su svom objašnjenju.

»Na mjestu ugriza vide se dvije ubodne ranice međusobno udaljene šest do osam milimetara. Na mjestu ugriza javlja se bol i otok, a ispod kože može nastatati krvarenje. Često se javlja mučnina, povraćanje, vrtoglavica, otežano disanje i ubrzan puls. Postupak pri pružanju pomoći: 1. žrtva ugriza mora izbjegavati svaki fizički napor; 2. ugrizenu ruku ili nogu, najčešća mjesta ugriza, treba imobilizirati; 3. prijevoz do najbliže ambulante ili bolnice. I upamtite: ne stavljajte led na mjesto ugriza; ne podvezujte udove trakom; ne isisavajte ranu nastalu ugrizom zmije; ne režite kožu u području ugrizne rane«, napisali su stručnjaci dr. Valent Vnuk i dr. sc. Ingrid Bošan-Kilibarda na 149. i 150. stranici hvale vrijednog priručnika Prva pomoć.

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Riđovke Dinara Izvozni turizam

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Da ne znam bolje, rekla bih da želi nešto da mi poruči....:P