Kada brati kokičar i kako ga sušiti

Kod uzgoja kukuruza kokičara, za razliku od šećerca, možemo biti puno opušteniji kada je u pitanju berba - ne mora se pratiti kada je na vrhuncu slatkoće nego ga jednostavno pustiti da dozrije. 

Kukuruz kokičar je najbolje ostaviti u vrtu sve dok stabljika ne posmeđi i dok se ne sasuši. Bere se ručno, uvijanjem i povlačenjem svakog klipa sa stabljike. 

Berbu nemojte odlagati, obavite ju prije nego kukuruz zahvati mraz. 

Treba četiri do šest tjedana sušenja

Kokičar možete pripremiti za sušenje još na stabljici. S klipova povucite komušinu pa će se kokičar djelomično osušiti. 

Kokičar treba oko četiri do šest tjedana sušenja na vrlo prozračnom mjestu do potrebne vlažnosti od oko 13-14%. Ako niste sigurni jesu li zrna dovoljno suha i ako nemate vlagomjer, u određenim vremenskim razmacima okrunite 100 zrna i iskokajte ih. 

Naime, ova vrsta kukuruza se neće ispucati (iskokati) ako nema optimalnu količinu vlage unutar zrna. Kada se zrno zagrijava, vlaga isparava i uzrokuje da zrno prsne. 

Može se čuvati godinama

Klipovi kokičara se mogu sušiti u platnenim vrećama koje mogu biti obješene u garažu ili sličnu prostoriju, ili ih raširiti vani na mjestu gdje oko klipova cirkulira topli zrak. 

Nakon mjesec dana sušenja, zrna možete okruniti s klipova i pospremiti ih u staklenke s poklopcem. Ovaj se kukuruz može čuvati godinama u hladnim, suhim, tamnim uvjetima u podrumu i sličnim prostorijama.