Iz mliječnog govedarstva u sustav krava-tele, na promjenu ih natjerala nužda

Zašto se netko uopće odluči za držanje krava na paši? Odnosno za sustav uzgoja krava-tele. Je li to lagani posao? Ili je možda jednostavno ljubav prema tim životinjama? Ima svega. Netko je imao mliječne krave i ugasio je proizvodnju, a na dio površina stavio krave na pašu. Netko je iskombinirao. Pa ima i jednoga i drugoga. Netko ne može jednostavno obrađivati velike površine loše zemlje. Nekome, pak, krave na velikim površinama služe da održavaju okolinu, a tele je nus proizvod. Nekome je opet važan proizvod gnoj za ekološku proizvodnju neke druge kulture.

Mirko Devčić, predsjednik Udruge Salers Croatia nije više imao živaca kositi loše zemljište oko kuće kositi pa tražiti nekoga tko će mu kositi te nositi svojim kravama. Probao je i s kukuruzom. Ali ništa. I onda na tih nekoliko hektara, bika i pet, šest krava s telićima ogradio električnim pastirom. Postavio termo pojilicu i njegov rad se veći dio godine svodi na promatranje svojih kravica. Tele samo otele. Radi se dakako o govedima Salers iz Francuske. Kaže on – taćke su mi jedina mehanizacija. A i bez njih mogu.

Slavonsko-srijemski podolac u Strizivojni

Hrvoje Glavačević – Slukin. Posebna je to priča. Ovo je velika ljubav. Slavonski podolac na jednom njegovu dijela imanja gdje ima svega. Pašnjaka, šume, gustiša.... Prostor koji nije ni za ratarenje, ni za nešto drugo. One sigurno brzo ne rastu, nemaju tako dobru kvalitetu mesa, butova kao Salers, Limousin, Aberdin Angus i sličnih u svijetu popularnih pasmina. Ali imaju tradiciju, i sigurno Hrvojevu veliku ljubav prema tim životinjama.

Slavonsko-srijemsko podolsko govedo je stara pasmina koja je obitavala ovim graničarskim krajevima. Otporna. Samo zimi se zatvarala u neku štalu, nadstrešnicu. No, ni malo izbirljivo u pogledu hrane, higijene, smještaja. Normalno, ako se bolje hrane, brže napreduju. Krava je uz tele uvijek, a njih i do 20 ili 30 krava je s jednim bikom. Meso je to koje se inače u Europi i svijetu više cijeni nego li ono modernih pasmina. Istrijani su svoje podolsko govedo nazvali Istarsko govedo i tako ga zaštitili. U Vojvodini se zove Srijemsko podolsko govedo. No, u biti sve je to isto s našim Slavonsko-srijemskim podolcem za kojega se ipak i dobiva malo poticaja kao za eko proizvodnju, pa za sustav krava-tele, za pašnjak i tako.

Enjingijevi Red Angusi 

Ivan Enjingi je naš poznati vinogradar i vinar. Poznat je i izvan granica Hrvatske, a svi njegovi vinogradi imaju oznaku ekološke proizvodnje. No, oko vinograda ima mnoštvo zemlje koje nisu pod čokotima obitelji Enjingi. Tih njegovih 250 crvenih angus goveda održavaju 50 hektara površina oko vinograda, a zahvaljujući i gnoju njihovu ima i eko vina u svom podrumu. Svoje kravice drži u sustavu krava-tele. Ova pasmina je sigurno jedna od najizdržljivijih u svijetu. Za njih stvarno nema nikakvih problema. Nekada par komada godišnje ugine, ali to je tako i kod ljudi. U svakom slučaju nikada nisu potrebna neka posebna liječenja", objašnjava Enjingi jednom prilikom za Agroklub.

Umjesto mliječne farme, Simentalac na paši u Bogdanovcima 

Ima električnog pastira i trenutno 18 krava i jednog bika u slobodnom držanju na toj lokaciji. Gotovo da se radi o sustavu krava-tele jer je to mu je bilo neizbježno.

"Uz ovakvu cijenu mlijeka jednostavno sam morao prijeći na taj sistem", kaže Tomislav Matijašević, poljoprivrednik iz Bogdanovaca kojemu je ostala i dalje štala za muzne krave i još jedna nedovršena. Za ovu proizvodnju i držanje 40 krava dovoljno je isto toliko jutara. Ističe i da u ovom sistemu ne trebaju više veliku količinu hrane. Sada dobivaju sijeno, malo šrota i silažu cijele stabljike i zrna kukuruza, a ljeti kada su na pašnjaku samo malo šrota uz pašu. No, dovoljna je bila često i samo ispaša.

"Najvažnije je da se telići mogu prodati bez problema. U starosti od 15 dana ih prodajem po cijeni od dvije do dvije i pol tisuće kuna. Telića pasmine Simentalca nema dovoljno i uvijek je potražnja za njima dobra", kaže Matijašević. Dakle on pripada onoj kategoriji koja je odustala od velike mliječne farme. I moramo priznati zanimljiva kombinacija. Pet, šest krava za mužnju i prodaju za mljekomat. Ostalo na paši.

