Kako nam gljive mogu ukazati na kvalitetu tla?

Korov može biti dobar indikator kvalitete zemljišta, a znate li da i gljive mogu puno reći o tlu na kojem rastu. Prisustvo ektomikoriznih gljiva ovisi o specifičnosti tipova tla, potvrđuje studija profesorice na Šumarskom fakultetu u Beogradu Vesne Golubović Ćurguz. 

Najprije da objasnimo što je to mikoriza.

"Simbiotička zajednica gljive i biljke naziva se mikoriza. Ova zajednica je na obostranu korist, budući da gljiva osigurava biljci veći unos mineralnih tvari, pogotovo fosfora i dušika i vode, a druga prvu nagrađuje šećerima nastalim u fotosintezi. Pored nutritivne koristi, mikoriza je značajna jer štiti biljku od koreijnskih patogena poput gljivica Fusarium, Phytophtora, Verticillum, ali i nematoda i ublažava stres izazvan sušom, visokim salinitetom ili teškim metalima u tlu, koje gljiva regulira", objašnjava za Agroklub Aleksandra Vukčević ispred Znanstveno-istraživačkog društva studenata biologije i ekologije "Josif Pančić".

Značaj mikorize

Pored toga, gljiva u zemljište luči različite tvari koje su produkti njenog metabolizma, poput enzima, antibiotika i glomalina. Primjerice, hidrofobni protein zaslužan za stabilnost zemlje i prevenciju erozije i tako poboljšava njenu kvalitetu.

"Tipovi mikorize poput endomikorize predstavljaju hife gljiva koje prodiru u same stanice korijena, gdje se provodi razmjena tvari. Ektomikoriza su one koje ne prodiru u stanice korijena, već se omotavaju oko njega."

Tlo utječe na prisutnsot mikoriznih gljiva svojim fizičkim i kemijskim osobinama, a prije svega stupnjem kiselosti i sadržajem organske tvari. Gljive općenito, ne samo mikorizne, imaju nevjerojatan metabolizam i neke vrste se ciljano koriste za bioremedijaciju tla i obnovu neplodnog. Njihov intenzivni rad može smanjiti koncentraciju dušika i teških metala i time omogućiti rast i drugih biljaka. 

Vrganj na humusnom tlu, smrčak na pjeskovitom

No, što nam mogu reći gljive o zemlji koju nastanjuju. 

Biserka raste na siromašnim kiselim tlima, što ne čudi jer naseljava pretežno niske nadmorske visine, pored listopadnog drveća ili borova.

Čupava gnojištarka (na naslovnoj fotografiji) raste na tlu koje je bogato organskom tvari. Gljiva pripada travnim saprofitima, pa se često nađe i u urbanoj sredini gdje su građeni novi blokovi zgrada i umjetno stvarani parkovi i zelene površine. Izvan gradova je česta na livadama, čak i žitištima, ali ne tamo gdje se intenzivno koriste pesticidi.

Golema puhara raste na zemljištima bogatim dušikom, obilnije u svim našim predjelima, po livadama i naročito planinskim pašnjacima.

Smrčak raste na pjeskovitoj i glinenoj zemlji. Čest je i na ivicama vrtova, a također je pronađen i na područjima koja su uništena šumskim požarima. Bude ga na jednoj parceli na stotine, zatim kilometrima nijednog. Najlakše ćemo ga pronaći na niskim obalama, gdje rijeka plavi i time donosi vapnenac. sto tako na mjestima gdje se iskopao pijesak, pa je donji vapnenac izbačen na površinu.

Vrganju odgovara bogato, humusno tlo, s dobrom drenažom, ali i dovoljno vlažno. Najbolje uspijeva na crnici s većim udjelom pijeska i dosta humusnih ostataka i na vapnenastim tlima. Vrlo dobro podnosi ona u kojima je velika koncentracija metala.

Šampinjoni rastu na livadama i pašnjacima koji su bogati organskom tvari. 

Također, sve gnojištarke (rodovi Coprinus, Coprinellus, Coprinopsis) rastu na zemljištu koje je bogato organskom tvari. 

Dakle, mnoge gljive podjednako dobro rastu na širokom rasponu pH vrijednosti, dok druge pokazuju malu tolerantnost. Mikorizne generalno bolje rastu na kiselim podlogama, ali za razne vrste i njihove sojeve optimalne vrijednosti pH za rast se razlikuju. Povećan sadržaj organskih tvari može stimulativno utjecati na njihov razvoj.