• Dodjela zemlje
  • 05.09.2021. 09:00

Državno zemljište: Hoćemo li se izgubiti u matematici bodovanja?

Izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu uskoro idu u saborsku proceduru. Što možemo očekivati, tko ima prioritet, hoće li se dodjela najvrijednijeg resursa ubrzati...?

Foto: Renata Prusina/arhiva AK
  • 2.864
  • 418
  • 0

Od ukupnog obradivog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj upisanog u ARKOD (1,16 milijuna hektara) četvrtina je u državnom vlasništvu (290.886 ha). Ono je jednim dijelom dano poljoprivrednicima na raspolaganje putem zakupa ili koncesije, a dijelom ugovorima o privremenom korištenju ili odluka općina te drugih oblika raspolaganja.

Znači, raspoloživo državno zemljište netko upravo obrađuje, barem na papiru. Njegova je rasprostranjenost po županijama vrlo neujednačena, a cijena najma dostiže razliku i do deset puta.

Na područjima jedinica lokalne samouprave nije se raspolagalo velikim dijelom poljoprivrednog zemljišta, one nisu imale podatke o stanju obradivosti, odnosno površini obradivog i neobradivog kojim se nije raspolagalo. Neke općine nisu vodile evidenciju potraživanja od zakupa i prodaje, nisu propisale agrotehničke mjere, niti dostavljale godišnja izvješća Agenciji za poljoprivredno zemljište i ministarstvu. Sve to utvrdila je Državna revizija koja je revidirala učinkovitost gospodarenja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države u razdoblju od 2014.-2016.

Kako su nastali privremeni zakupi

No, krenimo od 2002. godine kada je započeo inicijalni upis poljoprivrednika u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava. U Upisnik se nije moglo registrirati zemljište koje nije bilo pod ugovorom ili u vlasništvu. Iste je godine donesen Zakon o poljoprivrednom zemljištu, po kojem lokalne samouprave od županija preuzimaju raspodjelu državne zemlje. Natječaji za zakup su krenuli i bilo je dosta općina koje su brzo provele natječaje i dodijelile ga. Neke to nisu učinile, a poljoprivrednici su još uvijek bili u posjedu zemlje, pa su onima koji su bili u mirnom posjedu izdavali potvrde da bi se mogli upisati u Upisnik.

Kasnije, ako su uredno plaćali zakup, od 2013. godine korištenje ovog resursa im je produženo za još pet godina, kao i za krške pašnjake od 2015. godine. Puno je poljoprivrednika s takvim privremenim posjedima i ugovorima o zakupu zemljišta ušlo u mjere Programa ruralnog razvoja RH, radi bespovratnih sredstava za ulaganje u svoja gospodarstva, ulazili su u ekološku poljoprivredu i druge IAKS mjere koje ih obvezuju na petogodišnju provedbu obveza za koje su ostvarili potporu, upravo na toj državnoj zemlji koju obrađuju.

Novi zakon, stare boljke

Pravila za raspolaganje državnim poljoprivrednim zemljištem krojila su se puno puta, prvi zakon doživio je gotovo dvadeset izmjena, ali u bitnome se mijenjala samo jedna stvar – kriteriji dodjele zemljišta.

2018. godine donesen je novi zakon s ciljem ubrzavanja postupaka raspolaganja i bolje kontrole. Ideja je bila u prvi plan staviti stočare koji nemaju dovoljno zemlje, OPG-ove i mlade poljoprivrednike, kojima je dan prioritet kod dodjele. Taj je zakon ponovno uveo i pravilo domicilnosti, što znači da se zemlja raspodjeljuje poljoprivrednicima iz iste općine. Uveo je i uvjet trogodišnjeg bavljenja poljoprivredom za javljanje na natječaje, čime se htjelo isključiti zemljišne mešetare. Zakup se ugovarao na 25 godina uz mogućnost dodatnog roka od još 25 godina svima koji dobro gospodare zemljištem. Uvedena je i mogućnost prodaje parcela manjih od 10 hektara uz limit po gospodarstvu od 50 ha na kontinentu i 5 ha u priobalnim županijama.

Oko najvažnijeg resursa godinama se lome koplja (Foto: R. Prusina)

Ukinuta je Agencija za poljoprivredno zemljište jer se raspolaganje iz Zagreba pokazalo neučinkovito, pa je postupak decentraliziran i natječaje od 2018. provodi lokalna samouprava, koja donosi programe raspolaganja na koje suglasnost daje Ministarstvo poljoprivrede, a nacrti ugovora se prije potpisivanja dostavljaju DORH-u. 

