Nigerija broji 186 milijuna stanovnika! Što jedu da ih je toliko?

Jedan od četiri Afrikanaca je Nigerijac. Koliko točno stanovnika ima ova, danas sedma najnaseljenija zemlja na svijetu (i najnaseljenija u Africi), zapravo se i ne zna. Ujedinjeni narodi procjenjuju da je broj stanovnika 2016. godine iznosio 185.989.640 od čega 51,7% živi u ruralnim sredinama, a 48,3% u urbanim. Kako god, od tih 186 milijuna ljudi, 11 će nogometnih reprezentativaca odnosno Super Eagleova (ne brojeći izmjene) stati nasuprot Modrića i ekipe (od jedva četiri milijuna stanovnika, ne brojeći dijasporu) i 16. lipnja odmjeriti snage na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. 

A što jedu da ih je tako puno? Naime, stanovništvo im se povećalo za 57 milijuna u razdoblju od 1990. do 2008. godine, a stopa rasta im je viša od 60% u manje od dva desetljeća. K tome, gotovo polovica je 14 godina ili mlađa. Stopa nataliteta znatno je veća od stope smrtnosti, a gustoća naseljenosti 167,5 ljudi po četvornom kilometru. Koliki je porast stanovništva, možda najbolje odražava broj stanovnika najvećeg im grada Lagosa (glavni im je grad Abuja). Lagos je s oko 300.000 u 1950. godini do danas narastao na oko 15 milijuna stanovnika! Možda stoga i ne treba čuditi izjava bivšeg predsjednika Goodluck Johnatana da bi Nigerijci morali ograničiti broj djece. 

Poljoprivreda ne uspijeva pratiti porast stanovništva

Kako navodi FAO, do nigerijskog građanskog rata (1967.-1970.), ova zemlja je bila samodostatna u hrani. Naglo povećanje broja stanovnika, dakako, poljoprivreda nije mogla pratiti. A upravo poljoprivreda, unatoč činjenici da su zemlja bogata naftom, glavna je gospodarska grana i izvor egzistencije za većinu stanovnika.

Poljoprivredni sektor im se suočava s mnogim izazovima, posebice zastarjelim sustavom zakupa zemljišta koji ograničava pristup zemljištu (1,8 ha/poljoprivrednom gospodarstvu), vrlo nisku razinu navodnjavanja (manje od 1 posto zemljišta), ograničenom usvajanju rezultata istraživanja i tehnologije, visoki troškovi poljoprivrednih inputa, slab pristup kreditima, neučinkovita nabava i distribucija gnojiva, neodgovarajući skladišni prostori i slab pristup tržištima.

Iako poljoprivreda i dalje ostaje najveći sektor gospodarstva i zapošljava dvije trećine cjelokupne radne snage, proizvodne zapreke značajno su zaustavile rad sektora. Tijekom proteklih 20 godina, dodatna vrijednost po glavi stanovnika u poljoprivredi je porasla za manje od 1 posto godišnje. Procjenjuje se da je izgubila 10 milijardi dolara godišnje na izvozu kikirikija, palminog ulja, kakaoa i pamuka zbog kontinuiranog pada proizvodnje tih proizvoda. Povećanje proizvodnje hrane (usjeva) nije držalo korak s rastom stanovništva, što je rezultiralo rastom uvoza hrane i smanjenom razinom nacionalne prehrambene samodostatnosti). 

Nigerija je vodeći potrošač riže na kontinentu, jedan od najvećih proizvođača riže u Africi i istodobno jedan od najvećih uvoznika riže na svijetu. Osim važnog prehrambenog usjeva, riža je i glavni izvor novca jer mali proizvođači obično prodaju 80 posto ukupne proizvodnje. Tijekom 2008. proizvela je oko 2 milijuna mega tona riže i uvezla oko 3 milijuna tona, uključujući i oko 800.000 tona za koje se sumnja da je ilegalno uvezena u zemlju. 

Odlučni okončati uvoz hrane, prvenstveno riže

Najveći je i proizvođač manioke (casava) na svijetu, s oko 50 milijuna tona godišnje s obrađene površine od oko 3,7 milijuna hektara. Do dvije trećine (66%) ukupne proizvodnje nalazi se u južnom dijelu zemlje, a uzgojem se pretežno bave mali poljoprivrednici. Velike trgovačke plantaže su rijetke. Upravo u riži i manioki, Vlada, ali i privatni sektor vide mogućnost razvoja ove zemlje stoga traže načine kako poboljšati konkurentnost na međunarodnom tržištu i pojačati učinkovitost domaće proizvodnje i prerade. Naime, nigerijska vlast odlučna je okončati uvoz hrane, osobito riže, i razvijati lance za proizvodnju i dodavanje vrijednosti proizvodu te otvoriti domaća i inozemna tržišta za poljoprivrednike.  Uz rižu i manioku, najznačajniji usjevi su im grah, sezam, orašasti plodovi, kokos, kakao, kikiriki, kukuruz, dinja, proso, palmino ulje, soja.

Nigerija je u travnju 2006. godine postala prvom afričkom zemljom koja je u potpunosti isplatila dug (procjenjuje se 30 milijardi dolara) koji je dugovala Pariškom klubu (neslužbenom klubu kreditora nastalom nakon što se dio zemalja suočio s nemogućnošću vraćanja kredita. Također postoji i Londonski klub). Dodatno, pokušavaju doseći prvi od ciljeva održivog razvitka - do 2030. godine okončati siromaštvo u svim njegovim oblicima.

Veliki udjel u poljoprivredi ima i ribarstvo koje generira zaposlenost i dohodak za značajan broj ribara obrtnika i malih trgovaca. Iako uzgoj ribe opada, imaju veliki potencijal morskog i slatkovodnog ribarstva, uključujući akvakulturu. Unatoč tom visokom potencijalu, domaća proizvodnja riba i dalje je daleko ispod ukupne potražnje, koja je 2008. godine procijenjena na 2,2 milijuna tona godišnje. Kao rezultat, zemlja uvozi oko 60 posto konzumne ribe. Da bi se smanjila razina uvoza riba, akvakultura je odabrana kao jedan od prioritetnih lanaca vrijednosti koji su namijenjeni razvoju u naredne četiri godine. 

I stočarstvo je važna komponenta poljoprivrede ove zemlje. Domaća proizvodnja stočnih proizvoda daleko je ispod nacionalne potražnje, što je rezultiralo velikim uvozom stoke i stočnih proizvoda. Osim kod jaja, domaća proizvodnja životinjskih proizvoda manja je od polovice potražnje za govedinom i kozjim mesom. Domaća proizvodnja nije dostatna ni kada su u pitanju mlijeko i svinjetina. Oko 30 posto stoke uvoze iz susjednih zemalja. Kao i ostali podsektori, razvoj stočarske industrije ograničen je nisko produktivnim pasminama, neadekvatnim pristupom hrani i pašnjacima, čestim seljačkim i pastoralnim sukobima, nedostatkom postrojenja za preradu i slabom dodanom vrijednošću te zastarjeloj tehnologiji. 

Agro banka u problemima zbog nevraćanja kredita

Kako bi jačala poljoprivredu, država je osnovala i Agro banku. Međutim, banka se suočava s velikim problemom nevraćanja duga. Prema pisanju tamošnjih medija, nenaplaćena potraživanja iznose 60 milijardi nigerijskih naira odnosno oko 142 milijuna eura. 

Unatoč navedenom, Nigerija je u travnju 2006. godine postala prvom afričkom zemljom koja je u potpunosti isplatila dug (procjenjuje se 30 milijardi dolara) koji je dugovala Pariškom klubu (neslužbenom klubu kreditora nastalom nakon što se dio zemalja suočio s nemogućnošću vraćanja kredita. Također postoji i Londonski klub). Dodatno, pokušavaju doseći prvi od ciljeva održivog razvitka - do 2030. godine okončati siromaštvo u svim njegovim oblicima.