Prvi znakovi napada često se pogrešno pripisuju nedostatku vode ili stresu biljke. Luk počinje venuti, listovi žute, a biljka se lako izvlači iz tla.
Topao početak ožujka, a zatim naglo zahlađenje uz obilne oborine, ove su godine stvorili vrlo specifične uvjete u vrtovima i na poljima. Upravo takva kombinacija vremenskih prilika pogoduje razvoju jednog od najopasnijih štetnika luka – lukove muhe (Delia antiqua), čiji napad može u kratkom roku uništiti cijele gredice.
Riječ je o štetniku koji prezimljuje u tlu, a s prvim toplijim danima odrasle muhe izlaze i počinju odlagati jaja uz mlade biljke luka, češnjaka i poriluka. Ove godine, zbog iznadprosječnih temperatura u ožujku, taj je proces započeo ranije nego inače. Naknadno zahlađenje i kiša dodatno pogoduju preživljavanju jaja i razvoju ličinki, što znači da se u narednim tjednima može očekivati pojačan pritisak štetnika.
Prvi znakovi napada često se pogrešno pripisuju nedostatku vode ili stresu biljke. Luk počinje venuti, listovi žute, a biljka se lako izvlači iz tla. Kada se lukovica prereže, u njoj se mogu uočiti sitne bijele ličinke koje razaraju tkivo i uzrokuju truljenje. U toj fazi šteta je već učinjena i mogućnosti spašavanja su ograničene.
Zbog sve većeg interesa za proizvodnju bez kemijskih sredstava, proizvođači i hobisti sve češće posežu za alternativnim metodama zaštite.
Jedna od najjednostavnijih je primjena drvenog pepela. Posipanjem tankog sloja oko biljaka stvara se nepovoljno okruženje za odlaganje jaja, a ujedno se površina tla blago isušuje, što dodatno otežava razvoj štetnika. Međutim, važno je naglasiti da se pepeo mora ponovno primijeniti nakon svake kiše jer se vrlo brzo ispire.
U suzbijanju može poslužiti i šećerna otopina jer lukova muha ne podnosi slatko okruženje. U 10 litara odstajale vode dodaje se 20 dkg šećera i dobro razmuti. Njome se zalijeva luk nekoliko puta u razmacima od 7 do 10 dana. Otopina djeluje i preventivno, odmah nakon nicanja biljke, ali i u slučaju da je već došlo do napada čime se može ublažiti šteta.
Jedna od najučinkovitijih mjera je fizičko sprječavanje pristupa biljkama, odnosno prekrivanje nasada agrotekstilom odmah nakon sadnje ili nicanja. Time se onemogućuje muhi da položi jaja, što u praksi često znači i potpuno izbjegavanje štete.
Dodatnu zaštitu može pružiti i miješana sadnja, osobito kombinacija luka i mrkve, čiji mirisi međusobno zbunjuju štetnike i smanjuju njihovu aktivnost. Mrkva tjera lukovu, a luk mrkvinu muhu.
U praksi se sve više koriste i biljni pripravci, primjerice od koprive, pelina ili češnjaka, koji se primjenjuju zalijevanjem ili prskanjem. Njihova uloga nije toliko izravno suzbijanje štetnika koliko jačanje biljke i stvaranje nepovoljnog okruženja za razvoj muhe.
Važno je naglasiti da uspješna zaštita ne ovisi o jednoj mjeri, već o kombinaciji postupaka i pravovremenoj reakciji.
Česta pogreška je čekanje prvih simptoma, kada su ličinke već u lukovici i šteta je teško popravljiva. Također, problem može biti i pregusta sadnja, pretjerana gnojidba dušikom te uzgoj luka na istoj površini iz godine u godinu.
Ako je napad već započeo, jedino što možete učiniti jest ukloniti napadnute biljke kako bi se spriječilo daljnje širenje. Nemojte ih ostavljati na gredici niti kompostirati. Izdvojite zahvaćeni dio, a zdravi iskoristite u kuhanju.
Istovremeno je preporučljivo dodatno zaštititi zdrave biljke kombinacijom pepela, pokrivanja i drugih preventivnih mjera.
Tagovi
Autorica