• Đelo Hadžiselimovič
  • 20.05.2021. 13:30
  • Istarska, Pršurići

Legendarni urednik okrenuo se poljoprivredi - koje je sorte odabrao Đelo Hadžiselimović?

Kroz radni je vijek odabirao sjajne dokumentarce uz koje su odrastale generacije, no prije pet godina suočio se s drugačijim odabirom - ostati u rodnom Zagrebu ili okrenuti novu stranicu života.

Foto: Deposit/[email protected] & ĐH
  • 2.355
  • 450
  • 0

Nakon punih 40 godina na Hrvatskoj radio televiziji, Đelo Hadžiselimović je do danas prikupio i pet godina "staža" u poljoprivredi. Popularni urednik se, naime 2015., iz centra Zagreba, preselio u, kako kaže, epicentar hrvatskog vinarstva, malo, istarsko selo Pršurići u kojem se proizvodi sjajan hrvatski pjenušac Misal. Na svom idiličnom imanju uzgaja masline, ali i proizvodi čak 80 posto hrane za vlastite potrebe.

"Rođen sam u centru Zagreba i moram priznati da, dok se nije primakla mirovina, nisam specijalno planirao odseliti se iz rodnog grada. Dogodilo se to nekako poluspontano", kaže nam opisujući da je većinu života proveo u stanu. Iz ljubavi prema moru i prirodi kupio je apartmančić na otoku Hvaru, no to je opet bio život bez dvorišta te je tamo provodio tek par dana u godini. Kada se 2015. počeo spremati za mirovinu, podvukao je crtu i zaključio da, kao netko tko nikada nije imao kuću, dvorište i svoj komadić zemlje, treba veliku promjenu.

"Da bih mogao realizirati svoj, kako sam ga nazvao, projekt za mirovinu, donio sam par velikih životnih odluka. Prodao apartman na Hvaru, podigao kredit i kupio imanje u unutrašnjosti Istre“, prisjeća se Đelo Hadžiselimović, koji je odabrao život u selu smještenom 11 kilometara od mora, između Poreča i Višnjana, u kojem danas živi samo 60-ak stanovnika.

Iako je riječ o prilično velikom zaokretu u životu, odluka, kaže, nije bila teška jer sebe nikada nije vidio u liku umirovljenika koji, s rukama na leđima, šeće po Zrinjevcu. U maštarijama o umirovljeničkim danima, zamišljao se negdje u prirodi, u bliskom kontaktu sa zemljom i biljkama, a svoj je san prije pet godina pretvorio u stvarnost.

Priča je počela s dvije stare masline

Na imanju koje se prostire na površini od oko 1.700 četvornih metara, zatekao je dvije stare masline te je odlučio proširiti nasad. Budući da Istra ima dvotisućljetnu tradiciju uzgoja maslina te čak jedanaest autohtonih sorti, ponovo se našao pred izazovom – koje masline odabrati.

Od spomenutih 11, odabrao je dvije popularne sorte – leccino i istarsku bjelicu, koja slovi kao najotpornija na niske temperature i buru. Bjelica daje prepoznatljivo pikantno ulje gorkastog okusa i svježeg mirisa na zeleni plod masline.

"Krenuo sam s dvije, a u svom malom masliniku danas imam 12 stabala masline. Njihove plodove vozim na preradu u mlin koji je oko 2,5 km udaljen od mog imanja te svake godine imam sedam do osam litara vlastitog maslinovog ulja", otkriva nam.

Kako se čini, dodaje, ove bi godine urod mogao biti jako dobar, no budući da je masline presađivao, neke od njih još nisu 'proradile'. "Očekujem da ću tek za koju godinu od 12 stabala imati 20 do 30 litara vlastitog ulja godišnje, što čak i premašuje moje potrebe“, kaže popularni TV urednik, ističući da ipak ne planira krenuti u komercijalnu proizvodnju maslinovog ulja, koja je karakteristična za naš najveći poluotok.

Uz maslinik, sada ima i svoj povrtnjak u kojem uzgaja sve ono što mu u kuhinji treba. Već sada čak 80 posto hrane za svoje potrebe proizvodi sam pa umjesto, kao nekada na tržnicu Dolac, po kelj, brokulu, salatu, rajčicu, papriku, češnjak i peršin odlazi u vrt.

U selu žive kao u dobrom, starom, talijanskom filmu

"Preseljenjem iz milijunskog grada u selo, u kojem živi tek 60 duša, život mi se potpuno promijenio. Stalno sam u prirodi, doslovno živim s njom i doista uživam jer osim prekrasne prirode, oko mene žive divni ljudi od kojih svakodnevno učim o poljoprivredi, zemlji, biljkama, kalendaru sadnje...", priča nam. 

