Josip Čavajda jedan je od posljednjih kovača iz čije radionice izlaze motike i drugi alat

U malenom slavonskom mjestu Jakšić, svakodnevno se čuju zvukovi udaranja metala koji dolaze iz radionice jednog od posljednjih kovača u Slavoniji - Josipa Čavajde. Od kad zna za sebe on proizvodi motike, sjekače i brojne druge poljoprivredne alate.   

"Nekada je u našem selu bilo pet kovača, a da ne govorim da su druga sela isto imala po dva. Ja sam koliko znam jedini prijavljen kovač u krugu od 80 kilometara", rekao je Čavajda.

Motika je jedan od ključnih alata u domaćinstvima, a kako se proizvodi, možete pogledati u videoprilogu.

Velika je razlika između ručno kovane i industrijske motike

"Prvo uzmemo dio stare tanjurače, nacrtamo glavu motike pa ju izrežemo s plazmom. Zavarimo uzicu, iskuje se, obradi se, zakali se, oboja se, nasadi se", ukratko nam je rekao Josip.  

Josip se kovačkim zanatom bavi od malih nogu, jer u pitanju je duga obiteljska tradicija. 

"Naučio sam to od oca, moj djed je bio kovač, ovaj nakovanj je još od djeda. Imam staru kovačku vatru još od djeda. To je to, evo imamo tri generacije kovača i još uvijek nam dobro ide. Kada ljudima objasnim koliko je ručno iskovana motika kvalitetna, odlučuju se na kupnju. Industrijska motika je poluproizvod. Ona se još treba otkovati jer je to samo "štanc", ne možete odmah s njom ići raditi. Potreban vam je majstor da je iskuje da je naoštri", ističe Josip. 

Uz sjekače, motike, krampove i drugi poljoprivredni alat, Josip proizvodi satare, mačete i brojne druge alate. Kupnjom domaćeg proizvoda, ručnog rada jednog od rijetkih kovača u hrvatskoj koji za spomenuto zanimanje ima majstorsku diplomu, korist je obostrana.