• Ratarska proizvodnja
  • 01.06.2015. 16:00

Zašto proizvodimo više, a zarađujemo manje?

Kako proizvođači reagiraju kada dođe do poremećaja sa cijenama na tržištu, najbolji primjer je prošlogodišnji slučaj sa šećernom repom

Foto: depositphotos.com
  • 687
  • 176
  • 0

Ratarska proizvodnja predstavlja jednu od najvažnijih poljoprivrednih grana u pogledu korištenja zemljišta i proizvodnje hrane, kako za ljude tako i za životinje. U Hrvatskoj se ratarska proizvodnja odvija na oko 874.000 ha oranica i vrtova, a najviše se proizvode žitarice, potom krmno bilje i uljarice. Među žitaricama prevladavaju pšenica i kukuruz.

Međutim, zadnjih nekoliko godina sve se više otvara pitanje isplativosti sjetve nekih kultura, posebice pšenice od koje su neki poljoprivrednici i odustali te se okrenuli tržišno profitabilnijim kulturama.

Jedni za, drugi protiv pšence

Poljoprivrednik Marko Juzbašić iz Bošnjaka kaže kako je prošle jeseni zasijao znatno manje pšenice nego prijašnjih godina zbog gubitka koji je ostvario na toj, u Slavoniji još uvijek neprikosnovenoj ratarskoj kulturi. "Gubitak je značajan i to prvenstveno zbog loše klimatske godine koja je zahtjevala uporabu puno više zaštitinih sredstava nego u godinama koje nisu toliko kišne", kaže taj poljoprivrednik prisjećajući se na pojavu hrđe s kojom su se prošloga proljeća borili brojni ratari, ali i druge bolesti i štetočine. Mnogima je međutim pšenica i dalje nezamjenjiva kultura u jesenskoj sjetvi.

"Bez pšenice ne bilo niti naše Slavonije. Uostalom i klas pšenice simbol je Slavonije i ja ću je i dalje sijati", tvrdi Nikola Blažević iz Posavskih Podgajaca.

Blažević je svjestan da pšenicu više preferiraju stariji od mlađih ratara koji su, poput Ilačanina Marijana Balića s pšenicom raskrstili te se okrenuli dohodovnijim kulturama poput bijelog luka.

Rast proizvodnje

Kada pitate što je najbolje sijati, većina poljoprivrednih stručnjaka reći će kako je sve stvar ponude i potražnje, odnosno ima li nečega na tržištu viška ili manjka. A kada je riječ o hrvatskom tržištu valja podsjetiti kako je lani na domaćim njivama, kada je riječ o ratarskim kulturama, proizvedeno svih kultura više nego 2013. godine, izuzev pšenice. Tako je na 252.567 hektara proizvedeno 2,046.966 tona kukuruza, što je 9% više nego u godini prije.

Po podacima Državnog zavoda za statistiku o biljnoj proizvodnji, ostvarena prosječna proizvodnja kukuruza po hektaru u prošloj je godini iznosila 8,1 tonu, što je veći prinos nego u 2013. godini kada je iznosio 6,5 tone po hektaru. Prošle je godine povećana proizvodnja i ostalih važnijih usjeva. Tako je proizvodnja uljane repice povećana za 49%, na 71,2 tisuće tona. Pod uljanom repicom je bilo 23,1 tisuću hektara, a prirod po hektaru iznosio je 3,1 tonu, dok je u 2013. bio 2,7 tona po hektaru.

Pod šećernom repom je u 2014. godini bilo 21,9 tisuća hektara, a proizvodnja je porasla za 32%, na 1.392.000 tona. Prirod po hektaru iznosio je 63,6 tona, dok je u 2013. godini prirod iznosio 51,9 tona.

Za 18%, na 131,4 tisuće tona, porasla je proizvodnja soje, kojom je lani bilo zasijano 47,1 tisuću hektara. Prirod po hektaru prošle je godine iznosio 2,8 tone, dok je godinu prije bio 2,4 tone. Rast proizvodnje bilježi i pšenoraž, za 28% te aromatsko, začinsko i ljekovito bilje za 25%. Istodobno je smanjena proizvodnja pšenice, za 35%, na 648.917 tona. Pod pšenicom je lani bilo 156.139 hektara ili 24% manje površina, a prosječan prinos po hektaru iznosio je 4,2 tone, dok je u 2013. bio 4,9 tona.

Proizvodnja veća, dobit manja

Kada sve to spustimo na nižu, lokalnu razinu Vukovarsko-srijemske županije može se vidjeti kako je u prošloj godini u toj županiji proizvedeno 161.490 tona pšenice, što je manje nego u pretprošloj 2013. za gotovo 30.000 tona.

Prosječan prinos pšenice u 2013. godini

iznosio je 5 tona.

Porasla je međutim, kao i na državnoj razini, proizvodnja kukuruza te posebice uljane repice koje je proizvedeno 7.939 tona, dok je godinu prije proizvodnja iznosila 2.734 tone. Kukuruza je pak proizvedeno 217.846 tona naspram 191.352 tone u 2013. Prosječan prinos kukuruza iznosio je 8,5 tona što je tonu i pol više nego godinu ranije. Veća je bila i proizvodnja šećerne repe koje je u toj županiji prošle godine proizvedeno 555.606, a godinu dana ranije 376.584 tona.

