Uljana repica

Sinonim: - | Engleski naziv: Swede rape, oilseed rape | Latinski naziv: Brassica napus L. (Partim)

Uljana repica

Uljana repica proizvodi se zbog dobivanja ulja. U sjemenu uljane repice ima oko 40 %  i oko 20 % bjelančevina. Ranije je ulje uljane repice korišteno za osvjetljenje i mazivo, a potom u industrijske svrhe. Ulje sadržava veliku količinu eruka kiseline (do 50 %) koja nema hranjive vrijednosti, a štetna je za zdravlje. Selekcijom se uspio dobiti sortiment s neznatnim sadržajem te kiseline, pa se ulje tako može koristiti u prehrani bez da je štetno za zdravlje. Počinje cvjetati rano u proljeće, a cvatnja traje 20-ak i više dana.

Morfološka svojstva

Korijen je vretenast, osrednje razvijen i razvija se u plićem dijelu oraničnog sloja tla. Stabljika je uspravna, zeljasta, dlakava, razgranata, plavkasto-zelene boje i visoka oko 1,5 m. Donji listovi imaju peteljku i plojku, a gornji nemaju peteljku, obrasli su oko stabljike i imaju dlačice. Cvijet se nalazi na stabljici i na postranim granama i žute je boje. Plod je 5 – 10 cm duga komuška. Sjeme je sitno i okruglo, tamno-plavkaste boje. Masa 1 000 sjemenki iznosi 4 – 6 grama.

Agroekološki uvjeti

Temperatura

Najbolje uspijeva u umjereno toplim i umjereno vlažnim područjima. Minimalna temperatura za klijanje inosi 3 – 5 °C, a optimalna 25 °C. Prilično je otporna na niske temperature, osobito ako je pravodobno zasijana i do zime se dobro razvila. Može izdržati temperature i do -10 °C, a pod snijegom i do -20 °C.

Svjetlost

Uljana repica je biljka dugoga dana, treba dosta svjetlosti što joj se može osigurati dobrim i pravilnim sklopom i rasporedom biljaka.

Voda

Ima velike potrebe za vodom. Najviše vode treba u vrijeme intezivnog porasta. Repica vrlo rano kreće s vegetacijom i dobro koristi jesensko-zimsku vodu akumuliranu u tlo, zato joj rijetko smetaju suše.

Tlo

Tlo treba biti plodno, dobre strukture i imati dobra vodo-zračna svojstva. Bolja su tla bogatija kalcijem, pa je najpovoljnija slabo kisela, neutralna ili slabo bazična reakcija tla.

Agrotehnika

Plodored

Uljanu repicu treba obvezatno uzgajati u plodoredu jer ju napadaju brojni štetnici i bolesti. Sije se vrlo rano, pa se pretkultura mora rano požeti da se osigura potrebno vrijeme za obradu tla i sjetvu uljane repice. Takve pretkulture su strne žitarice (ječam, pšenica), rani krumpir, grašak za zrno i rane krmne kulture.

Obrada tla

Obrada tla ovisi o pretkulturi. Tla se plitko oru (oko 10 cm dubine), drljaju i ravnaju valjcima da se sačuva voda u tlu, izmrvi tlo i djelomično poravna. Drugo oranje izvodi se početkom kolovoza, najmanje 15-ak dana prije sjetve, da se tlo može slegnuti. Zatim se tlo tanjura radi usitnjavanja i pred sjetvu prolazi se sa sjetvospremačem.

Gnojidba

Uljanoj repici potrebno je mnogo kalcija, pa se u ljetnom oranju ili pri oranju strništa dodaje određena količina vapna. Gnojidba se određuje na temelju plodnosti tla i planiranog priroda. Na osrednje plodnim tlima potrebno je osigurati oko 120 kg/ha dušika, 80 – 100 kg/ha fosfora i 130 – 150 kg/ha. Polovicu fosfornih i kalijevih gnojiva i do 20 % dušičnih gnojiva zaorava se predsjetvenim oranjem. Druga polovicu fosfornih i kalijevih gnojiva 1/3 dušičnih gnojiva dodaje se u pripremi tla za sjetvu, a ostatak u prihrani.

Sjetva

Uljana repica je ozima kultura koja se najranije sije. Optimalan rok sjetve je pri kraju kolovoza i početkom rujna. Sije se sijačicama u redove na dubini 1 – 2 cm i međurednom razmaku od oko 20 – 25 cm.

Linijski kultivari siju se u sklopu oko 100 biljaka/m2, a sintetski oko 80 biljaka/m2. Za postizanje takvog sklopa potrebno je oko 8 kg/ha sjemena, a to ovisi o klijavosti i čistoći sjemena, masi 1 000 sjemenki i gustoći sklopa.

Njega usjeva

Uljana repica brzo raste, pokriva tlo i guši korove, pa je moguće izbjeći primjenu herbicida. Prihrana se izvodi jednokratno i to u samom početku proljetnog porasta (krajem veljače ili početkom ožujka).

Žetva

Problem pri žetvi je u tome što uljana repica nejednolično i dugo dozrijeva, a zrele komuške lako pucaju i sjeme se osipa. Žetva treba započeti kada se lišće suši, stabljika mijenja boju u žućkastu, a komuške poprimaju žutosmeđu boju i pucaju. Da bi se izbjegli, odnosno smanjili gubici, primjegava se desikaciji 7 do 10 dana prije žetve. Desikacija se provodi totalnim herbicidima kako bi se prekinula vegetacija, izjednačila zrioba, smanjilo pucanje komuški te olakšala i ubrzala žetva.

Nakon žetve sjeme uvijek ima više vode, pa ga treba sušiti na manje od 8 % vode, da bi se moglo čuvati. Prirodi uljane repice kreću se između 2 – 3 t/ha, ali dobrom se agrotehnikom mogu povećati na 3 – 4 t/ha.

Izvor:

  • Izvor: Prof.dr.sc. M. Gagro; Industrijsko i krmno bilje; Zagreb, 1998.
  • prof.dr.sc. Mladen Jurišić; AGRO-BASE CD

Uljana repica - Sorte

ukupno: 104, aktivno: 79, neaktivno: 25

ANDIE

ASGARD

AVISO

BALDUR

BIENVENU

COURAGE

DARMOR

ES ALONSO

ES DANUBE

ES DARKO

ES HYDROMEL

ES JASON

ES MERCURE

ES NATALIE

ES NEPTUNE

ES SOLIST

ES Sombrero

EXAGONE

EXOTIC

GÓRCZANSKI

HERKULES

HONK

INSPIRATION

JET NEUF

JIMMY

JUNO

KOMANDO

LIPRIMA

MILENA

MOHICAN

NAVAJO

NK CARAVEL

NK KARIBIK

NK SPEED

ORLANDO

PR44D06

PR44W22

PR44W29

PR45D03

PR45D05

PR46W09

PR46W10

PR46W15

PR46W20

PR46W24

PR46W30

PR46W35

PRIMOR

PT228CL

PX100CL

PX104

R-51

RALLY

RAMIRO

RICCO

RODEO

ROHAN

SAMMY

SAMURAI

SANSIBAR

SHERPA

SW GOSPEL

SY CARLO

TANDEM

TAURUS

TITAN

TOMMY

TRIANGLE

TRISTAN

TUXEDO

VANESSA

VISBY

Za pregled svih sredstava zaštite bilja za biljnu vrstu Uljana repica.

Uljana repica @ KLUB