Da bi pravilno napravio hrapoćušu, moraš biti rođen ili porijeklom iz Dola

Koliko su mještani sela Dol na sjeveru otoka Brača vezani uz svoj kamen, ovoga puta ne onaj bijeli po kojemu je taj otok poznat, nego uz hrapoćušu, crvenkasti, grubi, hrapavi - govori da su tortu u koju ide čak 12 jaja i pravi se za vjenčanja, rođendane i druge veilke svečanosti nazvali upravo tako - hrapoćuša. 

Ovaj bogati kolač i svojim izgledom oponaša kamen koji je također utkan u kuće i sakralne objekte živopisnog mjesta Dol kojega smo posjetili u sklopu ovogodišnjeg Noćnjaka, 24. Međunarodne manifestacije maslinara i uljara.

"Kamen hrapoćuša je inspirirao žene da naprave kolač kojega su tako i nazvale. Bogat je orasima i još više šećerom, a smatra se da moraš biti rođen ili barem porijeklom iz Dola da bi ga mogao pravilno napraviti", otkrila nam je Ivana Gospodnetić iz udruge Hrapoćuša pri obilasku Dola. 

Eko etno selo Dol

Eko etno selo Dol je poznato po puno toga. Primjerice, crkva Sv. Petra datira iz 11. stoljeća, izgrađena je i od kamena hrapoćuša, a krasi ju i najstarije zvono na Braču, iz 14. st. 

Naravno da nismo mogli odoljeti, a da i sami ne pozvonimo u čemu je prednjačio, tko drugi nego naš poznati maslinar i vinar Radoslav Bobanović. Zvonjava je odjeknula selom u kojem se danas zvoni ne samo kada netko umre, nego i kada se dijete rodi. 

Pitamo Ivanu, kako su župljani stali u ovu crkvicu jer je više riječ o kapelici. Kaže ona - svećenik je stao, župljani su bili vani. Sva sreća pa je na uzvisini i okružena borovom šumicom pa je bilo hlada i vjetrića. 

Kako beru masline?

S ovoga brda, pogled nam pada na jedan maslinik. Uredan, kao nacrtan, u kamenu, ali prvo što smo zapravo primjetili je padina na kojoj je posađen. Riječ je nagibu od sigurno 30 stupnjeva.  

"Stranci nam se čude da kako možemo brati masline na brdu, bez mehanizacije, ručno. I da se čak natječemo u tome", smije se Ivana, a jedan od maslinara, izletnika komentira: "Ne samo stranci, čude vam se i Istrani. Kako ih berete, orezujete", pita Ivanu. 

"Navikli smo. Važno je dobro se učvrstiti. No, ja ipak stalno padam. I onda otac viče: Jesi zgnječila masline? Vičem mu: Nisan! Važnije mu je to nego jesam se ja lupila", priča nam ova Doljanka otkrivši da se masline i danas sade na obroncima te da rastu i površine i proizvodnja. 

Razvoj vinarstva i maslinarstva

Osim po maslinicima, u Dolu i okolici uzgaja se vinova loza, ali i povrće - u manjoj mjeri i uglavnom za vlastite potrebe. Saznajemo da Doljani imaju jednu od najplodnijih dolina te da je Brač poznat po plodnoj zemjli. No, nikada nije bilo dovoljno vode da bi se razvila veća mjesta. 

Poslije 16. stoljeća kada se krenula razvijati trgovina i kada je more postalo slobodno za trgovanje, Doljani su počeli sami izvoziti i proizvoditi vina, a tek je kasnije došlo ulje. "Bogate obitelji su izvozile ove proizvode te počele graditi velike kuće jer, ne da nije bilo mjesta za njih, nego za bačve. Jedan od takvih primjera je i konoba Toni", priča nam Ivana.  

Danas je uz vino i maslinovo ulje najzastupljenije ovčarstvo. "Dol ima veliki konfin, površinu, do vrha Vidove gore. Ovdje su stoljećima bili poznati dolski pašnjaci pa su se i današnji stanovnici nastavili baviti ovčarstvom. Istina, danas je  manje sira, prestalo se siriti u neko doba jer nije bilo računice, ali i to se ponovo vraća. Zato je naša janjetina dosta cijenjena", kaže naša vodička uz komentar da plodne zemlje ima, ali je problem voda pa povrćarstvo nije toliko zastupljeno. 

Selo se sve više obnavlja

Dol je danas vrlo živo selo. Upravo zaslugom udruge Hrapoćuša je počela obnova. No, svatko tko se za nju odluči, mora poštovati stroga pravila - kuće moraju imati kamenu fasadu i zelene škure. Rade opet komentira: "Svaka čast onome tko tu obnavlja. U mojim Ravnim kotarima nema šta nema, a nitko neće ulagati."

Od novijeg dijela sela, koje je sagrađeno za vrijeme renesanse, a krase ga velike gospodarske zgrade, konobe, tu je i srednjovjekovni gdje su obitavali stočari, kućice su manje, a živjelo se i u kamenim špiljama. Pogađate, onima od hrapoćuše koja se nalazi uglavnom na južnim padinama. 

Od Ivane Gospodnetić saznajemo da su one prisutne kroz cijeli Dol, bile su dovoljno plitke i čvrste da bi prvi seljani u njima mogli izgraditi svoje kuće, a u njima su živjeli još u 20. stoljeću. Koliko su povezani s njima, govori i legenda o Viveru.

Legenda o Viveru

To je mistično biće koje živi samo u Dolu, ali nitko, naravno, ne zna kako izgleda. "Opisuju ga kao veliku ptičurinu koju nikada nitko nije vidio. Ali su ga Doljani osjećali preko noći, kao hladnu sjenu koja bi ih nadlijetala. Preko dana žive u dupljama špilja, a preko noći izlaze i kradu kokoši, a ako si pijan, znaju te oteti i baciti na drugo mjesto", svi smo se nasmijali na ovaj posljednji primjer i zaključili kako bi bilo dobro tu večer poslati Vivera pred supetarski hotel gdje se do dugo u noć slavilo proglašenje najboljih pakovina maslinovih ulja i proizvoda od maslina.  

Treba napomenuti kako se Dol, iako skriven brdima, nalazi tek 2 kilometra od mora. 

Recept za hrapoćušu

No, vratimo se mi torti za koju Ivana kaže da ne postoje dva ista recepta te da je često stvar u kakvom sitnom sastojku koji pravi razliku. Bez obzira što možda niste iz Dola, pokušajte napraviti ovaj starinski, aromatični kolač koji nosi titulu zaštićene nematerijalne baštine. 

Za pripremu vam je potrebno: 

Biskvit:
10 žumanjaka
2 cijela jaja 
30 dkg šećera
30 dkg glatkog brašna
1 prašak za pecivo
1 vanilin šećer 
1 naranča

Pjenasto izmiksajte jaja i šećer te lagano umiješajte brašno i prašak za pecivo. Dodajte naribanu koricu naranče te stavite peći na 180°C oko 25 minuta. Dok se biskvit hladi, pripremite nadjev.

Nadjev:
70 dkg oraha
70 dkg šećera
1 vanilin šećer
10 bjelanjaka
sok 1 limuna

Pjenasto izradite bjelanjke te u njih umiješajte šećer i orahe. Smjesu stavite u posudu i lagano kuhajte dok ne postane ljepljiva i dobije zlatno žutu boju. Tada dodajte limunov sok i maknite s vatre te još nekoliko puta promiješajte. Nadjev složite na ohlađeni biskvit, a onda ponovo vratite u pećnicu na sušenje oko pola sata. 

Dolom prošetajte kroz galeriju fotografija ispod teksta. A ako se odlučite napraviti hrapoćušu, makar niste s Brača, podijelite s nama svoje fotografije i iskustva na našoj društvenoj mreži KLUB.