Žilogriz je i dalje veliki problem u uzgoju trešnje, što činiti?

Trešnja je super voće jer se pojavi prvo i postiže visoku cijenu, istaknula je doc.dr.sc. Mira Radunić s Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, na nedavno održanom predavanju na temu suvremenih trendova uzgoja ovog voća. 

Predavanje je održano u Gradu Cresu, u suradnji s Otočnom razvojnom agencijom (OTRA), a u sklopu poljoprivredne akademije. Istaknula je da tržište traži krupne plodove izvrsnog okusa, isključivo tamno crvene boje, čvrstog mesa te zelenu peteljku srednje dužine. "Krupne postižu bolju cijenu, tvrdoća je bitna radi transporta“, pojasnila je.

Smatra da je mediteransko područje idealno za uzgoj trešnje, međutim primjećuje da je uzgajivača sve manje te da Hrvatska tehnološki zaostaje jer proizvođači teško prihvaćaju novitete.

"Cres je klimatski vrlo pogodan za trešnju radi visoke insolacije što je posebno dobro za skladnost između šećera i kiselina. Količine oborina su dovoljne i dobro su raspoređene kroz godinu, bolje nego kod nas u Dalmaciji“, rekla je i dodala da je važno da nakon zametanja i u vrijeme prvog rasta ploda ima dovoljno vlage.

Bitno je, osim toga, ne saditi ih na mjestima jakih udara vjetra, a kao podloga se najbolje pokazala rašeljka, prvenstveno zato što dobro podnosi sušu.

Skupljanje žilogriza i dalje najefikasniji način suzbijanja

Primjećuje da su, od kada se zemlja u voćnjacima obrađuje frezom, stabla trešnje počela propadati. "S obzirom na plitki korijen, freza načne žilu na puno mjesta što olakšava posao štetniku žilogrizu“, kazala je. Osim toga, lakše se nastanjuju gljivice, a zato jer se korijen ošteti, stablo je nestabilnije. Također teže prima hranjiva.

Dr.sc. Radunić navodi kako je žilogriz veliki problem na cijelom prostoru Mediterana. I u prošlosti je nanosio ogromne probleme što dokazuje činjenica da se u vrijeme nakon Drugog svjetskog rata ljudima plaćalo za njegovo sakupljanje. Tvrdi da je i danas to najefikasniji način da ga se reducira.

"Teško ga je istrijebiti, većina zaštitnih sredstava je zabranjena“, rekla je. Pojavljuje se početkom svibnja, a u drugoj polovici mjeseca se spušta niz deblo. U zoni od oko 30 cm oko debla odlaže najviše jaja, jedna ženka odloži ih više stotina. Nakon 15-20 dana formiraju se ličinke koje se ubušuju u korijen.

Kako zaštititi voće od žilogriza?

Unutar nekoliko godina primjećuje se slabljenje stabla, zatim se počnu sušiti vršne grane.. Malo-pomalo osuši se čitava voćka. Ličinka se u pravilu razvija dvije godine, živi u stablu i zatim izlazi van.

"Ako se voćka protrese i s nje padne 5-6 žilogriza, to znači da je stablo u vrlo rizičnoj zoni. Ako ih ima i više, znači da na tom području nema smisla uzgajati trešnju“, naglasila je. Smatra da su se namnožili jer se polja više ne obrađuju kao nekada.

Zaražena stabla, osušena i poluosušena, idealan su izvor zaraze za ostale voćke. Zato bi štetnike trebalo sakupljati na cijelom području, puno masovnije, kako bi se smanjila populacija odraslih jedinki, upozorava.

Drosophila suzukii

Osvrnula se također na octenu mušicu ploda (Drosophila suzukii) koja je ove godine veliki problem, vjerojatno radi visokih svibanjskih temperatura. "Šteta nastaje neposredno prije same berbe pa treba reagirati na vrijeme. Važno je praćenje, valja staviti lovke dosta rano“, rekla je.

Istaknula je da za tog štetnika postoje određeni pripravci na tržištu, ali da se može koristiti također otopina jabučnog i vinskog octa ili kombinacija kvasca i šećera. Smatra da bi svi voćari na jednom području zaštitu trebali raditi istovremeno kako bi bilo efekta.

"Da bi smanjili populaciju bilo kojeg štetnika, moramo zajednički djelovati. Zato bi proizvođače netko trebao pratiti i dati svima upute kada i kako reagirati. Samo tako postoji mogućnost rješavanja problema“, kaže Radunić. Bez sustavnog praćenja i promptnog reagiranja, nemoguće ih je suzbiti, uvjerena je.

Rezidba trešnje

Nekada se trešnja nije orezivala, ali to je danas itekako potrebno – dobro je i za samo stablo kao i za plodove.

Kod tradicionalnog uzgoja, gdje su voćke visoke, otežano je provođenje agrotehničkih mjera. "Na starim nasadima nitko ničim ne prska, berba je skupa jer ide sporo, meso je mekše i neujednačeno dozrijeva. Ima puno grana koje traže vodu, a ne daju plod. Dakle, stablo je ogromno, ali nije dobro iskorišteno“, pojašnjava.

Kad trešnja na takvom stablu rodi, bit će puno plodova, ali sitnih. "Zašto? Jer nema dovoljno lišća. Lisna masa, naime, hrani plod. Rezidbom se postiže balans između vegetativnog rasta i rodnosti“, govori i dodaje da je to cijela filozofija kvalitetnog ploda.

Danas se traži manja bujnost krošnje i niže stablo. Malo stablo podrazumijeva lakše branje, krupnije plodove i, ono što je svim proizvođačima najbitnije – njihovu dobru cijenu na tržištu.