Tropski vrt Stjepana Škrlina podno Medvednice - preko palmi do mesožderki

Na samo 400 kvadrata okućnice u Donjoj Bistri Stjepan Škrlin napravio je pravi mali tropski raj kojem se čude iz cijele Hrvatske, a i dolaze u posjet kako bi se uvjerili u ljepotu. Tropski vrt u Zagorju? Kako je to moguće?

"Ja vam odmalena volim biljke, s mamom i bakom sam često šetao šumom, mi smo doma uvijek imali cvijeća i voćaka. Prije više od 20 godina krenuo sam polako tu okućnicu pretvarati u japanski vrt, prije svega, s javorima. Ali japanski vrtovi su minimalizam, a ja sam htio šumu“, kaže Stjepan.

Od palmi do karnivora

Ali ne bilo kakvu šumu, s vremenom su javori počeli dobivati tropske susjede. Tako danas u vrtu ima više od 100 javora, ali još više palmi koje s obožavanjem spominje

"Probao sam ja razne palme dok nisam shvatio da će mi jedino Trachycarpus fortunei uspijevati i sad ih imam različitih vrsta. Ako se i dogodi da se smrzne sredina kod manjih biljaka, to se odreže i rastu dalje, neke su mi po četiri metra visoke“, opisuje.

Među palmama se šepure stabla banana, a ispod njih predivni patuljasti ginko bilobe, po ogradi se penje pasiflora koja redovito daje ukusne plodove. Sve ostaje vani, na otvorenom osim alocasia, manjih palmi i kaktusa. Ima i nekih rijetkih primjeraka poput Fatsiae japonicae 'Variegate'. Tamo gdje nije bilo zemlje za sadnju nego betonska podloga, Stjepan je postavio tegle, u njima su, recimo, crnogorična stabla i grmovi. 

"Nemam više prostora, javore orezujem redovito da ne bi previše narasli, prije je tu bilo puno više Sunca, sad ga ima najviše tri, četiri sata u danu. Tamo gdje ga uspijem toliko uloviti smjestio sam mesožderke“, priča o svojoj novoj strasti za koju je nabavio i poseban spremnik. Svim ljubiteljima egzota savjetuje: Kad kupim neku mesožderku odmah je vadim iz zemlje u teglici i skroz očistim korijenje, onda je sadim u sphagnum bijeli treset pomiješan s perlitom, pola pola i zalijevam samo kišnicom ili destiliranom vodom.

"Jedino tako će preživjeti“, napominje. 

Glavni savjetnik za biljke

Stjepan je pravi poznavatelj ukrasnog bilja i nerijetko mu na društvenim mrežama postavljaju pitanja o biljkama iz njegovog vrta: "Kako su Vam adami tako lijepi, meni ne izgledaju tako?“, "Imala sam takvu mesožderku, ali mi nije preživjela“ i slično. Rado dijeli savjete, a kako često i putuje, ponekad uz fotografiju bolesne biljke iz rasadnika objašnjava kako pripaziti pri kupnji. 

"Ja sam u jedno 700 grupa, ni sam ne znam koliko, stalno se dopisujem i ljudi me pitaju, to su sve zaljubljenici u vrtove poput mene i jedni drugima pomažemo. Prije sam preko tih grupa i dijelio višak bilja, ali sada više viškova nemam jer nemam ni prostora. Razmišljao sam o kupnji dodatnog zemljišta, ali tko bi počinjao ispočetka“, reći će Stjepan.

Njegov vrt nema navodnjavanje jer mu se ne sviđaju cijevi koje bi prolazile vrtom, a i gustom sadnjom i visokim biljkama uspijeva ga sačuvati od sušenja. Biljke u teglama povremeno mu, ipak, zalije majka. U svoj tropski raj smjestio je i mala jezerca s ribicama i lopočima iako ga brine što do njih sve manje dolazi Sunce. Kad se vrati s puta prvo odlazi u vrt. 

"Najsretniji sam s rukama u zemlji", kaže.  

Kako biljke ima i u svom domu, a prostora je sve manje, nekako nam se čini da je samo pitanje dana kad će se Stjepanova želja za zelenilom i stvaranjem tropskih šuma podno Medvednice proširiti i na neki novi prostor.