Kopački rit presudan za pašnjačko govedarstvo

A zašto je na Belju dio govedarstva u sustavu krava-tele? Neki su govorili da je to zbog turizma. Neki su opet pričali da je to želio nekadašnji vlasnik Belja, Ivica Todorić jer je volio jesti "supicu" od tih goveda. No, ni jedno, ni drugo. Taj dio površina Belja je u sklopu Kopačkog rita, ili tik uz njega i zabranjena je intenzivna poljoprivreda. I što drugo tu nego staviti krave da pasu i održavaju te površine. Nekada su bile oranice a sada su pašnjaci. Evo što uostalom kažu na svojoj internet stranici.

"U skladu s prirodom – sustav krava-tele“ je eko-centar za proizvodnju tovne junadi smješten u Parku prirode Kopački rit. Uzgoj junadi baziran je na strogim propisima o proizvodnje u zaštićenom prirodnom okolišu.  Cilj centra je očuvanje prirodnih resursa, smanjenje onečišćenja tla, vode i zraka te održavanje i podržavanje biološke raznolikosti. U eko-centru uzgajaju se herefordi i slavonsko-srijemski podolci, zaštićena pasmina koja se na ovaj način pokušava spasiti od izumiranja. U Agrokoru smo i u Istri sreli stado Boškarina, Istarskog goveda. Odnosno, Agrolaguna ima jedno stado radi očuvanja vrste, ali i gastronomske ponude u jednoj svom turističkom objektu.

To su samo neki primjeri. Ali stvarno taj sustav je velika šansa za naša ruralna područja, posebno slavonskih brda, dijela tamo u prigorju, ali posebice u Lici i Dalmaciji.

Francuski Salers osvaja Hrvatsku 

Ministarstvo poljoprivrede je još 2007. godine donijelo operativni program razvoja govedarske proizvodnje i time su stvoreni osnovni preduvjeti  za početak uzgoj u tzv. sustavu krava-tele ili što se često još naziva, mesno, tovno ili pašno govedarstvo, objasnio mi je nedavno Devčić iz Salers Croatia.

Nije se mogao očekivati razvoj tog načina uzgoja jer za taj način uzgoja nije bilo pasmina koje bi bile svojim prirodnim karakteristikama prilagodljive toj vrsti uzgoja i bile ekonomski isplative. E sad koja pasmina? Kao što smo govorili svaka ima svoj razlog. I one tradicionalne valja zadržati koliko se može. No svijet, posebice Francuzi, razvili su takve pasmine da im nema premca i ne treba eksperimentirati. 

Na našim prostorima, tradicionalno se uzgaja pasmina u tipu Simental i ona je tzv. kombinirana pasmina za meso i mlijeko. No, sve ih je manje, a sve je više upravo tih francuskih pasmina posebice Salersa, raznih tipova Angusa, hereforda te Limousina

Ne treba pomoć pri teljenju 

Zbog velike količine mlijeka, koju telad ne može posisati, neizbježna je mužnja, a to kod uzgoja u sustavu krava –tele, jednostavno je teško obavljati pa onda i Simentalac baš ne prolazi. Također su prisutni i problemi kod teljenja, kad je u pravilu potrebna pripomoć. A kod pasmina kao Angus i Salers gdje su krave odlične majke, kod teljenja ne treba pomoć. Sustav krava –tele omogućuje maksimalno iskorištenje onih površina koje su zapuštene i nisu iskoristive za njive i oranice, a pasmina Salers je za eksploataciju takvih površina nenadmašna, kao i Angus što smo vidjeli u vinogradarstvu Enjingi. Zbog malih ulaganja u nastambe i opremu te minimalan utrošak radne snage, ovaj sustav uzgoja dostupan je svima onima koji za cilj imaju izgradnju dugoročne sirovinske baze za proizvodnju visoko standardiziranog i kvalitetnog goveđeg mesa  kojeg na tržištu sve više nedostaje.

Kao rijetko gdje, hrvatski tovljači izvoze i prodaju utovljene žive bikove i ostvaruju najnižu moguću cijenu na tržištu.  Na to utječe kvaliteta bikova koja nije ujednačena i standardizirana te na liniji klanja ne bi ostvarila ništa bolju cijenu. Zbog sposobnosti naših tovljača da proizvedu izuzetno kvalitetnu, a relativno jeftinu hranu, ipak nalaze isplativost. Domaći veći tovljači, koji tove godišnje oko 50.000 bikova, najveći broj teladi nabavljaju iz istočnih zemalja, a najviše u Rumunjskoj. Kako je tamo tržište teladi izloženo velikoj konkurenciji, osobito velikih kupaca iz Turske, ne preostaje im ništa bolje od teladi 3 klase. Ta telad treće vrijednosne klase vrlo često nije u najboljoj kondiciji i s hendikepom slabijeg rasta. Takva roba u pravilu na tržištu nalazi kupca treće klase. I zato nam Devčić pojašnjava njihov program.

Bikovi iz programa udruge Salers Croatia tovljačima će osigurati uvijek ujednačenu i standardiziranu kvalitetu utovljenih grla i izvrsne pokazatelje na liniji klanja koji će pri kategorizaciji kvalitete polovica biti u E i U klasi (prilog o E.U.R.O.P), a time i pristup tržištu i kupcima najviše klase i visoke platežne moći, kaže Devčić.