Kako dobiti otporno sjeme?

Prije četiri godine Marcela Velfl krenula je skupljati sjeme, ali s posebnom misijom – sakupljanje sjemenja biljaka koje će preživjeti sve što ih može snaći, od suša, visokih temperatura, puževa i stjenica do potpunog zanemarivanja njihove vrtlarice. Po zanimanju profesorica engleskog  jezika i pedagoginja, odlučila je svoj dotadašnji život projektnog menadžera zamijeniti uzgojem zdrave hrane i adaptivnim vrtlarenjem, podsjećajući na staru izreku kako je hrana lijek.

"Nisam htjela stalno strepiti nad biljkom, paziti ima li dovoljno vode, gnojiva, uklanjati puževe, prskati i slično jer moj cilj nije bio dobiti obilje plodova, moj cilj je bio dobiti izdrživu biljku koja će uspjeti svemu unatoč, koja će se sama izboriti. Njezino sjeme sam htjela sačuvati“, priča Marcela inače pobornica landrace pristupa prema kojem se sjeme prilagođava lokalnim uvjetima.

Na obiteljskom imanju na području Križevaca je oduvijek vrtlarila, ali posljednjih godina to je mjesto eksperimentiranja i pokušaja da se križanjem različitih sorata unutar vrste dobiju otporne i izdržljive biljke. Tako se hvali blitvom koja na njezinom vrtu izdržava i temperature od minus deset celzijevih stupnjeva, a i niskim grahom koji je uspio unatoč višednevnim temperaturama iznad 30 celzijevaca. Kako je dio svjetske zajednice skupljača sjemena Going to seed, kod nje nije neobično zateći češnjak iz Maroka, grašak iz Švedske, grah iz Mallorce, više i ne zna odakle je sve dobila sjemenje.

Visoki grah na +40⁰ C

"Ako visoki grah u Mallorci uspijeva na plus 40 stupnjeva, pa naravno da želim isprobati kako će uspijevati i u našoj klimi, iskrižat će se s drugim sortama i nadam se da ću kroz tri generacije dobiti visoki grah koji će izdržavati visoke temperature kakve su sve češće tjednima ljeti“, strastveno priča Marcela dok nam prosljeđuje sitne sjemenke i pita znamo li o kojem je povrću riječ. Nitko ne očekuje da je u pitanju krumpir jer smo svi navikli da ga dobivamo iz gomolja.

"Ista stvar je i sa češnjakom“, spominje pokazujući marokanski češnjak kojeg je donijela s putovanja: "Rijetko tko je vidio sjeme češnjaka jer njega od pamtivijeka kloniramo i naviknuti smo rezati njegove cvjetne stapke jer ako ih pustimo dobit ćemo manji češnjak i na taj način on nikada ne dobiva priliku pustiti sjeme“.

To je važno, ističe, jer biljka koja izraste iz sjemenke ima puno bolje preduvjete za kvalitetni rast i razvoj.

"Nekada je svako selo imalo neku drugu sortu iste vrste i sve se dijelilo i križalo, a onda smo prije više od pedeset godina počeli stvarati čiste sorte iako one s godinama postaju sve slabije i podložnije bolestima“, objašnjava Marcela premda je jasno da njezin neobičan način brige o sjemenju nije nešto što se može jednostavno prihvatiti jer većina konvencionalnih vrtlara želi točno znati što sije. I sama priznaje da je upitno kakav ćemo kukuruz zapravo dobiti ako uzmemo njezino sjeme, ali ono što zna je da će biti izdržljiv i otporan.

"Prve bamije koje sam sijala iz ovog podneblja narasle su samo deset centimetara i znala sam da je to radi sjemenja. Kad sam na razmjenama skupila sjeme bamija iz cijelog svijeta i pomiješala s tim lokalnim, prvo su se mučile, ali onda su se korijenjem izborile i pola posijanog sjemenja je uspjelo. Poslušale su me kad sam im rekla da moraju pomoću korijena pronaći što im nedostaje“, duhovito će ova šaptačica sjemenju napominjući da je križanje i puštanje biljaka da stvore sjeme jedini način da se razviju vrste koje će biti otporne na klimatske promjene.

Većina bolesti koje imaju biljke danas genetskog su porijekla, kaže Marcela, i nastale su jer želimo sačuvati čistoću sorte. A važno je da se razvija sjeme koje će prenositi informacije, od one kako se oduprijeti puževima do toga kako zadržati vlagu. 

Biljke trebaju misliti svojom "glavom"

"Smisao adaptivnog vrtlarenja je da pustimo biljke da misle same za sebe, one su snalažljive kao i mi i moramo im dati priliku za to, a ne stalno skakati oko njih. Srećom, nisam industrija i ne moram jamčiti uvijek isti rezultat, ja biljkama dajem priliku da proslijede život i stvore otpornost, moj je cilj dobiti hranu, a ne točno određenu sortu“, naglašava.

Za priče o snalažljivosti biljaka ne treba tražiti daleko, dovoljno je spomenuti kraljicu ljetnih vrtova – rajčicu i njezin neobičan put. Rajčice koje su stigle iz Južne Amerike s vremenom su izgubile velike cvjetove, koje divlje i danas imaju, kako bi privukle oprašivače. U Europu su doputovale biljke, ali ne i južnoamerički oprašivači pa su se morale prilagoditi, postale su samooplodne i prepustile se vjetru za oprašivanje. Kad na svom vrtu dobije upravo takve prilagodljive vrste, Marcela brižno povećava svoju banku sjemenja, ali i rado dijeli s entuzijastima koji su spremni vrtlariti na isti način.

"Ako ostanem bez neke svoje omiljene vrste jer su mi je pojeli miševi, znam da ću je moći ponovno naći kod nekog drugog vrtlara. Razmjenom sjemenja se ono zapravo i čuva“, reći će.

Sljedeći korak je skupljanje pustinjskih sorti jer kako kaže one su fleksibilnije i moraju biti jer suše u Maroku traju u prosjeku četiri do sedam godina. Te biljke rastu u čistom pijesku, zalijevaju ih jer inače ne bi rasle, ali sigurno ne više od jednom tjedno jer je struja za pumpe skupa. Na pitanje je li svjesna da se nabavkom sjemena iz različitih dijelova svijeta na taj način mogu unijeti i patogeni, Marcela odgovara kako ona želi sačuvati otporne biljke, a sjeme razmjenjuje tek kad se pokaže uspješnim kroz nekoliko generacija.

Imati ciklus od sjemena do sjemena u tlu koje ne zahtijeva gnojenje jer ga biljke same gnoje, zapravo je najvažniji korak prema samodostatnosti. A to je ono čemu bi svatko s komadićem tla, pa makar u tegli na balkonu, trebao težiti. Marceline projekte i radionice možete zapratiti na FB profilu Cosmic Gardener.