Instruktorica joge iz Samobora uzgaja malo poznatu gljivu - lavlju grivu

Prošle godine, instruktorica joge Nataša Kustrin iz Samobora odlučila je zakoračiti u svijet gljiva. Danas je specijalizirana za uzgoj manje poznatih vrsta poput lavlje grive i shii-take, koje još uvijek nisu široko zastupljene na našem tržištu.

"Navedene vrste su vrlo kvalitetna, ljekovita i hranjiva namirnica, a relativno nepoznate kod nas, pogotovo lavlja griva", objasnila je Kustrin.

U Bregani, pored Samobora, uzgajaju ih u pažljivo kontroliranim uvjetima za pravilan razvoj i visokokvalitetan urod. Navodi kako to podrazumijeva održavanje specifičnog raspona temperature, točno određenog postotka vlage, te neprekidni 24-satni protok zraka.

"Obzirom da gljive rastu u kontroliranim uvjetima, niti jedno godišnje doba ne utječe na njih, u većoj mjeri. One su u zatvorenom prostoru što znači da ih imamo cijele godine", navodi.

Biljna prehrana kao motivacija

Za njih su se odlučili zbog svoje sklonosti pretežno biljnoj prehrani, koja uglavnom isključuje meso. Kako kažu, pokazale su se kao idealna zamjena jer su bogate hranjivim tvarima i bjelančevinama te su izvrstan izvor nutritivnih vrijednosti.

"Kako se mnogi sve više orijentiraju na zdraviju prehranu, vjerujemo da će gljive postati značajnije zastupljene u prehrani šireg kruga ljudi", naglašava.

U Hrvatskoj se trenutno najviše konzumiraju šampinjoni, objašnjava, koji su ujedno i najviše izloženi tretiranju pesticidima. Osim šampinjona, nešto manji udio tržišta zauzimaju bukovače, dok se shii-take gljive konzumiraju u znatno manjim količinama.

"Lavlja griva se tek probija na tržište zbog čega se mi trudimo što više ju promovirati i educirati ljude o njenoj ljekovitosti i hranjivosti", navodi. Znana još kao resasti igličar (Hericium erinaceus), nije samo ukusna, objašnjava, već i izuzetno korisna za zdravlje mozga i probavnog sustava. Također je bogata beta-glukanima, vlaknima i vitaminima.

Specifični zahtjevi svake vrste

Proces od postavljanja supstrata do berbe traje otprilike mjesec i pol dana, no prije nego što uopće počnu rasti, postoji niz složenih koraka koji se moraju pažljivo odraditi. One zahtijevaju specifičnu tehnologiju koja nije uobičajena u svakodnevnoj poljoprivredi.

"Trenutno za uzgoj koristimo oko 30 m2, s tendencijom proširenja. Gljive moraju nakon zasijavanja, u fazi prorasta, stajati u prostoriji s drukčijim uvjetima nego kada krenu u rast, tako da imamo dvije prostorije, a u planu je proširiti se na 50-60 m2", ističe.

Svaka vrsta ima svoje specifične zahtjeve, odnosno "faktor", kada su u pitanju temperatura, vlažnost, svjetlost, protok zraka te duljina prorasta i samog rasta. Ovi uvjeti moraju biti precizno prilagođeni kako bi se osigurao optimalan razvoj svake pojedine vrste.

"Sa svakom treba biti osjetljiv i paziti na “signale” koje šalje pa joj stalno prilagođavati uvjete. Najčešći problemi su kontaminacija tijekom procesa zasijavanja te kratki rok trajanja pa postoji rizik propadanja namirnice ukoliko je ne uspijemo prodati", objašnjava Kustrin. Berba se obavlja dva puta tjedno, jer ne dozrijevaju istovremeno, a tjedni prinos iznosi između 4 i 7 kilograma.

Planovi za budućnost

"Prodaja i distribucija se trenutno provode reklamiranjem u veganskim i vegetarijanskim grupama, a prodajemo ih i poznanicima, uglavnom lokalno. No, ima interesa i dalje od Zagreba pa tako šaljemo gljive i dalje", ističe, a sve novosti pa i recepte dijeli na svojoj FB stranici Fungiterra. 

Proširenje proizvodnje svakako je dio njihovih budućih planova, uz kontinuirano ulaganje u daljnje obrazovanje i usavršavanje.  "S vremenom ćemo uvesti možda još koju vrstu. Prva u planu je plava bukovača, a zatim i kesten gljiva", zaključuje.