Osobina je genija da opskrbljuje glupane mislima 20 godina kasnije

Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni. Tako je i sa svime onim što čitamo o Europskoj uniji i našoj poljoprivredi. Čitamo, čitamo, pa nas i oči već zabole i ništa ne razumijemo. I pokvarimo vid. Pa onda sjednemo na neku konferenciju i zatvorimo oči i pokušamo slušati. I onda si pomislimo da bi bilo bolje da smo nepismeni. Mirnije bi živjeli, a tamo neke budale bi se mučile Europskom unijom.

Pa poljoprivredniku će svejedno biti kilavo. I to jako kilavo. Agencija za plaćanja u poljoprivredi si je dala truda. Novcem iz nekih fondova održavaju po Hrvatskoj predavanja. I onda na njih dođe 100-tinjak ljudi i slušaju. No, nisu baš naši poljoprivrednici ovce. Oni ipak nisu nepismeni. Čitaju.

A to što ne razumiju ništa nije zato što su nepismeni i glupi već jednostavno zato što ovi koji to pišu i drže predavanja nisu dorasli ni stanju u poljoprivredi, ni našim poljoprivrednicima. Na ovu seriju predavanja kao da su poslali djecu da drže predavanja starim vukovima. Sve je krasno. Sve je predivno. Sve će biti dobro. A svi mi znamo da neće biti dobro.

Jedan mladi momak, Jan Ulrich, je došao iz Češke i predivno nam predstavio tekst koji je napisao. Bože kakva limunada. I onda samo jedno pitanje iz okupljene skupine slušatelja kojima je poljoprivredna problematika u malom prstu. - Sve ste to lijepo nama ispričali. Ali mi smo nekoliko puta bili u Češkoj i tamo vidjeli da od kada je ta zemlja u Europskoj uniji više nije izvoznik ni svinjskog mesa, ni mlijeka, ni bilo kojega drugog proizvoda, glasilo je pitanje toga čovjeka.

A mladac je hladnokrvno odgovorio da je to istina. Da Češka danas sve uvozi što se tiče hrane, a da je nekada bila veliki izvoznik. Nakon toga i jedna žena iz Njemačke, Irene Kirchner. Sladunjavo i nikom jasno što je htjela reći. Sve je po sistemu - ako ne bit će onako, ako da bit će tako, a ako definitivno NE, platiti će te penale.
I to je svima okupljenima bilo dovoljno da više ne smatraju ozbiljnim ni jednog od govornika.

Redom su slijedili prestavnici Ministarstva poljoprivrede, spomenute Agencije za plaćanja. Imamo osjećaj da sva financijska sredstva koja su došla za edukaciju u Hrvatsku, odnosi se na puko reklamiranje s osmjesima žene iz Mađarske. I Mađarska? Pa nema goreg primjera.

Mađarska poljoprivreda i proizvodnja hrane je propala. I ova zemlja više ni za svoje stanovništvo hranu ne proizvodi. Jer možete zamisliti da ona ravnica sjeverno od Hrvatske nije dovoljna da prehrani 10 milijuna mađarskih usta?

Osobina je genija, kao što je poznato, da opskrbljuje glupane mislima dvadesetak godina kasnije. I svjedno je što mi sve shvaćamo da neće biti dobro, ali pljesak svima ovima koji govore da će biti dobro opet je dovoljno da nam ta dječica s govornica budu zadovoljna. Nije upitno da Hrvatska ne treba ići u Europsku uniju zbog budućnosti narednih generacija. No, političarima iskrenost baš i nije vrlina. Ne treba nam mazati oči. Nismo toliko glupi.

Autor: Damir RUKOVANJSKI, mag.ing.agr.