• Azman golubovi
  • 28.12.2020. 10:30

Prijetio mu je nestanak, no Azman ponovno veselo leti i brzo se obrušava

Let im je brz i lete blizu jedan drugoga. Svojstveno za let Azmana je i to da na znak golubara ili droppera, skupe krila do pola i velikom brzinom, gotovo vertikalno, slijeću na krov, na tlo pored golubarnika ili u sam golubarnik

Foto: arhiva Dubravka Sauerborna
  • 150
  • 26
  • 0

Iznimno lijepa pasmina golubova, a uz to i dobar letač, kaže za pasminu Azman, Dubravko Sauerborn, koji je najbolje od naših uzgajivača proučio ove golubove.

O njemu je, prisjeća se, opširnije pisao i u biltenu Uzgajatelj, još 2015. godine. Pasmina je iz grada Denizli, iz centralne Turske. U tom gradu su ponikle četiri pasmine jako rijetkih golubova.

"Azmana sam imao i osobno priliku vidjeti u tom gradu i to u letu, Let mu je kružni bez prevrtanja i na srednjoj visini 30 do 45 minuta. Ima izuzetno dobru orijentaciju i jako je privržen svom golubarniku pa tako isključivo slijeće na, čak i u sam golubarnik, ako mu mogućnosti to dozvoljavaju", kaže i dodaje da je. ako se mami dropperima, u stanju velikom brzinom, strmo i najkraćim putem obrušiti se prema svom golubarniku. Zbog te vrline ga poneki uzgajatelji svrstavaju u "obrušivače". Time je pogodan i za uzgoj u gusto naseljenim mjestima.

Obično se puštaju na let u jatima do dvadesetak jedinki. Prije se koristio za podizanje golubova kelebek i dolapči, ali i kao dropper. U trenutku pisanja te 2015. godine postojala su samo tri načina obojenosti. Čisto bijeli, bijeli s crnim repom i bijeli s crnim repom i crnim štitovima. No, kako kaže Sauerborn, danas ima šest načina obojenosti. Osamdesetih godina je bio u velikoj opasnosti, prijetio mu je i nestanak. Razlog je bio taj što mu je naglo opadao broj jedinki u Denizli regiji, koja je i inače jedna od rijetkih koja ovu pasminu uzgaja.

Pasmina spašena od nestanka 

Naime, vlasnici ovog goluba su masovno prodavali svoje azmane za potrebe 'poboljšavanja' izgleda pasmine po imenu "istanbulski bango". "To je jedna isključivo izložbena pasmina. Srećom su na vrijeme reagirale poznate i imućne osobe i udruge iz regije, glumci, političari, nekoliko imućnih zemljoradnika kao i golubara", navodi. 

U pomoć je priskočio i Sveučilišni centar Pamukkale čiji su stručnjaci uz pomoć DNK analize tragali za čistokrvnim azman primjercima koje su nastavili koristiti u daljnjem priplodu. Paralelno s tim se javnosti predočila važnost ovog rada, kroz informiranje putem tiska, ali i organiziranjem specijaliziranih izložbi upravo ove pasmine. Spašen je od nestanka, broj zainteresiranih za ovog lijepog goluba kao i broj jata se lagano povećavaju, a kao što se može i vidjeti uveliko se radi na unapređenju obojenosti kod ove pasmine.

Slavonski gaćani ponovno se šepure po dvorištima istoka Hrvatske

Inače, iz turske Anatolije dolaze mnoge pasmine golubova. Samo iz grada pokrajine Denizli dolaze četiri poznate pasmine, a to su dolapči, katal, tokur i azman. Neke pasmine datiraju još iz 13. stoljeća za što postoje dokazi, a neke su vjerojatno i starije. U Turskoj golubari paze da ne križaju svoje golubove s drugim pasminama, nastoje unaprijediti njihove osobine. Da lete, da se prevrću, da dugo lete i visoko i slično. I zato je on danas golub koji posjeduje dobre letačke osobine, a opet to je pasmina koja svojim izgledom lako privlači pozornost posjetitelja izložbi. Riječ Azman je iz staroturskog jezika i znači bijeli konj. To je jedna od nekoliko kratkokljunih pasmina iz ove države. 

Posljednjih desetljeća je u fokusu zbog toga što mu je, kako smo naveli, prijetilo istrebljenje. Doduše, i danas je ova pasmina na listi najugroženijih pasmina golubova u Turskoj. Najčešći je crni golub, a potpuno bijeli pak ne smije imati nimalo drugih boja u perju, dok djelomično bijeli ima obojen rep. Među repnim ne smije biti niti jedno bijelo pero. Prijelaz između obojenog repa i donjeg dijela leđa mora biti u ravnoj i oštroj crti, kojeg u Turskoj nazivaju kesme. Dakle ili potpuno bijeli ili potpuno crni, te ovakav s obojenim repom.

U trećoj varijanti je bijeli golub s obojenim repom i krilnim štitovima i Turci ga nazivaju ciba. I ti obojeni dijelovi ne smiju imati bijelih pera. Kod ove varijante svaki golub bi trebao imati osam do deset bijelih pera u vrhu krila.

Kulturno naslijeđe tog dijela Turske 

Danas ima šest varijanti obojenosti. Stanovnici Denizlija ovog goluba smatraju svojim kulturnim naslijeđem i trude se održati pasminu, razvijaju je i usavršavaju i smatra se da mu je opstanak zagarantiran. Koliko su ozbiljni govori i činjenica da su se posla spašavanja ove pasmine prihvatili pored golubarskih udruga i saveza i regionalni Poljoprivredni institut i sveučilište Pamukkale. Specijalirane izložbe ovog goluba se i dalje organiziraju. U Denizliju se trenira goluba da leti na malim ili srednjim visinama, u malim krugovima oko golubarnika u trajanju od 30 do 45 minuta. Jedinke ne napuštaju jato tijekom leta. Poslije slijetanja i kraćeg odmora od nekih tri do pet minuta može ponoviti let jednako uspješno i tako nekoliko puta u nizu.

U posljednje vrijeme golubari puštaju na let same azman golubove u jatima od dvadesetak jedinki. Let im je brz i lete blizu jedan drugoga. Svojstveno za njegov let je i to da na znak golubara ili droppera, skupe krila do pola i velikom brzinom, gotovo vertikalno, slijeću na krov, na tlo pored golubarnika ili u sam golubarnik ako postoje takve mogućnosti.

"Karakterizira ga živahan temparement. Stalno je u pokretu i rado sam od sebe polijeće u zrak. Često se propinje na prste što je i poželjno za ovu pasminu", kratko nas je s ovim golubom upoznao Sauerborn.


Tagovi

Golub Azman Turska Let Denizli Dubravko Sauerborn Pasmina goluba


Autor

Damir Rukovanjski

Više [+]

Diplomirani agronom - dugogodišnji dopisnik, novinar i urednik u Glasu Slavonije, osnivač i urednik AgroGlasa od 2000 do 2008. Urednik EU agro info od 2008 do 2013., urednik Agrotehnike, izdavač brojne stručne poljoprivredne literature. Kolumnist Agrokluba od 2008.godine. Nekadašnji honorarni suradnik Gospodarskog lista, Nove Zemlje. Član Hrvatskog novinarskog društva od 1993.godine, i član Izvršnog odbora Zbora agrarnih novinara HND.