Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Suša u voćarstvu
  • 04.09.2022. 10:30

Goran Fruk: U sušnim godinama preporučuje se koristiti bujnije podloge

Bujnije podloge imaju veću korijenovu masu pa se na taj način mogu lakše domoći vode i povući ju iz tla, jedan je od savjeta koje je s čitateljima Agrokluba podijelio izv. prof. dr. sc. Goran Fruk s Agronomskog fakulteta u Zagrebu

Foto: Depositphotos/Gicku91/L.Hrenković
  • 1.089
  • 58
  • 0

Kalendarsko ljeto, nakon nedavnog posljednjeg osvježenja ne posustaje. I u rujnu nas čekaju temperature do 30°C, a što je još gore, prognoza kaže - bez kiše. Poljoprivrednici, pa tako i voćari, ove godine trpe velike štete. Izv. prof. dr. sc. Goran Fruk s Agronomskog fakulteta u Zagrebu u intervjuu za Agroklub kaže kako ove godine nije bilo puno štete od mraza kao protekle, ali je voćnjake pogodila tuča, u nekoliko navrata te nanijela štetu plodovima.  

Mraz nije utjecao toliko na količinu oštećenih plodova koliko na njihovu kvalitetu, izgled što za proizvođače znači nižu cijenu ili čak neće biti otkupljeni jer se smatraju industrijskom klasom. Gledajući godine unatrag, možemo očekivati da će mraz i tuče i dalje raditi probleme. 

Što smo mogli naučiti iz svih ovih godina? Ovo nije prva takva. 

Da, mraz pravi velike probleme, i to ne čak kasni, neobičan za to doba godine. Problem je što su prvi i drugi mjesec topli, a zime blage pa voćke rano krenu s vegetacijom. A kada dođe do mraza, budu u pupanju, otvaranju cvijeta, u najosjetljivijoj fazi i tada stradavaju. 

Nekoliko je načina zaštite. Jedno je kišenje, antifrost rasprskivačima, a drugo peći, takozvani frost busteri koji se voze kroz voćnjak i zagrijavaju ga. Oni imaju svoje prednosti i mane, ali da nedostaju aktivne mjere zaštite od mraza u našim voćnjacima, to svakako. Na tome bi trebalo poraditi. 

Izv. prof. dr. sc. Goran Fruk s Agronomskog fakulteta u Zagrebu (Foto: L.Hrenković)

Država treba pomoći voćarima

Svi kažu kako su mjere koje ste naveli skupe. Bi li i država trebala subvencionirati ulaganja u takvu opremu? Jer, ovdje nema mogućnosti udruživanja više voćara koji bi mogli kupiti jedan stroj. Kada treba jednom, treba svima. 

To nije oprema koja se koristi cijelu godine nego u njenom malom dijelu i s te je strane neisplativa. Kao što ste rekli, ne možete kupiti grupno pa koristiti kako kome treba jer obično na tome području treba svima u isto vrijeme. Ulaganja nisu mala, a državi ako je u cilju pomoći voćarskoj proizvodnji, onda bi trebala sudjelovati u osiguravanju takvih konkretnih mjera. 

Spomenuli ste da ove mjere imaju svoje mane. Koje su to? 

Frost busteri su namijenjeni za površinu 4 do 5 ha, dakle, za manje i srednje proizvođače. Problem je što se oni moraju vratiti u roku svakih 20 do 30 minuta na isto mjesto u voćnjaku. Anti frost rasprskivači koji djeluju na sistemu kišenja, iziskuju vrlo velike količine vode koja se plaća po potrošnji i s te su strane dosta skupi. Potrebno je dobiti i koncesiju od Hrvatskih voda. Na žalost, opet vezano za klimatske promjene, zadnjih par godina su zime suhe, nema snijega ni drugih padavina zbog čega je sve manje podzemnih voda, nemamo velike rezerve. Treba kombinirati mjere, a to je skupo, posebno malim i srednjim proizvođačima. To se onda reflektira kroz cijenu proizvoda koje naše tržište ne može pokriti i sve svaljuje na leđa samih proizvođača. 

2022. u voćarstvu obilježila suša

Koja su područja najugroženija i koje voćne vrste u Hrvatskoj? 

Što se tiče mraza, bilo ga je nešto u Slavoniji, samo jedan dio. On se javlja kao hladna fronta i može se desiti da pogodi samo jedan dio. Proizvođači su mi pričali da su štetu imali s jedne strane ceste, a s druge ne. Najugroženije su vrste koje prve kreću, koštičave, šljiva, višnja, breskva i od jezgričavih kruška koja kreće kao i marelica, prilično rano. One su te koje dosta stradavaju od mraza. 

