Grm nije, a tako mu je ime. Poriluku sliči, a prasa nije. Bandić ga u vrtu sije

Imam za vas jednu botaničku zagonetku: Grm nije, a tako mu je ime. Na poriluk sliči, a prasa nije i Bandić ga u svome vrtu sije.

Ako niste odrasli u zapadnoj Hercegovini ili niste imali tu sreću kao ja da tamo imate rodbinu, mislim da ste imali poteškoća u rješavanju ove zagonetke.

Ako ste tražili definicije grma, našli ste na ovu: bot. biljka bez uočljiva debla, više stabljika koje oblikuju cjelinu granja; žbun pa ste pomislili da je rješenje zagonetke/pitalice žbun. Niste pogriješili. To je točno rješenje, ali ni u jednom rječniku nećete naći na drugu definiciju žbuna. To je žbun o kojem je riječ u ovom članku.

Listovi se režu do prvih slana

Žbun je jednogodišnja biljka koja izgledom podsjeća na poriluk. Sije se u proljeće, a sadi u rujnu. Žbun ima plosnate zelenkaste listove koji se režu u proljeće i u jesen sve do prvih slana. Bijeli podzemni dio isto se iskoristi kad se završi vegetacija i žbun se počupa iz zemlje.

Žbun je intenzivnijega (oni koji ga vole rekli bi finijeg) okusa i mirisa od poriluka. Domaćice koje ga sade vjerno mu prikupljaju sjeme, koje ne možete pronaći u poljoprivrednim ljekarnama, i tako čuvaju tradiciju sadnje i pripreme ove autohtone hercegovačke biljke.

U zagrebačkim vrtovima ima i žbuna i raštike

Pokušavajući saznati što više o žbunu, surfala sam po internetu i naišla na informaciju kako ga sadi i Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba i to u naselju Savica u Gradskim urbanim vrtovima. Gradonačelnik Zagreba, osim što podupire akciju gradskih vrtova, i sam je "uzeo" vrt još prije nekoliko godina. Osim uobičajenog povrća, u tom je zapravo edukativnom vrtu, kojega ipak ne okopava Bandić, posađen i žbun, ali i raštika. 

Fotografije žbuna vezane za ovaj članak su iz Klobuka, a on se sadi i u susjednoj Tihaljini i ostalim selima na potezu od Ljubuškog do Gruda.

Žbun prdeći i žbun divlji

Nakon interneta pokušala sam pronaći  informacije kod kolega agronoma. Neki od njih su čuli za žbun dok su drugi prvi put čuli za žbun od mene. Pojedini su ga i kušali i kažu kako sliči na divlju prasu/poriluk, ali je ipak drukčijeg okusa.

Koliko se god mi oslanjali na Internet i informacije tražili na njemu ništa nema do dobre stare knjige. U knjizi "Hrvatski biljni imenoslov", autora Ivana Šugara, spominje se žbun i to žbun prdeći (Allium porrum L.) i žbun divlji (Allium vineale L).  Prema latinskim nazivima, otkrivam kako je žbun prdeći zapravo obični poriluk, a žbun divlji, divlji češnjak. 

Učeći brati divlje zelje naučila sam brati i divlju prasu/poriluk (Allium ampeloprasum L) koju kod nas nazivaju prndelj. Zdrava je to biljka koja je izvor mangana, željeza, folne kiseline, vitamina C i B6. Jesu li Hercegovci u zapadnoj Hercegovini kultivirali divlji poriluk ili je riječ o nekoj drugoj vrsti, prepustit ću stručnjacima (agronomima i botaničarima) da otkriju, a ja ću dotad uživati u jelima od njega kada odem u posjet rodbini ili kada mi ga pošalju.