Anđelko Brna jedan je od rijetkih koji izrađuju i sviraju mih

Starost glazbala s mješinom može se mjeriti tisućama godina jer su ovakvi tipovi instrumenata prvotno vjerojatno nastali na područjima gdje su obitavale drevne civilizacije.

Naša je zemlja izuzetno bogata takvim glazbalima iako su određene varijante s vremenom nestale. U narodnoj tradiciji imamo i neke od najstarijih varijanti mihova (mjehova) i dipli koje su, porijeklom, stare i po nekoliko tisuća godina, pa do gajdi i duda starih do 1000 godina.

Anđelko Brna izrađuje i svira mih

Danas je sve manje ljudi koji ih izrađuju, no na otoku Rabu našli smo osobu koja još uvijek izrađuje mihove i na njima svira.

"Da bi se napravio ovakav mih, pretpostavka je da imamo janje ili jare žive vage od 12 do 15 kilograma”, započeo je svoje pripovijedanje Anđelko Brna koji je u svojoj 87-oj godini još uvijek vrlo aktivan u održavanju tradicije izrade i sviranja miha.

Najveći problem je "deranje kože", govori. Osoba koja to radi mora biti vrlo vješta jer kožu nije lako skinuti na način da ostane cijela. "Kako bi ostala u komadu, da bi se mogla cijela izvući, glavu treba odsjeći u vratu. Danas se to izbjegava jer ljudi za ražanj žele imati cijelo janje”, navodi.

Osim toga, skidanje kože u komadu oduzima dva-tri puta više vremena. Kožu se potom, radi izbjegavanja neugodnog mirisa, stavlja u tekućinu od vapna. Nekada se koristilo gašeno vapno, no danas ga više nema pa se upotrebljava isto ono kao i u građevinarstvu.

"Razrijedi ga se i umoči se cijelu kožu, po mogućnosti s dlakom ili vunom izvana. Ovaj postupak traje otprilike tri dana - toliko treba da bi se mogla skinuti dlaka, odnosno vuna”, priča Brna. Prije tog skidanja, za što on danas koristi plastično veslo od malenog kajaka, kožu treba isprati vodom.

Paziti da se ne presuši

Zatim se koža opet dobro opere s obje strane i objesi da se voda ocijedi. Kako bi se izvukao miris, na nekoliko sati ide u otopinu s deterdžentom, nakon čega ju opet treba dobro oprati izvana i iznutra. Mješinu se ponovno napuše kao kada se na njoj svira i potom objesi da se polako suši.

"Ali se ni u kojem slučaju ne smije skroz osušiti. Mora se osjetiti kad izgubi dosta tekućine, a da je još ostalo malo vlage”, naglašava ovaj iskusni izrađivač miha, dodajući kako se zatim radi elastičnosti stavlja u kantu sa do 2 dl glicerola. Koža na taj način 'pusti' još vode pa se glicerol razrijedi.

S mješinom se taj cijeli dan ima posla: treba ju vaditi iz tekućine, napuhavati, vješati da se suši... Ponovno vraćati u tekućinu i ponavljati postupak sve dok ne upije svu tekućinu.

Sušiti ju treba u hladu i najvažnije je da se ne presuši što znači da cijeli proces treba odrađivati s maksimalnom pažnjom. Osim toga, na mihu se na kraju ne smije osjetiti masnoća od glicerola.

Nekada se za omekšavanje nije upotrebljavao glicerol, već su svirači prije korištenja mih morali vlažiti kako bi bio elastičan i da bi se na njemu uopće moglo svirati.

Najteže je puhati

"Drugi problem je samo glazbalo, dva piska koja su jako osjetljiva na promjene u okolini, temperaturu i vlagu. Zbog promjene vlažnosti u zraku se raštimaju, mijenjaju ton”, opisuje Brna.

Rapski, kao i paški mihovi, su jednostavnije varijante dalmatinskog miha. Sastoje se od štavljene kozje ili ovčje mješine, puhaljke, bačvice i dvostruke prebiraljke s dva piska od trstike. Raspored rupica kod rapskog miha je 6-2.

Bez obzira na sličnosti, melodije i tehnike sviranja miha su drugačije. Čak i na istom otoku i u istom mjestu, svaki svirač je imao svoj stil sviranja.

"Kod sviranja je najteže puhati pa da bi se održao isti pritisak, dok se puše treba pritiskati laktom. Valja stiskati tako da mješina stalno dobiva isti pritisak, onaj na koji je 'nariktan'. Treba puno da bi se naučilo svirati ovo glazbalo jer je sve na bazi osjećaja i sluha”, opisuje Brna.

Svirao i s Ladom

On je prvi dodir s mihom imao kao dijete kada je njegov stric radio i svirao taj instrument, međutim nije ga nikad nitko učio. Kasnije su krenule životne obveze, no prije 30-ak godina su ga zvali da dođe svirati na jedan lokalni događaj. Nije, naime, bilo drugih ljudi na otoku koji bi znali svirati.

Prisjeća se kako je sam komponirao prema koracima plesača, dakle tonove i taktove je prilagođavao plesačima. Nije imao kondicije, kaže, nije mogao u početku niti 10 minuta puhati, ali je kroz nekih mjesec dana uspio steći potrebnu kondiciju.

S folklornim društvom 'Rapski tanac' gostovao je na brojnim smotrama miha i tradicijskih glazbala, a čak je imao priliku svirati i za hrvatski profesionalni folklorni ansambl 'Lado'.