Nikad gora godina u pogledu sakupljenog šumskog reprodukcijskog materijala

Trebali bi zagrabiti debelo u povijest da pronađemo godinu s lošijim urodom od 2021. godine. Osim standardnih problema s klimatskim promjenama, proljetni mraz koji se u većem dijelu države pojavio u najnezgodnijem trenutku cvatnje, tu su bili i ostali biotski i abiotski čimbenici zbog kojih moramo biti zabrinuti, pogotovo za hrast kitnjak čiji je urod izostao već treću godinu zaredom, a ovih dana posljednje sadnice iz naših rasadnika odlaze na teren.

Svake godine sve gore i gore! To je nekakav zaključak koji možemo izvući gledajući tablice uroda i rezultate sakupljanja šumskog reprodukcijskog materijala u 2021. godini. Promatrajući suhe brojke, jedino što možemo reći jest kako su, ukupno gledajući, rezultati i ove godine u slobodnom padu, a izostanak uroda sjemena nekih vrsta tjera na ozbiljnu brigu.

Pisati o lošem urodu šumskih vrsta više ne predstavlja nikakvu vijest stoga nam je teško bilo što novo napisati u odnosu na prethodnu godinu jer su gotovo sve vrste sjemena loše rodile. Maleno svjetlo u tom mraku predstavlja hrast lužnjak koji je ipak rodio 2021. godine unatoč nedaćama s hrastovom mrežastom stjenicom i hrastovom osom šiškaricom koja je znatno smanjila urod i to kada se već mislilo da će nešto od 2021. godine i biti.

Sakupljeno preko 345.000 kg žira

Iako su sakupljene količine žira daleko od zadovoljavajućih, ipak se sakupilo dovoljno za rasadnike te hitne intervencije u šumi. Ukupno je sakupljeno 345.484 kilograma što je nešto malo više nego prethodne godine ali daleko manje od 2019. godine kada ga je sakupljeno 1,865 mil. kilograma. A za 2019. godinu smo tvrdili da je godina osrednjeg uroda…

I dok za lužnjak možemo reći kako je ipak nešto sakupljeno, to definitivno ne možemo reći za kitnjak, koji je i ove godine podbacio s urodom i koji prerasta u jako veliki problem jer sadnica više nema u rasadnicima, a na terenu se već nakupio veliki broj površina koji čeka na prirodnu obnovu.

Poljski jasen koji posljednjih godina pati pod napadom chalare u istoj je poziciji s time da se zbog cjelokupne situacije sjeme niti ne skuplja jer sadnice ne smiju na teren. Ove godine podbacila je i joha te se niti njenog sjemena nije sakupilo ništa.

Bukva koja je prošle godine imala dobar urod, ove godine opet nije sakupljeno ništa. Izvađeno je tek 1.100 komada prirodnoga pomlatka.

Sjemena hrasta crnike sakupljeno je 240 kg što je ipak bolje nego prethodne 3 godine no medunca opet nije sakupljeno ništa što je prva takva situacija u posljednjih 5 godina.

Loše stanje i s četinjačama

Kada govorimo o četinjačama, situacija je slična. Nije sakupljeno gotovo ništa češera, niti jele niti smreke, naših glavnih crnogoričnih vrsta. No, jedna vrsta ipak odskače, a riječ je o crnome boru čijih je češera ove godine sakupljeno 8.230 kilograma. Ipak treba naglasiti kako su ti češeri sakupljeni u 2021. godini, ali je riječ o urodu iz 2020. godine. Urod crnog bora u 2021. godini je također slab te se češeri iz uroda 2021. godine nisu i neće se sakupljati. Poboljšanje je vidljivo kod alepskog bora kojeg je sakupljeno 1.105 kg češera iz kojih je dobiveno 26,65 kg sjemena.

Kada govorimo o sakupljanju reprodukcijskom materijala rijetkih šumskih svojti dobra vijest je da je kesten na prošlogodišnjim razinama te ga je ove godine sakupljeno 1.010 kg. Crnog oraha kojeg se sakuplja prema potrebama ukupno je sakupljeno 1.095 kg, desetina prethodne godine. Crnog jasena, graba, divlje trešnje i cera nije skupljeno ništa. Za spomenuti je tek 15 kg sjemena gorskog javora.

Od rijetkih šumskih svojti četinjača, primorskog bora je sakupljeno 400 kg češera iz kojih je dobiveno 3,60 kg sjemena dok je pinije sakupljeno 14 kg iz kojih smo dobili 2 kg sjemena.

Još samo trebamo spomenuti proizvodnju biljnih dijelova topole i vrbe koja je kod topola nešto veća nego prethodne godine i bilježi 210.000 komada reznica i 25.000 komada korijena dok je proizvodnja kod vrbe ponovno u padu s 87.300 komada reznica, ove godine bez prutova.

Ukupno gledano, možemo reći kako je riječ o jednoj od najlošijih godina glede sakupljenog reprodukcijskog materijala te da se crni niz nastavlja i ne vidi mu se kraj. Rasadničarska proizvodnja određenih vrsta već sada je onemogućena, a alarmi su već odavno upaljeni i kod prirodne obnove čiji je uspjeh s ovakvim urodom upitan.

Odgovore na ove probleme treba tražiti na globalnoj razini no umjesto da se svijet bavi problemima poput klimatskih promjena, prisiljeni smo se baviti globalnim ratnim prijetnjama. Ljudsko društvo očito nema sposobnost učiti iz vlastitih grešaka.