U današnjim vremenima, još uvijek žive i rijetki primjerci samozatajnih ljudi velikih po svojoj ljudskoj dimenziji.
U vremenu u kojem se medijska pozornost sve više usmjerava političarima, estradnim ili sportskim zvijezdama, u vremenu u kojem su novac i moć postali mjerilo uspjeha na društvenoj ljestvici, još uvijek žive i rijetki primjerci samozatajni ljudi veliki po svojoj ljudskoj dimenziji.
Premda je po struci grafički dizajner, Arif Sitnica zbog životnih okolnosti pronalazi svoju strast te s velikom ljubavlju, strpljivo i revno fotografira brojne poljoprivredne motive i događaje te sada, kada mu je 66 godina, može reći da nema većeg i osobnijeg dara od dara u kojem čovjek daruje samoga sebe.
Zahvaljujući plemenitosti i darovitosti, njegove su slike o poljoprivredi, a poglavito o vinogradarstvu krasile mnoga izdanja Zadarskog lista koji na svojim stranicama daje mnogo prostora tekstovima i slikama o poljoprivredi.
Gospodine Sitnica, s kojim ste motivom zakoraknuli u svijet fotografije?
2009. godine sam počeo raditi u Zadarskom listu, fotografirajući vjenčanja i novorođene bebe u zadarskoj bolnici. Paralelno s tim, okušao sam se u fotografiranju za prilog Plodova zemlje i mora koji izlazi u sklopu Zadarskog lista kod urednika Nedjeljka Jusupa. Tada je, zapravo, započeo moj novi svijet. Moj život s fotografijom.
Koji motiv vašem srcu najbolje pada?
Uživam u odlasku na teren gdje fotografiram ljude i krajolike. Uveseljava me znameniti kadar koji u meni stvara osjećaj čuvenosti. Svakim se danom iznova dokazujem samome sebi. Volim zabilježiti detalje. Izraz lica. Osjećaje. Sreću. Životinju. Kulturu. Poljoprivredu.
S kojom se fotografijom osobito ponosite?
Zahvaljujući reportaži za Plodove zemlje i mora o dalmatinskim tukama, nastala je fotografija gospođe Divne Baković iz Banjevaca. Ugledavši zelene prozore, odmah sam izrežirao scenu. Pogled s prozora podsjetio me na slobodu i radost života u dane pred Božić.
Kada govorimo o poljoprivredi, koliko je ista zahtjevan motiv?
Nije jednostavno fotografirati poljoprivredne motive. Dok novinar razgovara s domaćinima, uvijek osmatram prostor oko sebe i stvaram film što je to što bi bilo najefektnije zabilježiti.
Kruna Vaše darovitosti je Zlatno pero Sabatine 2016., jeste li ponosni?
Zadovoljstvo u darivanju sebe kroz fotoaparat dovelo me do nagrade "Zlatno pero Sabatine 2016." u Neumu, od Zadružnog saveza Dalmacije (Split), zbog čega sam osobito sretan i na što sam osobito ponosan. Darovao sam sebe, bez očekivanja zahvalnosti i uzvraćanja. Svjestan sam plemenitosti svoga čina jer u tome me ne može zamijeniti stroj niti bilo koji proizvod kojeg bi uzletom svoga duha čovjek stvorio. Zbog svega što sam postigao, osobito sam zahvalan Zadarskom listu, prilozima Plodovi zemlje i mora, uredniku Nedjeljku Jusupu, supruzi Mariji i sinovima Danijelu i Vedranu bez čije podrške kroz fotografije ne bi usrećio mnoge.
Koji su mediji ilustrirani vašim fotografijama?
Osim znamenite nagrade "Zlatno pero Sabatine", ovaj se fotoreporter može podičiti i hvalevijednim slikama o poljoprivredi koje su objavljene u nekoliko knjiga te posebnim priznanjem u kojem je glasilo Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske, čitavi broj ilustriralo njegovim fotografijama.
Naslovnica broja ilustrirana je trima fotografijama, dok su tekstovi u časopisu ilustrirani uglavnom morskim motivima i fotografijama iz svakodnevnog života grada, objašnja fotograf Zadarskog lista, Arif Sitnica - samozatajan, ali svugdje prisutan fotograf koji zna izabrati pravo vrijeme i mjesto za snimiti životnu fotografiju. Svojim fotografijama zna prenijeti atmosferu s manifestacija bolje nego tisuće riječi, a da se opet rodi - dodaje Arif, nezaustavljivo bi fotografirao.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica
