Skladište ugljika i supstrat koji nam osigurava opskrbu hrane je degradirano. Što možemo učiniti za spas zemljišnog sloja?
Zemlja je resurs čiji značaj nam još uvijek nije u potpunosti jasan, a skladište je velike količine ugljika i od nje ovisi proizvodnja naše hrane. Ona je živi omotač planete, izuzetno bogat raznovrsnim mikroorganizmima koji mogu usporiti globalno zagrijavanje.
Jane Zelikova, znanstvenica o klimatskim promjenama, je tijekom predavanja na TED konferenciji pozvala na primjenu poljoprivrednih praksi koje štite tlo uzgajanjem usjeva prilagođenih klimi i koji ne narušavaju živi svijet mikroba.
Zelikova navodi da je zemljišni sloj debeo samo nekoliko metara, ali od njega ovisi cjelokupan život i sva poljoprivreda. Ono pomaže u zaštiti naše opskrbe hranom, čisti vodu, jača naš imunološki sustav i izvor je mnogih tvari koje nas liječe. Bez tog živog supstrata čovječanstvo ne bi postojalo.
Živo je tlo osnova poljoprivredne proizvodnje i zdravlja biljke
Potrebne su stotine i tisuće godina da se formira razgradnjom stijena, biljaka i životinja. U tom procesu dolazi do akumulacije milijardi tona ugljika, dva do tri puta više nego u atmosferi.
U suradnji biljaka, zemljišta, vode i Sunca odvija se proces fotosinteze i stvaraju se šećeri. Biljke se raspadaju i završavaju u zemlji, a ciklus se nastavlja. Na kraju se razgrađuju mikrobi, a ugljik iz njih se lijepi za čestice zemljišta, stvarajući ono što nazivamo grudicama ili agregatima tla. Tako ono ostaje zaštićeno od daljnjeg raspadanja. Većina izoliranog ugljika su mrtvi mikroorganizmi ili mikrobna nekromasa, koja ostaje neizmijenjena desetljećima i milenijima.
No, milijarde tona ugljika smo izgubili iz zemljišta u posljednjih 12.000 godina, kada je započela prva poljoprivredna revolucija, pretvarajući travnjake i šume u plodna polja i pašnjake, te se gradili gradovi i putevi. Otkrićem i upotrebom pluga smo narušili stabilnost agregata i izazvali razgradnju. Gubimo tlo pod našim nogama nevjerojatnom brzinom, a najbrže njegovu plodnost. Bit će sve teže prehraniti rastući broj ljudi koji stvara veliki pritisak na već smanjene resurse.
Ne postoji stroj koja može obnoviti ono što smo uništili, navodi Zelikova te ističe kako život i opstanak tla ovisi od raznolikosti i brojnosti mikroorganizama.
Navodi kako je nizozemski znanstvenik, Antoni van Leeuwenhoek, uočio sićušne organizme pod svojim mikroskopom prije otprilike 350 godina. Tehnološki razvoj nam je omogućio da saznamo o čemu se radi i da ih bolje upoznamo.
Tako jedna žličica zemlje sadrži milijarde sićušnih organizama koji su pokretači prirodnog ciklusa ugljika. Zahvaljujući njima iz organske tvari nastaju složene molekule koje akumuliraju ovaj element.
Što ga je više, to poljoprivredna polja mogu zadržati više vode i hranjivih tvari, izgrađujući otpornost i bolje prilagođavanje na klimatske promjene. Manje oranja i bolja pokrivenost biljnim pokrivačem mogu preokrenuti procese degradacije i poboljšat će očuvanje i ponovno stvaranje.
Raznolikost biljnog prekrivača ima veliku ulogu, jer podržavaju različite mikrobne zajednice koje su neophodne za skladištenje ovog elementa i ublažavanje klimatskih promjena.
Danas su zdrava zemljišta od izuzetne važnosti, zbog toga je bitna suradnja s poljoprivrednicima da imaju konzistentnije i održivije poljoprivredne prakse koje mogu izdržati uspone i padove promjenjive klime.
What's the dirt on soil? ?
— TED Talks (@TEDTalks) June 30, 2022
Let us help you get to the bottom of it: https://t.co/mkioQhvuCw
Zelikova kaže da postoje tri jednostavne stvari koje možemo učiniti. Moramo zaštititi naše tlo i ugljik koji već sadrži, uzgajati raznolike usjeve prilagođene klimi i pustiti mikrobe da neometano rade svoj posao.
U cilju njihovog provođenja neophodno je pratiti i mjeriti klimatski napredak, razvijati sorte koje su otpornije na klimatske promjene, koje imaju dublje korijenje kako bi crpilo ugljik iz dubljih slojeva.
Tagovi
Autorica