Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Poljoprivredne priče
  • 21.01.2025. 09:00

Zašto se može definirati cijena brašna, a ne može pšenice?

Kad se god hrvatski seljak pobuni jer je cijena pšenice niska, dobije odgovor da se radi o tržištu i da se tu ne može ništa napraviti od strane države. Ali se zato može regulirati cijena brašna na policama. A brašno se 100% sastoji od pšenice.

Zašto se može definirati cijena brašna, a ne može pšenice?
Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL
  • 3.245
  • 360
  • 1

Bio sam dosta oštar u zadnjoj priči na temu regulacija cijena hrane, dokazujući na primjerima da ovakve mjere ne pomažu niti građanima niti proizvođačima. Usput je loše za okoliš.

Isto tako, zaključio sam da je dobro da se o hrani priča, jer smo dugo podrazumijevali da na policama u blizini uvijek ima sve što vam treba, često i više od toga.

Treće: država, potrošači i mediji su kompletno nespremni za praćenje ove teme i nužno nam treba uključivanje ekonomske struke u ovakve dalekosežne odluke poput zamrzavanja cijena hrane.

Loša priča o cijeni hrane: Zašto država misli da može regulirati bolje od nevidljive ruke tržišta?

Kako je jutro pametnije od večeri, jutros sam se dodatno zapitao sljedeće: Zašto smo prestali vjerovati u tržište i kakvoj budućoj regulaciji tržišta se možemo sljedeće nadati? Stanovi su isto skupi. Čaj nije jeftin. Mobitel, zašto ne regulirati? 

Drugo što sam se zapitao je "Zašto se u Hrvatskoj može ograničiti cijena brašna, a ne može definirati cijena pšenice?“. Kad se god hrvatski seljak pobuni jer je cijena pšenice niska, dobije odgovor da se radi o tržištu i da se tu ne može ništa napraviti od strane države. Ali se zato može regulirati cijena brašna na policama. A brašno se 100% sastoji od pšenice.

Tko u lancu jami?

Kako volim brojke, idem napraviti brzinsku kalkulaciju kao pravi Excel efendija. Kalkulacija treba pokazati tko u lancu jami, jer u ovoj igri traži se krivac, neki strani trgovački lanac, masoni ili uvozni lobiji.

Glavni i jedini sastojak brašna je pšenica. OK, dodaje se i malo vode (par %) u tehnološkom procesu da omekša prije mljevenja. Sjetite se priče o vodi, voda je svugdje.

Cijena mlinske pšenice je trenutno oko 220 EUR/toni (bez PDV-a), dodajte na to nešto prijevoza, ulazim u kalkulaciju mlinara sa cijenom pšenice od 230 EUR/toni. Troškovi meljave (struja, rad, amortizacija, kapital...) bi morali i u manje efikasnim mlinovima biti najviše 50 EUR/toni. Vodio sam jedan mlinski biznis pa mi je tematika poznata, plus podigao sam troškove za porast cijena energije i rada da sam na donjoj granici bliže neefikasnom nego nekom superefikasnom modernom velikom mlinu.

Kad dodamo ambalažu, transport i uračunamo da dio ode van kao jeftinije stočno brašno još vidim da proizvodna cijena brašna T550 može lagano biti oko 400 EUR/toni. Odnosno 0,4 EUR/kg.

Lupio sam na brzinu u Google, prvo mi je izbacio Podravka brašno u jednom velikom trgovačkom lancu po 0,79 EUR/kg. Što se krije na putu od 0,40 EUR/kg kod mlinara do 0,79 EUR/kg na na polici dućana u Lišanima?

Na putu do kupca, tu je trošak logistike od tvornice do trgovine, za ovakve kategorije robe nije prosječno više od 0,02 EUR/kg, PDV države je 25%. Znači u slučaju gornjeg primjera s police supermarketa čak 0,16 EUR/kg. Ostatak se podijeli na zaradu trgovaca i mlinara – u ovom slučaju čak 0,21 EUR/kg.

Država na pšenici zaradi 3,2 puta više od Mirka

Tko onda jami u tom lancu od polja do stola:

Mirko i Slavko cijelu godinu rade, ulažu i gledaju u nebo da bi za pšenicu dobili 0,2 EUR/kg. Zapravo 0,17 EUR/kg ako su je prodali u žetvi. Na toj pšenici su zaradili ove godine oko 0,05 EUR/kg. 

Država na svakom kilogramu brašna uzme 25% PDV-a, odnosno 0,16 EUR/kg a nije ni kopala ni orala niti gledala u nebo kao Slavko. Da sam šaljivac, izjavio bih da država na pšenici zaradi 3,2 puta više od Mirka. Gdje je tu pravda za hrvatskog seljaka/ratara?

Trgovci i mlinari ostvaruju marže na ovom primjeru od ukupno 0,21 EUR/kg. Teško mi je reći u kojem omjeru to ovisi o snazi pregovarača, ja bih rekao da je to u ovom slučaju, jakog brenda i jakog trgovca, negdje blizu pola-pola.

Neka smanji PDV 

Ponovit ću: Mirko i Slavko profit 0,05€, država PDV 0,16, trgovac+mlinar 0,21 EUR/kg. Koje je rješenje ove tržišno-regulatorne zavrzlame? Ne dirajte cijene hrane, tržište će odraditi svoje, ima jeftinijeg brašna na policama.

Poljoprivredne priče Ivana Malića možete pročitati i na njegovu blogu

Ako država želi pomoći građanima, a ne dirati u slobodno tržište neka smanji PDV na brašno i odrekne se svog dijela kolača. A trgovce i mlinare neka kao i do sada vodi nevidljiva ruka tržišta.

Moja majka će i dalje kupovati Podravku ma koliko koštala. To je njen izbor na slobodnom tržištu kojim se toliko ponosimo kao vrijednošću društva u kojem živimo.

Pustimo svi skupa nevidljivu ruku tržišta da radi svoj posao, u suprotnom ćemo za 50 godina izgledati kao Sjeverna Koreja.


Tagovi

Poljoprivredne priče Regulacija cijena Regulacija tržišta Cijena pšenice Cijena brašna Ivan Malić Sjeverna Koreja


Autor

Ivan Malić

Više [+]

IT-jevac kojeg je znatiželja dovela u agrobiznis. Zanima ga poslovna i tehnološka strana poljoprivrede. Zadnjih 15 godina priča poljoprivredne priče kao konzultant, poljoprivrednik i menadžer. Agrarne teme publicira na blogu https://ivanmalic.substack.com/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Bili smo na proslavi blagdana sv. Vinka na pokušalištu Mandićevac, Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek.

Uskoro više!