No, ove smo godine veći problem imali sa sušom i ožegotinama. Suša, nedostatak vode koja tijekom zime nije akumulirana, a imali smo periode s tjedna, dva dana s temperaturama iznad 30°C bez kapi kiše, predstavlja veliki stres za biljke. Naime, one se hlade tako što transpiriraju vodu kroz sebe, kao što se ljudi znoje. Ako nemaju vodu koju mogu nadoknaditi, dolazi do uvenuća. Drugi problem je onaj vizualne prirode, jer je došlo do pojave ožegotina što narušava kvalitetu, djeluje i na tkivo pa se takvi proizvodi i teže čuvaju. Ako ćemo o mjerama, zaštita od tuče mrežama može zasjeniti plodove, a tu je i navodnjavanje radi nadoknađivanja vode koja se izgubi tijekom visokih temperatura. 

Odgovor na sušu: Lupinasto voće i bujnije podloge

Koje su vrste i sorte voća otpornije na sušu, toplinski stres, s obzirom da nas to čeka i u narednim godinama. Može li se govoriti o ozbiljnijoj proizvodnji bez navedenih mjera? 

O ozbiljnoj proizvodnji u budućnosti ne možemo govoriti niti bez zaštite od mraza niti bez navodnjavanja, a ni mreža protiv tuče. Ako gledamo dugoročne meteorološke prognoze, još nekoliko godina se očekuje da će se takve stvari događati, a na temelju prijašnjih podataka kojima se prognostičari vode. 

Kako do zaštitne mreže u voćarstvu i čemu sve ona služi?

Što se tiče suše, nju bolje podnosi lupinasto voće kao što su orah, lijeska, koji dobro podnose manjak vlage u tlu. No, treba reći da će se i na njima vidjeti smanjeni urod, ožegotine na listovima, ali će proći bolje nego neke druge kulture. Ono što možemo napraviti pri sadnji voćnjaka je ići na bujnije podloge, ne na skroz patuljaste koje imaju slabiji korijen, koji ne može bez navodnjavanja. Preporuka je koristiti bujne podloge koje će imati veću korijenovu masu pa se na taj način lakše moći domoći vode i povući ju iz tla. 

Suša se odrazila na sve voćne vrste (Foto: M.C.Celić)

To se odnosi na sve voćne vrste? 

Da, na sve voćne vrste. Vlada trend uzgoja na slabo bujnim podlogama koje omogućavaju da se sve radi sa zemlje. Kod jabuke je to podloga M9, kod trešnje Gisela 5, šljive, marelice to je podloga Wavit. One su dobre i kvalitetne, voćke brzo dolaze u rod, slabije su bujne pa su lakše provodi rez. Ali bi trebalo razmišljati o nekom njihovom klonu koji je nešto bujniji ili sličnim podlogama koje su nešto bujnije. Kod trešnje, podloga slična Gisele 5 bi bila Gisela 6, koja je nešto bujnija.

Kada smo kod navodnjavanja, je li uopće pametno podizati voćnjak, ako nemamo mogućnost navodnjavanja? 

Navodnjavanje treba postaviti od trenutka same sadnje. Savjetujemo sadnju u jesen, kada dolazi vlažniji period i biljka će se bolje prilagoditi tlu. Ako tada nismo postavili sustav, na proljeće ga moramo imati. U slučaju da sadimo u proljeće, što ne savjetujemo, i zbog kretanja vegetacije, dolaska većih temperatura i sušnog razdoblja, tada sadnicama obavezno moramo osigurati navodnjavanje. Njega treba koristiti od prve godine sadnje, što se pokazalo jako važnim zadnjih par godina. Kao što sam rekao, brojimo već nekoliko suhih zima, u tlu nema zaliha vode, dolazi do velikih šteta i slabog primitka sadnica upravo zato jer im se ne osigura navodnjavanje od samog početka. 

Jugoistočnom ekspozicijom protiv mraza

Vratimo se na mraz. Kako planirati sadnju prema geografskom položaju? 

Uvijek su dobri nagnuti tereni, a sada to više ne radimo toliko radi ocjeđivanja vode, koliko radi protoka zraka jer znamo da se hladan zrak spušta dolje. Ako smo na nagnutom terenu, on će proći kroz voćnjak i neće napraviti toliku štetu. Možda će biti nešto štete, posebno ako duže traje, ali ne tolike jer se neće zadržavati. 

Što se tiče strane svijeta, preporučuju se južne, ali i jugoistočne ekspozicije. Iako znamo da je zapadno sunce bolje, pa bi netko ciljao jugozapad, ali što se tiče mraza, bitnije je da se voćka što prije zagrije, a to ćemo dobiti tako da ujutro sunce što prije dođe do nje. Zato je jugoistočna ekspozicija, što se tiče mraza, definitivno puno bolje rješenje. 