Međutim, u konačnici, iako je proizvodnja bila veća, ostvarena je manja ukupna dobit vukovarsko-srijemske poljoprivrede. "Razlog pada nije količina proizvedene robe, nego cijena koja se već niz godina nerealno formira od strane otkupljivača. Naime, od 2012. godine kada su i cijene i prinosi bili dobri, primjećuje se pad otkupnih cijena.

Otkupljivači uvjetuju
nerealno niske otkupne cijene.

Kao razlog se navode cijene na europskom tržištu i nedostatku novaca za otkup, što i nije prava istina, jer se u stvarnosti radi o špekulacijama banaka i otkupljivača odnosno lobija koji vode poljoprivrednu politiku umjesto da je to briga državnih institucija - Ministarstva poljoprivrede. Uz činjenicu da svake godine cijene repromaterijala rastu, a cijene otkupa padaju ili su iste, mora se reći da već dugi niz godina izostaje ostvarenje dohotka na gospodarstvu što presudno utječe na razvoj i opstanak ruralnih prostora", mišljenja je vukovarsko-srijemski pročelnik za poljoprivredu Andrija Matić.

Žetva

Površina pod repom manje za 30%

A kako proizvođači reagiraju kada dođe do poremećaja sa cijenama na tržištu, najbolji primjer je prošlogodišnji slučaj sa šećerenom repom. Nakon što je Viro grupa zbog niske cijene šećera na svjetskom tržištu suprotno dogovoru s proizvođačima smanjila otkupnu cijenu šećerne repe s 300 na 240 kuna po toni, neki proizvođači te kulture za ovu godine nisu ugovorili proizvodnju ili su smanjili površine pod šečernom repom. Prema podacima županjske Sladorane, ovogodišnje ugovorene sjetvne površine pod šečernom repom manje su za gotovo 30%.

"Ako gledamo s pozitivne strane, to je ipak manje nego u zemljama u okruženju i nekim drugim tvornicama tako da smo mi ipak zadržali proizvodnju koja nam jamči solidnu kampanju", kaže izvršni direktor Sirovinske službe Sladorane Ivo Rešić izražavajući nadu kako će se oni proizvođači koji se ove godine nisu odlučili za sjetvu šećerne repe, ipak vratiti toj proizvodnji iduće godine kada kompariraju dobit koju donosi šećerna repa i ostale kulture. Također napominje kako se nije toliko smanjio broj proizvođača koji su odustali od sjetve šečerne repe koliko količina hektara zasijanih tom kulturom. Što znači da je dio površina kod tih proizvođača ostavljen za neke druge kulture. Koje? Znat će se na kraju proizvođačke godine, kada se budu vagali urodi i sabirali rezultati.

Tko je mudro ocjenio, tko se precjenio, a tko možda i podcjenio?

U svakom slučaju na svakom od proizvođača je da sam donese odluku čemu se posvetiti. A to nije niti izdaleka jednostavno, jer naprosto ne možete preko noći mjenjati i odustajati od jedne proizvodnje da bi se preorjentirali na drugu. Svaka proizvodnja naime ima svoje zakonitosti, traži drugačija ulaganja, svoju mehanizaciju i puno toga što preko noći poljoprivrednik ne može pribaviti. Zato valja biti oprezan s računicama tipa da se na poljima hrena, uz prinos od šest tona po hektaru, može ostvariti dobit od 40.000 kuna, ili od 8000 do 10.000 kuna po hektaru. To je doista puno više nego na hektaru pšenice, ali treba doći do toga i, ako se već uleti u takvu proizvodnju, valja biti uporan i gurati. I ne računati kako će se uvijek biti isključivo samo na dobitku.

Foto: depositphotos.com


Povezana biljna vrsta

Uljana repica

Uljana repica

Sinonim: - | Engleski naziv: Swede rape, oilseed rape | Latinski naziv: Brassica napus L. (Partim)

Uljana repica proizvodi se zbog dobivanja ulja. U sjemenu uljane repice ima oko 40 %  i oko 20 % bjelančevina. Ranije je ulje uljane repice korišteno za osvjetljenje i mazivo,... Pročitaj više »

Tagovi

Tržište Poljoprivredna proizvodnja Žetva Ratarstvo Dobitak Gubitak Otkupna cijena Sjetva Pšenica Kukuruz Soja Šećerna repa Uljana repica Vukovarsko-srijemska županija Andrija Matić Dohodovnost Isplativost ratarskih kultura Slavonija Jese


Autor

Alen Kuns

Alen Kuns

Diplomirani novinar sa više od dvadeset godina staža na temama vezanim uz poljoprivredu, selo i ruralni razvoj. Dugogodišnji suradnik glasila Hrvatske gospodarske komore (HGK) Hrvatsko gospodarstvo, Gospodarskog lista te niz novina poput Glasa Slavonije i Vjesnika.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi