Island - zemlja kojoj dugujemo sušenog bakalara

Kada ste otočna zemlja u sjevernom Atlantiku, smješteni između Grenlanda, Norveške i Britanskih otoka, jasno je da vam je ribarstvo glavna okupacija. Ne čudi stoga što se i resorno ministarstvo Islanda naziva Ministarstvo ribarstva i poljoprivrede. 

Island s čijom ćemo reprezentacijom odmjeriti snage u utorak, 26. lipnja i koji broji tek 348.580 stanovnika (napokon netko s manje stanovnika od nas!), članica je FAO-a od svog osnutka 1945. godine. Kao zemlja donator, pridonio je donatorskim i redovnim programskim inicijativama, uglavnom u sektoru ribarstva. 

Teško je ne istaknuti važnost ribe za stanovnike. Kroz stoljeća, to je bio spas naroda, i kao glavna hrana i njegov glavni izvozni proizvod. Povijesni dokazi upućuju na to da priča o izvozu islandskih riba datira iz 12. stoljeća! Ribarstvo ostaje jedan od stupova njihovog gospodarstva, odgovoran za dobar udio kako BDP-a tako i izvoza. Island je u posljednjih nekoliko godina postao vodeća zemlja u unapređenju brodske tehnologije, ribolovne opreme, tehnike plovidbe i instrumenata za otkrivanje ribe, kao i održavanja sofisticiranog sektora plodova mora. 

Bakalar najznačajniji izvozni proizvod 

Njihova ribarska zona ima površinu od 760.000 kvadratnih kilometara, sedam puta veću od područja samog Islanda. Neke od najvećih ribljih zaliha Sjevernog Atlantika nalaze se u islandskim vodama, uključujući i bakalara, koji je najznačajniji izvozni proizvod te zemlje. Održivo i odgovorno sakupljanje divljih ribljih zaliha i dobro postupanje s morskim ekosustavom, od temeljne su važnosti za zemlju. Industrija plodova mora na Islandu zadovoljava zahtjeve kupaca morskih plodova za održivim korištenjem morskih resursa kroz program Responsible Fisheries, koji se razvija na temelju obveza preuzetih nacionalnim zakonima i međunarodnim sporazumom.

A znate otkud ideja da bakalara jedemo sušenog? Pa upravo od njih. Sušenje je, naime, najstariji poznati način konzerviranja hrane, a sušena riba bila je jedna od prvih izvoznih roba Islanda. Ribe su ondje sušene od vremena prvog doseljenika, a komercijalno se prodaje u Europi više od tisuću godina. Izvoz bakalara na većoj razini započeo je u 13. stoljeću, a 14. stoljeće bio je jedan od glavnih izvoza ove zemlje. U novijim vremenima većina bakalara izvozi se u Italiju i Nigeriju. Danas je Nigerija najveće tržište za suhe riblje proizvode u svijetu.

Nigerija broji 186 milijuna stanovnika! Što jedu da ih je toliko?

Bakalar se, inače, proizvodi na isti način već stoljećima. Ulovljenu ribu se objesi kako bi se osušila na posebno izrađenim drvenim okvirima (nazvanim "hjallar" ili "trönur"). Oko 1980. godine tvrtke su počele koristiti specijalizirane, zatvorene komore za sušenje nusproizvoda riba, kao što su glave i kosti ribe. Međutim, eksperimenti za proizvodnju bakalara na ovaj način do sada nisu uspjeli. Tehnologija sušenja napredovala je posljednjih godina, a budućnost obećava nove metode sušenja prehrambenih proizvoda. Sušenje zamrzavanjem, primjerice, posebno je zanimljiva opcija.

Islandskih ovaca dvostruko više od stanovnika

Inače, oko 78% Islanda poljoprivredno je neproduktivno, a samo oko 1% površine zemljišta zapravo se koristi za uzgoj. Od tog iznosa, 99% se koristi za uzgoj krmnog bilja, a preostalih 1% koristi se za proizvodnju krumpira, repe, zobi i povrtnih kultura. Devedesetih godina prošlog stoljeća registranih su imali oko 4.000 poljodjelaca s punim radnim vremenom, a oko 75% njih je živjelo na vlastitoj zemlji. Neki su posjedi već stoljećima u istoj obitelji. Stočarstvo (ovčarstvo i govedarstvo) važnije je od ratarstva, a glavni problem je nedostatak obradiva tla. 

Ponose se autohtonom, islandskom ovcom. S obzirom na izoliranost koju donosi život na otoku, ovo je jedna od najčišćih pasmina na svijetu. Koriste je za meso, ali i za preradu vune. Naime, upravo od njezine vune radi se najpopularniji islandski suvenir - pleteni pulover. Zanimljivo je da imaju oko 800.000 ovaca odnosno više nego dvostruko više stanovnika! 

U 19. stoljeću i ranije, poljoprivreda im je bila glavna okupacija, ali do 1930. manje od 36% ljudi posvetilo se poljoprivredi, a udio je nastavio padati. U vrućim područjima otoka, povrće, cvijeće, pa čak i tropsko voće se uzgajaju za domaću potrošnju u staklenicima grijanim toplom vodom iz izvora (gejzira). Osim sijena i drugih krmnih kultura, u 1999. godini proizvedeno je oko 9.000 tona krumpira.

Viking thunder clap

Otok je geološki vrlo aktivan. Ima više aktivnih vulkana, od kojih je najznačajniji Hekla. 2010. dogodila se značajna erupcija vulkana Eyjafjallajökull koja je privremeno prekinula zračni promet diljem Europe zbog vulkanske prašine. Mnogi poljoprivrednici na Islandu bili su prisiljeni napustiti svoje farme zbog velike količine pepela nakon vulkanske erupcije. Također, oko 10% otoka je pod ledom. Bogat je gejzirima (gejzir je upravo islandska riječ) i pristupačna im je geotermalna energija pa stanovnici većine gradova imaju toplu vodu, i grijanje po vrlo niskim cijenama. Električna energija je jeftina, uslijed mnoštva rijeka i vodopada, koji se koriste za proizvodnju struje.

Sam otok ima mnogo fjordova duž obale, gdje se nalazi i većina gradova, jer je unutrašnjost hladna i negostoljubiva pustinja. Najznačajniji gradovi su Reykjavík (glavni grad), Keflavík gdje se nalazi nacionalna zračna luka, i Akureyri. Na otoku Grímsey, unutar Arktičkog kruga se nalazi najsjevernije naseljeno mjesto Islanda. Otok je hladan s prosječnom temperaturom od 10 do 13 stupnjeva Celzijusa. K tome je i mračan jer primjerice tijekom prosinca noć traje gotovo 20 sati! 

Argentina - zemlja vina, govedine, soje i pšenice u kojoj je jedno ime zabranjeno dati djetetu

Zemlja stoga nije idealna za treniranje nogometa. No Islanđani su se snašli. Uložili su posljednjih 15 godina jako puno novca u gradnje sportskih dvorana i isplatilo im se. Danas su, prema broju stanovnika, najmanja zemlja koja je izborila nastup na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i već na početku neugodno iznenadila veliku Argentinu (1:1). Kod Islanđana, naglašavaju, najvažniji je tim. Nije baš da ćete nekog igrača imenom vezivati uz reprezentaciju kao što je primjerice kod Argentine Messi ili Nigerije Moses (da spomenemo samo one s kojima smo igrali). Daleko zvučniji (i slavniji) su navijači - Viking thunder clap. 

Međutim, istina je da je jedan igrač iskočio, no ne toliko zbog igre, koliko izgleda. Rurik Gíslason, nogometaš njemačkog drugoligaša Sandhausena jedan je od najguglanijih igrača nakon utakmice s Argentinom. Zašto? Provjerite sami.