Što s voćarima koji su uvidjeli da neka voćna vrsta na njihovim položajima ne uspijeva i odlučili su se za restrukturiranje voćnjaka? Na što paziti, može li se, primjerice, nakon marelice saditi jabuka ili orah? 

Prvo treba napraviti ponovnu analizu tla, vidjeti koja bi se vrsta mogla uzgajati na tom području. Drugo, nakon marelice bi se jabuka mogla uzgajati jer nemaju iste štetnike i bolesti. No, ići s istom vrstom ili vrstama iz iste grupe koje dijele štetnike i bolesti se ne preporučuje.

Zdenko Lončarić: Od 2023. upitne potpore za biljnu proizvodnju bez analize tla

U tom je slučaju najbolje pustiti dvije do tri godine praznu površinu da se infekcijski potencijal smanji samim tim što neće imati domaćina. Samo prenošenje bolesti i kroz tlo i kroz sadne jame može biti jako veliko. Jer, mladu sadnicu koja nije jaka niti velika, snažna da se odupre, odmah gurnete u infekcijsku bombu gdje će stagnirati ili propasti. 

Navodnjavati od prve godine sadnje (Foto: Depositphotos/ikerby36)

A paziti na okolinu? Na Baniji je izražena sadnja kestena, no problem je što su u okolici i divlji kesteni koji prenose štetnike i bolesti na pitome. 

Da, s jedne strane kažemo da je najbolje uzgajati ono što u okolici raste samo jer tada znamo da je to područje pogodno za tu vrstu. Međutim, treba paziti na divlju populaciju koja može biti izvor bolesti i štetnika koje mogu lako prijeći na naš nasad. Naime, u prirodi će se oni nalaziti u ravnoteži s drugim vrstama i štetnicima, ali naši su nasadi monokulturni i nemaju takvu prirodnu zaštitu te su pod velikim utjecajem napada. 

Kada ste spomenuli kesten, tu je veliki problem rak kestenove kore pa na tom području, ali i inače, treba ići na sortiment koji je otporan ili tolerantan na najvažnije ekonomske bolesti i štetnike kako bi proizvodnja imala smisla. 

Postoje sredstva, ali nisu registrirana

Ima li nekih štetnika koji su se pojavili, a još nismo svjesni toga kakvu bi štetu oni u budućnosti mogli napraviti, a da i tu vjerojatnost imamo na umu prilikom sadnje? 

U zadnje se vrijeme, s globalizacijom, putovanjima i štetnici puno jače šire, što je gotovo nemoguće spriječiti, eventualno usporiti. Problem koji nam se u zadnje vrijeme događa povezan je s voćnom vinskom mušicom, Drosophila suzukii koja nema prirodnih neprijatelja u Hrvatskoj koji bi regulirali njenu populaciju. Dosta je proždrljiva i napada meke plodove, breskvu, šljivu, plodove koji su pred berbu, siše njihove sokove, a ako je otvorena rana, dolazi do fermentacije pa se takvo voće niti može čuvati, a često nije ni za konzumaciju jer ima kiseli, octeni okus ili aromu. Ona se sve više širi, a problem je što nemamo još uvijek registriranih sredstava. 

Kada kažete da nema registriranih sredstava, znači da oni postoje, ali?

Hrvatska je malo tržište. Ono što se primjenjuje u Europskoj uniji, može se primjenjivati i u Hrvatskoj, ali samo ako je registrirano. No komapnijama se često ne isplati registrirati sredstva protiv njih i onda na EU tržištu imate mogućnosti, postoje sredstva kojima možete zaštititi voćnjak, ali on u Hrvatskoj legalno nije dostupan jer nema ekonomske računice za industrije. 

Znači, naši voćari ne mogu, primjerice, otići u Njemačku i kupiti takvo sredstvo?

Ne, ne možete ako nije registrirano u Hrvatskoj. Postoji metoda kao što je privremena registracija koju može napraviti i sam proizvođač, ali mora skupiti papire, dokazati da se vani koristi u tu svrhu i onda samo on dobije rješenje za korištenje, ako se ne varam, maksimalno na šest mjeseci. To naši proizvođači ne znaju, nemaju vremena baviti se s tim svake godine. 

Kada smo kod štetnika, što je s hrastovom stjenicom i smrdljivim martinom? Prva pravi štete u šumarstvu, druga u voćarstvu, povrćarstvu. 

