Obitelj Čapo grad je zamijenila selom, prvo su udomili praščića, sad su tu koze, guske, kokoši

Gradsku vrevu obitelj Drage Čape prije četiri godine zamijenila je seoskim životom. Iz Osijeka su se preselili u obližnji Sarvaš gdje su naslijedili kuću. Iako tako nisu, reći će, zamišljali život, sada se ne bi vratili na staro. Nedavno su registrirali gospodarstvo. A njihova seoska priča sa životinjama zakotrljala se neočekivano, s udomljavanjem životinja.

"Nazvala nas je susjeda i pitala želimo li prase koje vjerojatno neće preživjeti. Krmača joj je imala 16 praščića i taj jedan je bio jako kržljav. I tako smo  ga udomili. Prase je bilo staro tek dva dana, a danas je to krmača koja je lani oprasila 14 praščića', priča Šaneta Čapo.

Nakon toga su se samo nizale životinje. Sada na ovom gospodarstvu zajedno žive psi, mačke, koze, ovce, guske, kokoši, zečevi, svinje... I sve one imaju imena.

U dahu ih nabrajaju: "Mačke su Renato, Brko, Crni, Mirna i Maza. Psi Bela, Sparta i Tiamo. Svinja je Saška, a ona mini svinjica Lolica. Suzi, Beti, Jagoda i Šaban su koze, a Meli ovca. Đuska je guska, a Buzdovan gusan".

Ne mogu se odlučiti za najdražu, sve su im jednako drage. Miljenika nemaju.

"Sve ih jednako volim. Jako mi je žao naše japanske svilene kokoši koju je ubila lisica. Nema veze je li ljeto ili zima, samo se uvuku u dvorište i sve ti 'potuku'. Jednom sam izišao u dvorište, i lisica stoji i gleda me u oči, ne boje se one", prepričava Drago neočekivani susret s nepozvanom gošćom.

Kozje mlijeko i jaja 

 Radni dan na ovom gospodarstvu počinje oko 7 sati. Odlaze nahraniti sve životinje, a Šaneta potom muze koze i skuplja kokošja jaja. Isti posao ponavljaju i navečer.

Dnevno imaju oko 4 litre kozjeg mlijeka i 4,5 jaja. Ne mogu to sve sami potrošiti, niti popiti. Koze su do sada jedino kupili zbog unuka koji je boležljiv, radi mlijeka. No, sada od kozjeg mlijeka prave sir, vrhnje. Sve za vlastite potrebe. Ali nam još i ostane. "Zato smo registrirali gospodarstvo kako bismo ono što nam ostane mogli prodati", opisuje gazda Drago.

Pitamo ih, bi li voljeli imati još koju životinju?

"Možda bi nam trebala još žirafa i nosorog", kroz gromoglasan smijeh nam odgovara Drago u šali.

Kaže kako je supruga Šaneta poželjala kravu, ali nemaju za nju mjesta. "Nemamo krov za nju, a i tko će ju hraniti?", pita se objašnjavajući da je baš nedavno išao 'u nabavku' za koze i kupio im dvije rolo bale sijena koje je platio 1.200 kuna. Vjeruje kako će to imati neko duže vrijeme.

"Ako ne počnemo prodavati mlijeko, onda ćemo imati samo troškove. Ali i susjedi su nas već počeli pitati za njega, pa ćemo vidjeti', iskreno će.

Koze od šikare napravile golf teren 

Povrća imaju tek u 'prednjem' dvorištu jer su im koze sve do posljednje travke obrstile u zadnjem.

Susjed koji je u Njemačkoj zamolio ih je da mu pomognu oko dvorišta u kojem je bila gotovo šikara. I pustili su koze. "Trebalo im je samo mjesec dana da od šikare naprave golf teren", ilustrira Drago koliko su vrijedne.

No, zimnice im ne nedostaje. Ove godine napravili su i spremili već 75 litara soka od bazge. Krajem ljeta zasukat će rukave i puniti staklenke povrćem.

"Vrt ne možemo imati s kozama, ali planiramo reorganizaciju dvorišta, napraviti pregrade kako bismo odvojili životinje od vrta. Imamo i nešto zemlje, ali smo ju iznajmili pa ju susjed obrađuje za svoje potrebe", nabrajaju u glas Čapini što im je još u planu na gospodarstvu na kojem svi zajedno žive u neobičnoj simbiozi.