Donošenjem programa raspolaganja jedinice lokalne samouprave trebale su revidirati i definirati ukupne površine poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države te napraviti ažuran popis svih ugovora o prodaji, zakupu, koncesiji i slično. Zakon je također propisao da ako općine i gradovi ne donesu program u roku, tada ga donosi upravni odjel županije nadležan za poljoprivredu.

To je sve zvučalo dobro na papiru, ali je predstavljalo veliki teret za općine i gradove, operativni, financijski i socijalno-politički. Dodatne otežavajuće okolnosti bile su nesređeno zemljišno-knjižno stanje, nedovršeni postupci povrata zemljišta, katastarskih izmjera na pojedinim područjima, usitnjenost površina te ono zapušteno na područjima na kojima nema interesa za proizvodnjom. 

Zatražili smo od Ministarstva poljoprivrede brojčane rezultate sadašnjeg zakona, poput broja izdanih suglasnosti i raspisanih natječaja te dodijeljenih hektara u zakup, ali ih do zaključenja ovog teksta nismo dobili. 

Izmjene zakona – karte se ponovno miješaju

U saborsku proceduru uskoro idu izmjene zakona iz 2018. godine, radi pojednostavljenja procedure, te olakšavanja postupka nadzora nad izvršavanjem obveza i provedbom gospodarskih programa. Predlaže se elektronička provedba natječaja za zakup i prodaju, te izuzimanje županija iz postupka. Isto tako, kažu u Ministarstvu, dosadašnjim zakonom nije se na adekvatan način u praksi mogao ostvariti cilj stvaranja dodatne vrijednosti u proizvodnji kao rezultata raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem.

Na temelju dubinske dijagnostike koju je provelo Ministarstvo, ističu potrebu povezivanja većih ratarskih površina sa stočarskom prozvodnjom. Svjesni su, kazala je ministrica, da to neće uspjeti ako ne dobiju širu podršku od onih koji stvarno proizvode.

Novim izmjenama zakona uvodi se sustav bodovanja, koji daje prednost dosadašnjim posjednicima. U Ministarstvu smatraju da treba zaštititi uredne dosadašnje posjednike, a one koji posjeduju veće površine obvezati na strukturnu prilagodbu koja je u strateškom interesu RH. Kako će to učiniti, gospodarskim programom, natječajem ili ugovorom, ostaje za vidjeti.

Tko će imati pravo prvenstva i za koju proizvodnju? 

Prednost se daje fizičkim i pravnim osobama koje su ostvarile najveći zbroj bodova (od mogućih 100) i to dvije vrste dosadašnjih posjednika. Prva vrsta su oni poljoprivrednici koji su u mirnom posjedu zemljišta kojima je istekao ugovor o zakupu (po ranijem provedenom natječaju) te oni koji su u privremenom korištenju, pod uvjetom da su izvršavali sve obveze po isteklom ugovoru i gospodarskom programu.

Druga vrsta su dosadašnji posjednici u mirnom posjedu zemljišta na temelju ugovora o privremenom korištenju (bez provedenog javnog natječaja). Takvi, po prijedlogu izmjena zakona, dobivaju manje bodova, ali su u prednosti u odnosu na sve nove potencijalne prijavitelje na natječaj.

Među prioritetnim sektorima je stočarstva (Foto: V. Stapić)

Ako se netko bavi mliječnim govedarstvom i do objave javnog natječaja ne ispunjava uvjet prosječnog odnosa broja grla stoke i poljoprivrednih površina, dobiva maksimalni broj bodova (30). Deset bodova manje mogu dobiti stočari, kao i oni koji se na najmanje 20 posto površina koje koriste, bave voćarskom, vinogradarskom i povrtlarskom proizvodnjom te proizvodnjom šećerne repe i sjemenarskom ili rasadničarskom proizvodnjom (na najmanje 5 posto površina).

Dodatni bodovi (10) ostvaruju se ako poljoprivredno gospodarstvo ima prebivalište, sjedište ili proizvodni objekt na području općine za koju se raspisuje javni natječaj ili na onoj koja neposredno graniči s njom. Domicilnost je i ranije bio kriterij, ali sada ga se širi  graničnim općinama, pa ostaje vidjeti kako će se ovo provesti u praksi i hoće li komšije iz susjedne općine sa jače valoriziranom proizvodnjom istisnuti domaće. 

Mladi poljoprivrednici mogu dobiti 10 bodova, a oni koji imaju obrazovanje iz područja poljoprivrede, veterinarstva i prehrambene tehnologije, a najmanje srednju stručnu spremu, dodatnih pet bodova. Više se vrednuju oni kojima je poljoprivreda primarna djelatnost i koji su upisani u Registar poreznih obveznika, kao i članovi proizvođačkih organizacija te hrvatski branitelji i djeca smrtno stradalih i nestalih branitelja. 