To su polifagi koji još uvijek nisu redoviti ekonomski štetnici. Primjerice, smrdljivi martin redovito na mekanom voću, malinama, kupinama, borovnicama, može uništiti kvalitetu sisanjem. Protiv njih nema registriranog sredstva u Hrvatskoj. Isto je i sa zlatnom marom. Oni nisu ekonomski štetnici, ali ove godine mi se dosta proizvođača javilo da ima štete zbog njih. Na nekim ekološkim sredstvima pišu da ih tjeraju s borovnica, no uvjerio sam se da to nije točno. U Dalmaciji je nekim proizvođačima trešanja pola uroda "riješila" zlatna mara. 

Kao polifagi, ne napadaju jednu određenu kulturu, a nisu svake godine u tako velikom broju pa se nikome ne isplati registrirati ih. Jedino čime se može umanjiti njihov broj su vizualni i olfaktorni mamci pa se tako koriste plave, žute ili crvene kante, ovisno o vrsti, a mami ih se octom, fermentiranim sokom i slično što im bude primamljivije od ploda, uđu u posudu i utope se. 

Protiv smrdljivih martina nema registriranog sredstva u Hrvatskoj (Foto: Depositphotos/Gicku91)

Znanost radi znanosti

Mogu li naši voćari razmišljati o nekim novim voćnim vrstama koje bi bile interesantne potrošačima, a koje bi se mogle uvoditi kod nas s obzirom na sve topliju klimu?

Naši voćari dosta razmišljaju o tome, traže nekakvu nišu iako mi niti u jednom voću nismo samodostatni, osim možda jabuke. Stalno nešto isprobavaju. Problem je da za voće koje se kod nas ne uzgaja tradicionalno, često nemamo informacije, o uspjehu njegova uzgoja. Onda se kaže kako nema štetnika, no ima ih, ali mi nismo isprobali pa ne znamo. 

Prije par godina se krenulo s uzgojem goji bobica, haskapom, gdje sam pratio nasade i susreli smo se sa stvarima o kojima nismo znali, koje smo sami otkrili i trebalo je vremena da ih detektiramo jer nije bilo uobičajeno za naše područje. U stalnom području uzgoja ovih biljnih vrsta takve bolesti i štetnici nisu uzrokovali ekonomsku štetu, ondje je bilo prirodne ravnoteže. No, kada dođu u naše uvjete, stvari se drugačije odvijaju pa štetnici ili bolesti buknu, a da mi to ne znamo prepoznati jer imamo premalo informacija. 

Očigledno je da se klima mijenja, treba pratiti trendove. Čak imamo problema s jabukom, čija se proizvodnja sve više kreće prema sjeveru, a jug se okreće prema suptropskim i tropskim vrstama koje rastu u toplijim krajevima i za koje uopće nismo mogli zamisliti da bismo ih uzgajali u Hrvatskoj. Ne treba biti zatvoren, ali treba biti oprezan s obzirom da imamo malo saznanja o takvim vrstama koje se kod nas nisu uzgajale pa treba ići s manjim površinama, probno, da vidimo kako se ponašaju u našim uvjetima i što bi moglo predstavljati problem. 

Imaju li voćari dovoljnu podršku struke? 

Smatram da su nam potrebna konkretnija primijenjena istraživanja. Danas imamo znanost radi znanosti. Trend u svijetu je upravo visoka znanost koja proizvođaču ne znači puno, ona je baza za daljnja istraživanja. Primijenjenu, praktičnu, gdje bismo trebali rješavati probleme naših proizvođača i time dizati poljoprivredu, nema tko to financirati. 

Svi mi apliciramo na iste natječaje, imamo pokusne voćnjake, fakulteti, instituti, HAPIH, no problem je financirati praktična istraživanja. Sve je više kolega koji se okupljaju i dijele isto mišljenje. 

Ima li odgovora od Ministarstva poljoprivrede? 

Oni kažu da ima mjera, mislim Mjera 16, ali imaju čudne kriterije i ograničenja. Sve su više fokusirani na financiranja transfera EU fondova i sl. Smatram da bi država trebala preusmjeriti svoja sredstava na taj dio. Vrlo često politika odredi tematiku istraživanja bez razgovora sa strukom, što nama nije u fokusu nego tek u korak sa svjetskim trendovima, a znamo da se Hrvatska ne može mjeriti s primjerice poljskim ili francuskim voćarstvom. Mi ne možemo pratiti njihove trendove. 


Tagovi

Suša u voćarstvu Goran Fruk Zaštita od mraza Zaštita od tuče Navodnjavanje voćnjaka Bujnije podloge Klimatske promjene


Autorica

Maja Celing Celić

Više [+]

Hobi vrtlarica i zaljubljenica u prirodu s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Dvanaestero nastavnika i istraživača partnerskog Sveučilišta prirodnih znanosti "Kralj Mihael I." iz Temišvara u Rumunjskoj posjetilo je Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek putem Erasmus+ mobilnosti ovaj tjedan. Djelatnici Fakulteta i... Više [+]