Joso Srdar iz Gospića i Željko Fajdetić iz Crikvenice golubove letače uzgajaju
U Gospiću i Lici uvijek je bilo dobrih golubara i golubova poput učitelja Ive Marasa 70 tih godina prošlog stoljeća. Tradicija, možda zbog čiste atmosfere je uzgoj letača, a među današnjim uzgajateljima ističe se Joso Serdar Obrvan s nekoliko stotina vrijednih ptica, koje zimuju u volijerama i jedva čekaju prve letove u ožujku ili travnju.
Tragajući za podacima o golubovima letačima naišli smo na pravoga zaljubljenika i živu enciklopediju o golubovima (golubovi.in), riječkog financijskog službenika, crikveničkog golubara, isto podrijetlom Ličanina, Željka Fajdetića. On uzgaja engleske tiplere i poštare ili listonoše, pa je čak za vrhunskim grlim obišao u Veliku Britaniju i najpoznatije uzgajivače.
- Uzgoj i treniranje letačkih pasmina za natjecanja prava je nauka, kaže g. Fajdetić. Listonoše rekorderi znaju se vratiti i dvije tisuće kilometara u 24 sata, visokoletači (čapari, mavijani, tekiri su samo imena po boji) u točku se pretvaraju na kilometar visine, a suvremnim napravama su locirani i do dvije tisuće metara. Tipleri lete i treniraju se za dužinu leta koji je hirovit i nepredvidiv (tippler = pijanac) a nakon azijskog podrijetla razvili su ga za natjecanje engleski rudari željni danjeg plavetnila. Rekorderi lete i preko 20 sati kombiniranog dnevno-noćnog leta za što se posebno treniraju. Osnovica treninga je da hranu i vodu dobijaju nakon leta.
Golubove letače nekada zateče noć pa zanoće izvan svoje kuće što je diskvalifikacija u natjecanju, a na uzletište na spuštanje se „nagovaraju“ golubovima (droper = mamac) koji ne lete, a na uzletištu imaju ponešto hrane.
Golubar je najsretniji, ma o kojoj se vrsti letača radilo, kada se jato istodobno vrati kući u istom sastavu.
Autor: Rajko Polić
Autor
