Svi troškovi rasli, što je s cijenama svinja i bikova?

Iako su cijene energenata, gnojiva, a posljedično i stočne hrane značajno porasle proteklih mjeseci, najavljivan rast cijena mesa nije se dogodio, osim za bikove. I to ne samo kod nas nego u čitavoj Europi. Sjetimo se samo nedavnih prosvjeda poljskih poljoprivrednika koji su iz istog razloga pozivali svinjogojce na bojkot prodaje svinja. 

Turbulencije na tržištu najviše pogađaju svinjogojce koji ne vide svjetlo na kraju tunela. Dapače, problemi koji pritišću globalno tržište, a prema posljednjim informacijama na njega najveći utjecaj ima Kina gdje su otkupne cijene ovih životinja pale na niskih 1.650 eura/t, još će se negativnije odraziti na naše. 

Kuterovac: Nijemci nam poklanjaju meso

No, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača svinja Krešimir Kuterovac ogorčen je uvozom iz Njemačke koji bi mogao biti i veći nakon što Kina zbog vlastitih zaliha smanji uvoz. "Nama Nijemci trenutno poklanjaju meso, kupujemo ga po cijeni od 17, 18 kuna za kilogram dok je to isto u Njemačkoj 40 kuna na rasprodaji, u Danskoj 35. Potrošači ga ne kupuju po stvarnim cijenama nego upola manje, ali iz uvoza", komentira dodajući da će troškovi za domaće proizvođače i dalje rasti, zbog cijena energije, žitarica, stočne hrane i drugog. 

Kaže, rješenje je u tome da država zabrani dampinški uvoz, ali, čini se kako to nije izgledno. "Kada ubiju nas proizvođače, kada mesa ne bude bilo na domaćem tržištu, onda će cijena biti 50 kuna za kilogram. Za sada je potrošačima dobro jer plaćaju 50 posto njegove vrijednosti", rezignirano zaključuje. 

Govori nadalje da to nema veze s tim da su njemački proizvođači konkurentniji i bolji. "Oni koriste moć i svoju poziciju pa njihove velike firme svoje viškove šalju nama ne bi li ih se riješili. Da ne bace. Volio bih vidjeti njihovu kalkulaciju i to koliko ih košta prase, hrana, radnik i sve drugo. I ako ih to sve košta dva eura, kako mogu prodati za jedan", pita se Kuterovac naglasivši da to više nije konkurentnost nego damp. "No, oni zbog toga neće propasti, ali mi hoćemo, mi smo sada zbog toga na 50 posto svoje proizvodnje. Oni mogu biti 10 posto jeftiniji, ali ne 50", zaključuje. 

Džakula: Što se krije iza poskupljenja kukuruza?

Za razliku od svinja kojih je na tržištu i previše, bikova je ipak manje pa i njihova vrijednost raste, a značajan je i utjecaj cijena stočne hrane, prvenstveno kukuruza. 

Kretanje cijena kukuruza na svjetskim burzama pratite na Baze podataka > Tržište > Kukuruz

No, stočar i veterinar Rodoljub Džakula kaže kako mu ova pojava nije jasna. "Nelogično je da poskupljuje nešto čega imate. Bojim se da je tu cijenu netko namjerno digao pod krinkom proizvodnje energije. Tu nema zdrave logike", komentira, ali uspoređuje našu situaciju s onom u europskim stočarskim silama.   

"Jesenas sam bio u Francuskoj i pitao što će oni s poskupljenjem stočne hrane kod uzgoja junadi. No, oni nemaju problema s kukuruzom jer se samo kod nas ovaj uzgoj bazira na silaži i siliranom zrnu. Tamo se hranidba bazira na travama. Njima su žitarice mali dio troška u kilogramu prirasta", pojašnjava. 

Ipak, i dalje ne razumije zašto je poskupila vrijednost bikova koji nisu proizvedeni sa skupom hranom. "Bikovi još uvijek jedu kukruz koji je siliran i bran po starim cijenama", zaključuje. 

Širjan: June jede tri puta više od svinje

Odgovor na ovo pitanje daje Zvonimir Širjan, predsjednik Udruge Baby Beef i jedan od najvećih hrvatskih proizvođača utovljene junadi. 

"Cijena bikova je porasla, ali ni približno koliko su porasli ulazni troškovi. Cijena hrane je veća po jednom junetu oko 3.000 kuna, a vrijednost žive junadi je upola od toga. Daleko smo ispod cijene koštanja. Ipak june jede tri puta više nego svinja i šest puta više za kilu mesa nego perad", kaže podsjetivši da su ovi troškovi porasli već u studenom 2020. 

"Cijena kukuruza je već tada bila kunu i pol, a kalkulativna po kojoj smo mi do tada proizvodili između 85 i 90 lipa. Sada je došla prema 2 kune i upravo ta razlika od 3.000 kuna je isključivo na cijeni žitarica, ali i suncokretove i sojine sačme, izvora proteina koji su također poskupjeli."

Kaže on, Hrvatska ne može poput Francuske namiriti potrebe na pašnjacima. "Mi nismo u pojasu pašnjaka. Imamo tek dio krških i nešto u Lonjskom polju koji su vrlo malo zastupljeni u intenzivnom, pa i ekstenzivnom govedarstvu", kaže Širjan dodajući da su krški u određenom periodu odlični za napasivanje, ali vrlo kratko. 

"Oni se nalaze na velikim nadmorskim visinama, kasnije kreću s vegetacijom, u petom, šestom mjesecu. Riječ je o visokim terenima i propusnom tlu i već u 7. mjesecu nestane trave jer nema kiše", opisuje i komentira da ih ne možemo uspoređivati s onima u Irskoj gdje su vazdazeleni, s puno oborina i pogodnom temperaturom. "Tamo možete napasivati 365 dana godišnje, a na našim krškim tri, četiri mjeseca zbog čega je našim stočarima za stoku potrebna nadohrana", zaključuje.