Po prvi put se pri bodovanju gleda i udjel izravnih plaćanja, koji ako nije veći od 30 posto ukupnih prihoda ili primitaka iz poljoprivrede (za tri godine prije natječaja), što donosi tri boda. Jednako kao i ekološka proizvodnja te nositelji oznaka izvornosti/zaštićenog podrijetla.

E-savjetovanje nacrta izmjena i dopuna zakona je završilo ovo ljeto, stiglo je dosta komentara oko bodovanja, te potrebe uvažavanja tržišnih principa, bolje kontrole pridržavanja gospodarskih programa i slično. Ostaje nam za vidjeti kakav ćemo će nacrt izmjena zakona konačno doći na sjednicu Vlade RH tijekom ovog mjeseca i biti pušten u saborsku proceduru.

Hoćemo li se izgubiti u matematici bodovanja?

Ono što sad znamo jest da problematiku raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, treba gledati sa tri aspekta. Prvi je stručni koji bi morao dati odgovor što i koliko na toj zemlji možemo i želimo proizvoditi u budućnosti, a vrednujući plodnost (bonitet) samog resursa sa znanstvenog aspekta, kao i to da na istom zemljištu u smislu produktivnosti imamo različite prinose. Zakon ne predviđa kriterij po kojem se vrednuje stvarna plodnost tla da bi se na njemu proizvodile visko dohodovne kulture. 

Obzirom da su nam poznati podaci o samodostatnosti, hoćemo li ponoviti grešku da se na najplodnijim tlima podižu trajni nasadi i sustavi krava-tele, dok zainteresirane proizvođače visoko dohodovnih kultura tjeramo na lošija tla uz visoke troškove ulaganja (vlastita i iz EU).

Drugi aspekt je financijski, koja proizvodnja donosi više dohotka po poljoprivrednoj površini i je li upitno davati državno zemljište vrednovanjem nečeg što imamo danas (prioritet odabira je na dan natječaja) ili ga treba dati na korištenje za nešto što možemo imati za 10 godina, vrednujući samodostatnost koja nam je u proizvodnji hrane odavno narušena. 

Može li primjerice mljekar koji ima najviše bodova za zakup, na toj zemlji prijeći na dohodovniju proizvodnju ili mora ostati mljekar dok je u zakupu one površine koju je dobio temeljem većih bodova? Koje su posljedice neizvršavanja gospodarskog programa i hoće li se s takvima raskinuti ugovor? Hoćemo li ponoviti već viđene greške?

I treći je, a tu će se lomiti koplja kao i do sada, onaj politički aspekt ove priče. Općinska i gradska vijeća odlučuju kome ide zemlja. Pod realnom pretpostavkom da netko već obrađuje zemljište koje se daje u natječaj, pitanje je hoće li lokalni političari zadržati podršku birača ako dosadašnjim posjednicima uzmu zemlju i daju drugome.

Vučković: OPG-ovi će imati prioritet na natječajima za državno poljoprivredno zemljište

Vrijedi spomenuti da i saborske zastupnike biraju ti isti glasači. Već su se događale situacije da po raspisanom natječaju, veliki broj dotadašnjih posjednika, koji državnu zemlju doživljavaju kao djedovinu, nije mogao dobiti to zemljište ponovo u zakup, a kod uvođenja u posjed negdje je intervenirala i policija.

Glavno je pitanje - što ćemo proizvoditi sutra (Foto: M. Popić)

Ostaje za vidjeti i na koji način će ove izmjene zakona ostvariti ciljeve nacionalnog strateškog plana (povećanje domaće proizvodnje) jer zemlja je osnovni proizvodni resurs, te hoće li se davanjem zemljišta u zakup na predloženi način realizirati strategija poljoprivrede.

Nadamo se samo da se nećemo izgubiti u matematici, pa u parlamentu raspravljati o bodovanju, a ne o meritumu - što ćemo proizvoditi sutra?


Tagovi

Zakon o poljoprivrednom zemljištu Državno poljoprivredno zemljište Dodjela zemlje Ministarstvo poljoprivrede HPK HGK Odbor za poljoprivredu Hrvatska zajednica općina


Autorica

Leticija Hrenković

Više [+]

Magistra politologije sa značajnim iskustvom u medijima i komunikacijskom menadžmentu institucija državne i javne uprave vezanim za poljoprivredu, ribarstvo i ruralni razvoj