Otkrivaju mu, nastavlja, sve tajne uzgoja, orezivanja i gnojidbe loze i maslina. No, iako se drži tradicionalnog, imanje je modernizirao te instalirao sustav navodnjavanja kap na kap. Uvelike mu to olakšava posao, kaže, priznajući da je nezamjenjiv i nadasve dragocjen osjećaj guštati u jelima pripremljenim od namirnica koje je sam uzgojio. 

Iza omiljenog urednika, pet je godina iskustva u poljoprivredi (Foto: njegova arhiva)

Ono što još uvijek nema na svom imanju, poput svježih jaja, nabavlja od susjeda iz sela, a najbliži dućan udaljen je od njegovog novog doma oko 2,5 km.

"Mi ovdje živimo kao u onim starim, talijanskim filmovima. Svaki nam dan točno u 10 i 15, u selo dolazi kombi sa svježim kruhom. Utorkom i subotom dolazi i veliki kombi u kojem ima doslovno sve, od sladoleda do deterdženta, a dva puta tjedno prolazi i dostavljač svježe ribe, tako da mi automobil gotovo i ne treba", otkriva i dodaje da mu je prijatelj, istarski astronom Korado Korlević, rekao da sada živi u epicentru hrvatskog vinarstva, jer se upravo oko ovog malog sela nalaze najveći proizvođači najpoznatijih vina, a u Pršurićima se, kako smo naveli, proizvodi i najbolji hrvatski pjenušac, Misal.

Da mu vreva velegrada ne nedostaje potvrđuje i to što je svoj rodni grad posjetio samo tri puta od potresa. Sam prošlogodišnji potres je, otkriva, izbjegao jer se tri dana prije vratio u Istru. 

U novom ga domu često posjećuju stari prijatelji, a kada vide njegov potpuno novi način života i okruženje u kojem živi, njihove se reakcije, kaže kroz smijeh, mogu opisati kao - pozitivna ljubomora.

Iako je navikao na komfor centralnog grijanja, nikakav mu problem, kaže, ne predstavlja niti priprema drva za ogrjev jer odlučio je u potpunosti živjeti onim pravim, seoskim životom.

Uz kuću je na imanju bio i jedan mali, stari objekt koji je srušio te napravio novu kućicu u kojoj su jedan apartmančić i garaža. U taj je mali apartman stavio peć na drva, klimu i električni radijator, ali preko zime se grije isključivo na drva i to je nešto, napominje, što je tri puta bolje od centralnog grijanja. "Moji problemi sa sinusima koji su se u Zagrebu redovno ponavljali tijekom svake sezone grijanja i zbog čega sam završavao na antibioticima, ovdje su nestali“, kaže. Da prodiše punim plućima, pomogle su mu i ljekovite biljke koje krase njegovu okućnicu.

Cvjetna instalacija u drvenim kolima

"U Zagrebu mi je jedini dodir s prirodom i biljem bilo mamino cvijeće na balkonu, a sada konačno imam i vlastitu cvjetnu oazu", opisuje dodajući da je nabavio stara, drvena kola koja je uredio i pretvorio u cvjetni vrt, prepun različitih vrsta cvjetnica, a tu su i nezaobilazna lavanda i ružmarin, zahvaljujući kojima može spavati uz otvoren prozor, bez bojazni od komaraca. "Sve u prirodi doista ima svoju ulogu“, kaže Đelo.

U Pršurićima su se gotovo sve obitelji tradicionalno bavile poljoprivredom, no sada je u selu ostalo uglavnom staro stanovništvo. Nekoliko njegovih susjeda, koji su još u snazi, već sada strahuju što će biti s njihovim vinogradima i maslinicima, ako ih ne bude imao tko održavati. "Naime, ono malo mladih koji ovdje žive, radi u firmama u Poreču te samo povremeno, kada stignu, pomažu roditeljima u poljoprivrednim poslovima“, priča ističući da ipak postoji i vedrija strana priče. 

Iako se istarska sela s jedne strane prazne jer mladi koji su tu rođeni odlaze, u njih doseljava sve više starijih ljudi iz gradova. 

Otkriva nam i da je, nakon što se odlučio na ovaj korak, još šest-sedam njegovih prijatelja, koji su u mirovini ili pred mirovinom, učinilo isto - prodali su nešto što su imali te kupili kuće u Istri i uživaju na jedan potpuno nov i drugačiji način. "Doselilo je mnogo estradnjaka, glazbenika, glumaca te se često našalimo da ćemo, po uzoru na Istrijane u Zagrebu i mi ovdje osnovati zavičajni klub Zagrepčana u Istri“, kaže legendarni urednik dokumentarnog programa Hrvatske radio televizije.


Tagovi

Đelo Hadžiselimović Pršurići Istra Masline Poznati u poljoprivredi


Autorica

Sanja Rapaić

Više [+]

Ima bogato novinarstvo iskustvo. Gotovo 15 godina radi i surađuje s raznim medijskim kućama.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Lagano #listopad